Rješenje roditeljskih muka: Školska psihologinja otkriva kada je dijete spremno za školu

Ovo je doba godine kad mnogi roditelji muku muče razmišljajući o tome treba li dijete upisati u osnovnu školu ili je bolje pričekati još jednu godinu, da ono postane spremnije, ali i ima još jednu, posljednju bezbrižnu godinu u životu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O tome kako odlučiti kad je pravo vrijeme za upis, koji su pokazatelji da je dijete spremno za školu i kako mu pomoći prije početka obrazovanja, razgovarali smo s dipl. psihologinjom Milijanom Kovačević, koja ima dugogodišnje iskustvo rada sa školarcima, te je prošle godine objavila i knjigu ‘Iz prakse školskog psihologa’.

Stječe se dojam da roditelji danas puno više i dulje nego prije razmišljaju o tome kada dijete upisati u školu. Je li to doista tako i zbog čega?

U pravu ste, doista danas roditelji mnogo više razmišljaju o tome i bave se time. Često i vrše pritisak i pretjeruju, pa djeca i sama postaju nervozna, iako postoje načini na koje se može prepoznati je li dijete spremno ili nije spremno za polazak u školu. U svakom slučaju najbolje je biti u kontaktu sa stručnjacima koji su po školama i konzultirati se sa njima da li dijete upisati u prvi razred ili ne. Dobro je da roditelji više brinu, ali u svakom slučaju, ne valja ni pretjerivati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Spomenuli ste načine na koje se može prepoznati je li dijete spremno za školu ili ne. Koji su glavi pokazatelji?

Osnovni pokazatelj je činjenica da dijete pokazuje interes za školu. Znači, pita sve što ga zanima vezano uz školu roditelje i stariju braću ili sestre, sve oko sebe. Želi otići vidjeti školu, želi čitati i pisati, rado drži olovku i crta… Dakle, bavi se svim tim aktivnostima koje ga pripremaju za uspješnu prilagodbu i na svladavanje školskog programa. Čim nema interesa, a roditelji ili odgojitelji u vrtiću se trude da ga “treniraju” za školu i olakšaju mu početak, tu doista neće biti uspjeha. Drugim riječima, najbolji pokazatelj je pokazuje li dijete interes za školu ili ne.

Naveli ste čitanje i pisanje, no je li nužno da djeca to znaju prije polaska u školu?

Ne moraju. Laici to krivo tumače. Učiteljicama je obaveza kad djeca dođu u prvi razred da provjere zna li dijete čitati ili pisati da bi znale odakle s djetetom treba krenuti. Treba li krenuti od početka ili ne. Većina roditelja to pak doživljava kao preispitivanje djetetovog znanja koje ukazuje da bi ono trebalo znati čitati i pisati prije škole. No čak i ako dijete sve zna, to ne znači da će mu biti dosadno u školi, jer ima i tako puno aktivnosti i toliko je škola složena i zahtjevna da nikome ne može biti dosadno ako učitelj dobro radi s djecom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mnoge roditelje plaši da njihova djeca neće moći odjednom sjediti 45 minuta u komadu, jer ističu da kod kuće izgube koncentraciju već nakon pet minuta. Što dakle učiniti u situaciji kad se roditelji pribojavaju da dijete još možda nije spremno za školu, iako možda pokazuje interes za nju?

U svakom slučaju, moja je preporuka ako je dijete školski obveznik, trebalo bi ga ‘provesti’ u suradnji sa stručnjacima iz škole kroz postupak utvrđivanja spremnosti za školu i ako struka potvrdi da je ono spremno, trebalo bi ga upisati. Treba znati da smo mi obično poslušali mišljenje roditelja, ako bi oni mislili da dijete nije spremno, a preklapalo se to s našim stavom. Treba vjerovati roditeljima jer oni vide dijete i doma, što mi ne možemo vidjeti, pa to treba uvažiti, ali i pripaziti da roditelj ne radi neku manipulaciju jer je njemu lakše da odgodi upis, jer bi si tako recimo lakše organizirao život ako dijete još ostane bez obaveza u vrtiću.

Biste li rekli da češće roditelji požuruju s upisom djece koja još nisu spremna za školu ili da odgađaju upis, zbog navedenih razloga?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Češće se događa da roditelji žele poslati dijete u školu prije nego je ono spremno. I ponekad znaju biti vrlo neugodni i ne prihvatiti sugestiju stručnjaka, iako se u 99 posto slučajeva pokaže da smo bili u pravu i da je trebalo pričekati godinu dana. To nije nikakva tragedija, dapače, dijete dobiva dodatno vrijeme da nadogradi što treba i da dosegne onu razinu koja je potrebna da bi se nesmetano uključilo u školski rad. Znači, dijete mora imati brojne funkcije da bi se moglo uključiti u nastavu i zato je bolje reći da ono mora biti spremno, a ne zrelo za školu. Ako mu je intelektualni razvoj na razini od šest godina, emotivni na razini od tri godine, a socijalizacija na razini od pet, onda tu treba dobro razmisliti poslati dijete u školu ili ne. A moja preporuka je: ne!

Kako roditelji mogu pomoći djeci u pripremama za školu?

Najprije moraju biti objektivni. Moraju biti realni, razriješiti neke svoje osobne dileme, konflikte i komplekse, koji su vezani za njihova iskustva za školu, dobro se informirati i baviti se djetetom. Ne treba ih previše gurati u tom smjeru, pogotovo ako dijete pokazuje otpor, no najbolje je djecu uvoditi u svijet škole pomoću igre. Dajte mu da oblikuje plastelin, da crta, slaže kockice, da izrađuje slova od različitih materijala ako ga to zanima… Uglavnom, brojnim tim aktivnostima ga voditi kroz sazrijevanje tih pojedinih funkcija kako bi bilo spremno za školu. Naravno, treba i poštivati školu, odvesti ga do škole, pokazati mu kako to tamo izgleda. Ne plašiti ga sa školom ali i ne pričati mu bajke o škole, nego mu objasniti što ga sve tamo čeka, da su mogući i neuspjesi, ali i da uvijek postoji rješenje. Uz pomoć roditelja, učitelja i nekog starijeg uvijek je sve moguće riješiti.

Mnogi roditelji danas napominju da je škola puno teža nego kad su oni išli u nju. Je li to zaista tako ili su mnogi tek puno opterećeniji s ocjenama nego što su njihovi roditelji bili prije?

Postoji jedan paradoks. Svi govore da je danas više gradiva i da je teže, a onda se dogodi da je 70 posto učenika odlično. Tako da stvarna situacija jest negdje između, ima i jednoga i drugoga. Činjenica jest da postoji mnogo više sadržaja nego što ga je prije bilo, ali to tako i mora biti jer su i djeca drugačija. I sve drugo je drugačije, pa se iskustva mijenjaju. Ne bih rekla da je danas teže, nego drugačije. Iako je danas puno složenije odgajati djecu, pogotovo jer roditeljski dom kao da ima sve manju ulogu u odgoju, jer je sve manje dovoljno snažan uz brojne utjecaje sa strane.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.