Današnji Europljanin malo zna o pažljivo pripremanim ljevičarskim scenarijima revolucija u samom srcu Europe, početkom 20. stoljeća., u kojima su radikalni socijalisti i komunisti htjeli uvesti totalitarne diktature po uzoru na Rusiju. Ekstremni ljevičari su bili izvrsno umreženi i koordinirani, nošeni ideološkim fanatizmom i istovremenom himbom. Promidžba im je bila vrhunska jer su se uvijek isticala demagogijom: prava i sloboda radnika i čovjeka, stvaranja idealne i pravedne države, bratstvo i jedinstvo, napredak, budućnost i slični pamfletizmi, te je uopće poticanje utopijskih ideala.
Praksa je, na drugoj strani, bila takva da kada bi ljevičari preuzeli vlast nastajao bi nezamislivi teror i masovno ubijanje.
Kroz niz planiranih socijalističkih i komunističkih pobuna, poticanih i vođenih iz Moskve preko mreže izvrsno umreženih lijevih ekstremista diljem Europe (i svijeta kao Meksiko, Egipat) , nakon I. svjetskog rata pokušano je uvesti komunističke diktature u nizu zemalja: Njemačka, Irska, Meksiko, Finska, Slovačka, Španjolska, Mađarska, Jugoslavija – afera Diamantenstein i dr.
Nošeni vlastitim ideološkim fanatizmom, te pobjedom Lenjinovih boljševika u Rusjii, revolucije se počinju širiti u središte i srce Europe, a osobito u Mađarsku, Slovačku i Bavarsku gdje su stvorene Sovjetske Republike. Sve tri sovjetske republike su proglašene gotovo istovremeno, u proljeće 1919. godine, a imale su snažnu potporu iz centra svjetskog zla – Moskve.
Sovjetska Republika Mađarska – kako je nastala?
Jedan od ljudi koji je spriječio ostvarenje već uspostavljene komunističke diktature u Mađarskoj pod imenom Sovjetska Republika Mađarska bio je admiral Miklos Horthy, veteran I. svjetskog rata. On je umro na današnji dan 1957. godine.
Dana 21. ožujka 1919., u postratnim previranjima nastalim porazom i raspadom Austro-Ugarske, uspostavljena je komunistička Sovjetska Republika Mađarska čiji je predsjednik bio Sandor Garbai, ali je svu moć ustvari imao radikalni ljevičarski ekstremist Bela Kun, koji se nakon propasti komunističke republike sklono u Moskvu, gdje je kasnije ubijen u Staljinovim čistkama.
Zapravo, inicijalni nukleus Komunističke partije Mađarske stvoren je u Moskvi 4. studenog 1918., a zanimljivo da su samo manji broj osnivača bili etnički Mađari. Međutim, ratni poraz, raspad države, nezaposlenost, idealistička ljevičarska promidžba, kao i služenje lažima, podmetanjima i etiketiranjima plasiranim u javnost, učinila je da već u veljači Partija ima gotovo 40.000 članova, od kojih su veliki broj bili nezaposleni i razvojačeni vojnici, mladi ljevičarski intelektualci i radnici.
Nakon pada vlade Karolya, odmah je bila proglašena Sovjetska Republika Mađarska, sve po uzoru na Sovjetski savez. Uvedeni su sovjeti kao organi vlasti, osnovana je Crvena mađarska armija, a predsjednik Komunističke partije Mađarske Bela Kun postao je predsjednik vlade i vrlo brzo predsjednik Republike.
Od slatkih obećanja do „Crvenog terora“
Odmah se išlo na ukidanje privatnog vlasništva. Zemlja je oduzeta bez naknade i veleposjednicima i seljacima. Mađarski seljak je, zbog toga, iste sekunde okrenuo leđa komunistima. Seljaci ne daju svoju zemlju. Istovremeno su europske zemlje poslale vojsku na Sovjetsku Republiku Mađarsku. Vojnu intervenciju vodila je Francuska, a uz njenu podršku su vojsku poslale i Čehoslovačka i Rumunjska, a trebala je i Kraljevina SHS, no zbog štrajka nije se htjela upuštati u tu avanturu.
Tijekom 133 dana vlasti Bele Kuna dolazilo je do proganjanja, mučenja i ubijanja na osnovama prokazivanja i etiketiranja ljudi kao neprijatelja komunizma i sovjetske republike. Vlada je uvela strahovladu tzv. Crvenog terora (mađ. Vörösterror), potpomognutu paravojnim formacijama.
U teroru je, u samo četiri mjeseca, 590 ljudi pogubljeno je bez suđenja.
Tibor Szamuely, jedan od vođe komunista, napisao je na stranicama Vörös Újsága (Crvene Novosti): “Svugdje gdje se protu-revolucionari bore i prevrću, tucite ih, udarajte glave gdje ih nađete! Čak i za samo jedan sat, neće biti milosrđa, i prije nego što će oni ugušiti revoluciju treba ih ugušiti u vlastitoj krvi! ”
Batinaške skupine pod imenom Lenin-fiúk (Lenjinovi dečki) kružile su Budimpeštom i sijale teror i nasilje.
Miklos Horthy i kraj „Crvenog terora“
Mađarske antikomunističke snage pod vodstvom admirala Horthya (službovao je u našoj Puli) učinile su da se komunisti počinju povlačiti s osvojenog teritorija. Na kraju je i prodiranje rumunjske vojske prisililo Bélu Kuna i njegove suradnike na bijeg u Austriju 1. kolovoza te godine, a rumunjska je vojska okupirala Budimpeštu.
Tako je Mađarska Sovjetska Republika nestala nakon 133 dana postojanja.
Do mjeseca kolovoza više nije bilo ni traga Sovjetske Republike Mađarske, a Bela Kun je kasnije pobjegao u Sovjetski Savez. On je ubijen u komunističkim čistkama u SSSR-u optužen za trockizam 1937. kao ‘izdajnik revolucije’.
Poslije sloma sovjetske republike Horthy se proglasio regentom, a Mađarsku kraljevinom, iako više nije bilo monarha umjesto kojega bi vladao. Horthyjeva vladavina kao regenta imala je značajke diktature. Zastupajući teritorijalni revanšizam nakon gubitaka teritorija Mađarske u I. svjetskom ratu, s jakim protusovjetskim nabojem, Horthy se kasnije okrenuo Mussoliniju, pa Hitleru, koji je Mađarskoj vratio dio Slovačke, a zatim i dio rumunjskog teritorija. Tijekom 1943., kada je uvidio da će Sile osovine izgubiti rat, Horthy je potajno počeo pregovarati sa zapadnim saveznicima. No, Hitler ga je dao uhititi i zajedno sa obitelji do kraja rata internirao u Njemačku. Nakon sloma Trećeg Reicha kratko je bio u američkom zatočeništvu, ali nikada nije izveden pred sud.
Posljednji puta pojavio se kao svjedok na Nürnberškom suđenju, a nakon toga završio je u Portugalu gdje je i umro.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.