Babonići su hrvatska velikaška obitelj koja se u izvorima javlja još od srednjeg vijeka. Posjedi obitelji prostirali su se na području srednjovjekovne Slavonije. Prvobitno područje roda bilo je u Goričkoj županiji.
Spadaju u starohrvatsko plemstvo, ali i u srednjovjekovno hrvatsko donacijsko plemstvo. U Hrvatskoj su, naime, kraljevskim darivanjem zemlje jačali pojedini feudni rodovi — knezovi Krčki, poslije nazvani Frankapani, koji 1193. dobivaju Modrušku županiju, zatim knezovi Bribirski, krbavski Gusići, omiški Kačići, knezovi Cetinski i u Slavoniji knezovi Babonići.
Sve su to, uz mnoge druge, slavni plemićki rodovi iz nekada velike europske Kraljevine Hrvatske kada je malen broj europskih naroda imao vlastitog kralja i kraljevinu. To govori i o bogatoj zaboravljenoj prošlosti hrvatskog naroda koja treba postati dio njegovog narodnog identiteta dokle god Hrvati postoje i žive kao narod. A u tome veliku ulogu imaju političke snage, kultura i obrazovanje jer bez snažnog i jasnog domoljubnog identiteta jedan narod samo vegetira ili bar ne diše punim plućima.
A duhovni i kulturni preporod Zagreba i Zagrebačke biskupije u srednjem vijeku započinje upravo s jednim pripadnikom tog plemstva: biskupom Stjepanom II Babonićem. Prvi je Hrvat koji s uspjehom završava studij na Pariškom sveučilištu. Poslije povratka u domovinu preuzima službu kancelara hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Godine 1225. imenovan je zagrebačkim biskupom.
U želji da unaprijedi prosvjetu, u Zagrebu i okolici poziva dominikance, franjevce i pavline, koji unutar svojih zajednica organiziraju škole. Poslije svojeg izbora za splitskog nadbiskupa 1242. godine, vraća se u Zagreb, odakle diplomatskim putem nastoji od Rima ishoditi da se Zagrebačka biskupija izuzme iz nadležnosti ugarske Crkve i sa Splitom sjedini u jedinstvenu Crkvu u Hrvata.
Biskup Stjepan II. je 1229. godine riješio „gordijski čvor“ ovog podneblja, plaćanje crkvene desetine, te je zaštitio kmetove i siromašne seljake od velikaške gramzivosti. Osniva Prvostolni zagrebački kaptol u Čazmi.
Umro je 10. srpnja 1247. u Čazmi, gdje je i pokopan.
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.