Zateknete li se na otoku Visu ili u njegovoj blizini, svakako posjetite otok Biševo. Od deset špilja koje su smještene na tom malom otoku zasigurno je najpoznatija Modra špilja smještena na njegovoj istočnoj strani u uvali Balun.
Svoj je naziv Modra špilja dobila radi specifičnog fenomena kada kroz jedan od njezina dva otvora, i to onaj podvodni, prodire sunčeva svjetlost, koja se najprije lomi, a nakon toga i odbija o bijelo dno te tako osvjetljava špilju srebrno-modro. Manji otvor prirodno je produbljen kako bi kroz njeg mogao proći čamac.
Špilja je duga 24 m, široka 10-12 metara, visoka do 15 i duboka do 16 m dok je ulaz visok oko 1,5 m i širok oko 2,5 metra. Iako je viškim ribarima bila poznata od davnina, prvi ju je naslikao i opisao 1884. godine barun Eugen von Ransonet. Ovaj prirodni fenomen 1951. proglašen zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode, najbolje je posjetiti oko podneva.
Osim Modre, na Biševu je i Medvidina špilja koja je svoje ime dobila prema nekadašnjem stanovniku, najugroženijem sisavcu na svijetu – sredozemnoj medvjedici koja je u njoj obitavala. Dugačka je 160 metara, njezin se relativno veliki otvor na površini mora smanjuje prema unutrašnjosti. Glavna dvorana na svom kraju je uska i niska, završava žalom nekada obitavalištem sredozemne morske medvjedice.
Na putu do Biševa, na otoku Ravniku može se posjetiti još jedna špilja koja se naziva Zelena špilja. Ona ima dva ulaza i otvor na vrhu kroz koji ulazi svjetlost te se odbija od morskog dna te stijenke boji zelenom bojom. Špilja je u Drugom svjetskom ratu bila sklonište svim malim brodovima koji su u njoj tražili zaštitu.
Ovo su samo neke od prirodnih ljepota i fenomena hrvatskog speleološkog bogatstva čija posjeta nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
