Nakon niza brojnih poraza na dubrovačkom ratištu 1992. godine, srpski i crnogorski agresor nastavio je pljačkati i paliti Konavle tijekom rujna sve do oslobođenja Konavla krajem listopada 1992. godine. Bio je to samo dio stoljetnih nasrtanja susjeda pravoslavaca na jedan od najljepših krajeva Hrvatske i Europe.
Zaista je prava šteta da Hrvati malo poznaju ovaj prekrasni hrvatski kraj na krajnjem jugu naše domovine koji je bio – stoljetna čežnja i meta napada bizantinaca.
Područje Konavala, pitoresknog rajskog krajolika, stoljećima živi na granici između tri kulture, tri civilizacije i tri vjere. Dok je obližnji Dubrovnik stožer latinske kulture, zapadne civilizacije i katoličke vjere, apetiti bizantinaca i pravoslavlja da ovlada ovim prostorom nisu nikada prestajali.
Uz to već od 15. st. sa sjevera prijete Osmanlije.
Pljačke i razbojstva bizantinaca – Crnogoraca i Vlaha – traju stoljećima
Kako bi se obranio od pljačkaša, ubojica i otmičara s kopnene strane, Crnogoraca i Morlaka, Dubrovnik se oslonio na “suradnju s Osmanlijama, dobru obaviještenost i organiziranje obrane u graničnim područjima“.
Česta meta ovakvih razbojničkih družina još prije gotovo 300 godina bili su konavoski pašnjaci. Plijen je bila stoka, a pristup plijenu više nego lagan. Stada su, naime, čuvale djevojčice i dječaci. Razbojnici su pastire otimali kako ne bi digli uzbunu u selu. Neku su od te konavoske djece ubili, neke su prodali u roblje, neke su ih puštali kada bi se udaljili dovoljno daleko da izbjegnu progon od strane Konavljana, neki bi sami pobjegli, a neke je rodbina uspjela otkupiti.
U drugoj polovici 1791. započele su u Konavlima masovne pljačke. Ohrabreni podrškom Rusije, Crnogorci, ali i pravoslavni Morlaci iz istočne Hercegovine, shvatili su kako će im se pljačkaški pohodi u Konavle oprostiti i kako im se nitko, pa ni Osmanlije koje su imale dovoljno svojih briga, neće moći suprotstaviti.
Do konca te godine zabilježeno je pet većih pljački u kojima su ubijena tri Konavljana, oteta djevojka i mladić te ukradeno više stotina grla stoke. Nakon pada Venecije i dolaska Austrije na dubrovačke granice, situacija je bila još i gora.
Ovakve navade Morlaka i Crnogoraca, njihove pljačke i otmice na dubrovačkom teritoriju “bile su način privređivanja Crnogoraca i Vlaha“. Stoga V. Miović, objašnjavajući “spiritus movens“ ovih razbojnika, zaključuje kako je “pljačka postala rad, postala je vrijednost koju je ta zajednica prihvatila, običajno ozakonila, psihološkim obrambenim mehanizmom moralno uzdigla, zavaravajući se terorizam izvrnula u junaštvo, od susjeda stvorila neprijatelja protiv kojega je sve dopušteno, a ništa nečasno“.
Ovakav se odnos Crnogoraca, i pravoslavnog stanovništva iz dubrovačkog zaleđa nastavio i nakon okupacije Republike.
Vrlo teški dani za Konavle i obližnji Cavtat dolaze 1806. kad rusko-crnogorske pljačkaške horde poharaše cijelo Konavle i Cavtat, a s njima i Župu, Gruž, te Primorje. Srušeno je, spaljeno i opljačkano skoro sve što se našlo pljačkašima na putu, cijele Konavle, a ubijeno je 250 seljaka Hrvata ovog pitomog kraja juga Hrvatske.
Svako selo je oplakivalo brojne žrtve.
U isto vrijeme Napoleon zadaje smrtni udarac Republici, te opet tuđin gospodari u Cavtatu i u opustošenim Konavlima.
Dolazak Austrije – napredak i uspon Konavla
Dolaskom Austrije nastaje doba uspona. Grade se putovi, željeznica, započinju radom škole, grade se nove i obnavljaju porušene crkve. Konavle je izrastalo u gospodarski napredno područje, a Cavtat je ponovno kulturni i prometni centar. Uz to Konavljani iskazuju i svoju kršćansku svijest. Makar su ih okolni ˝rišćani˝ (pravolsavci) stoljećima iznenadnim komitskim upadima naoružanih četa pljačkali, Konavljani imaju snage i ljubavi udomiti na tisuće pravoslavnih izbjeglica iz Hercegovine, koji u konavoskim selima nađoše zaštitu u vrijeme hercegovačke bune protiv Turaka.
Nakon relativnog stogodišnjeg zatišja u životu Konavala i Cavtata, odlaskom Austrije nastaju ponovno krvava vremena. Redaju se nevolje: prvi svjetski rat, pa epidemija ˝španjolica˝ 1918.-1922., potom represija srpske diktature u staroj jugoslavenskoj zajednici, a onda drugi svjetski rat i krvava komunistička represija, te u posljednjem desetljeću 20. st. brutalna agresija Srba i Crnogoraca.
Sve je to uništilo uvelike trud stoljeća.
No Srbija i bizantinci, kao političko-kulturološki agresivni fenomen, nikada nisu prestali sa željama da zauzmu Konavle, Dubrovnik i jug Hrvatske. Pa je čak poznato da je bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić tražio početkom rata opći napad na taj dio naše zemlje, pod opravdanjem da su u Dubrovniku i Konavlima porušene sve kuće Srba!
O tom klasičnom bizantinskom spinu, jer tamo uopće nije bilo Srba, i laži koje su, u biti krile namjere prijetvornih i lažljivih bizantinaca da sruše hrvatske kuće i pripoje Konavle i Dubrovnik Srbiji, možete pročitati u tekstu pod naslovom Cijeli intervju Nikolića: Velika Srbija je neostvareni san
Nažalost, takvog čovjeka je neprosvijećeno i sljepačko biračko tijelo Srbije izabralo na čelo države, a nakon toga i Aleksandra Vučića, koji je bio član iste četničke Šešeljeve stranke kao i Nikolić, te koji ide isitm utabanim stazama svojih prethodnika.
Agresija Srbije i Crne Gore – pljačka, palež i ubijanje
U vrijeme trinaestomjesečne srpsko-crnogorske okupacije (od rujna 1991. do kraja listopada 1992.) u Konavlima spaljeno je više stotina obiteljskih kuća, opljačkana su sva konavoska domaćinstva, obeščašćene crkve, uništeno poljodjelstvo, stočna farma, te razorena, opljačkana i minirana zračna luka. Ipak, Cavtat nije opustošen. Pošteđen je poradi grupe kolaboracionista koji su ustanovili inicijalni odbor za obnovu Dubrovačke Republike (divide et impera). Drugi razlog poštede Cavtata je bio što je u trenutku okupacije 17. listopada 1991. bio na malom prostoru Cavtata velik broj prognanika iz konavoskih sela (preko 3000 osoba).
O jedinstvenom hrvatskom otporu na okupiranom teritoriju Konvavla i hrvatskoj gerilskoj skupini “križara” u Domovinskom ratu, koja je sijala strahu Crnogoraca i srba pisali smo pod naslovom: Pad Cavtata – 33 herojska gerilca Konavljana
Krajem listopada 1992. u potpunosti slomljen otpor neprijatelja na pravcu napada prema Konavlima gdje Tigrovi nezaustavljivo prodiru do Glavske i Ivanovog križa na samoj granici Republike Hrvatske, a domaći borci iz Konavla preko sela Šilješci prodire do Dube i Stravče.
Operacija oslobođenja Konavla je trajala 4 dana, u razdoblju od 21. do 24. listopada , a cilj je bio spriječiti upad četnika iz Hercegovine nakon povlačenja JNA. Akcija je započela iskrcavanjem u oslobođenom Cavtatu, a cilj joj je bio zauzeti Konavoska brda i izbiti na granice prema Republici Bosni i Hercegovini i tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji što je na kraju i učinjeno.
Oslobođeno je 1.210 kvadratnih kilometara hrvatske zemlje i 1.080 hrvatskog pojasa teritorijalnog mora.
Konavljani, donedavno napredni poljodjelci, danas se uglavnom poljodjelstvom bave kao dodatnim zanimanjem, a Cavtat i okolina je isključivo turistička destinacija.
U dekanatu je, na oko 210 prostornih kilometara, 8 župa, dva franjevačka samostana, 8200 stanovnika u 1978 obitelji, s postotkom katolika Hrvata od preko 95 % stanovništva Konavala.
Konavle – biser Jadrana
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
