Neke trudnice i dalje vjeruju da je potpuno bezopasno za vrijeme trudnoći povremeno popiti čašu alkoholnog pića, no sve je više dokaza o tome da čak i tako mala količina može ostaviti posljedice na fetus.
Psihijatri upozoravaju da raspolažu dokazima po kojima su djeca koja su tijekom majčine trudnoće bila izložena i vrlo malim količinama alkohola, podložnija razvoju problematičnog ponašanja u kasnijim životnim fazama.
Članovi njemačke Udruge terapeuta za dječju i adolescentsku psihijatriju i psihoterapiju kažu da takva djeca češće upadaju u probleme jer ne uspijevaju razlučiti kakve su negativne posljedice njihova ponašanja za okolinu i za njih same.
Ističu da su skup stanja poznat kao fetalni alkoholni spektar poremećaja (FASD) i najopasniji oblik FASD-a poznat kao fetalni alkoholni sindrom (FAS) u nekim zemljama najčešći uzroci raznih oblika urođenog invaliditeta.
Hoće li dijete biti rođeno hendikepirano ne ovisi samo o količini alkohola što ga trudnica konzumira za vrijeme trudnoće, već i o individualnoj toleranciji na alkohol i majke i djeteta. Upravo zbog toga u nekim je slučajevima samo čaša pjenušca ili piva u trudnoći dovoljna da negativno utječe na razvoj fetusa.
Kod neke djece malformacije koje se povezuju s FASD-om su vidljive: mala veličina glave, niska tjelesna težina, abnormalan izgled lica, izbočina između nosa i gornje usne (naziva se philtrum), loša koordinacija pokreta, hiperaktivno ponašanje, slabo pamćenje, teškoće pri učenju, zečja usna, srčane mane, nizak kvocjent inteligencije, nemogućnost fokusiranja, problemi s dojenjem i spavanjem, problemi s vidom, sluhom, bubrezima, kostima, kašnjenje u razvoju govorno-jezičnih sposobnosti.
Često su takva djeca nekritična i ne znaju prepoznati opasnost, zbog čega nerijetko postaju počinitelji ili žrtve zločina, upozoravaju psihijatri te dodaju da, ukoliko dijete nema vidljivih malformacija posljedice FASD-a često prođu nezamijećene i nedijagnosticirane. Drugim riječima, nisu samo fizičke karakteristike posljedice FASD-a. Kod 40 posto djece uočene su i funkcionalne abnormalnosti. Poremećaji centralnog nervnog sistema najčešći su problem kod djece, a takvi poremećaji utječu na učenje, ponašanje, govor ili mentalne funkcije.
Da bi se takva djeca zaštitila od problema sa zakonom ili potencijalnog spolnog zlostavljanja važno im je što prije osigurati psihološku pomoć, kažu psihoterapeuti.
Bihevioralna terapija omogućit će im da se uspješno nose s oscilacijama u raspoloženju, impulzivnim reakcijama, ali i da se sami zaštite od potencijalnog zlostavljanja. Terapeutske vježbe i govorna terapija također su učinkoviti.
Kod takve djece roditelji često trebaju pomoć i u zreloj životnoj dobi, a mnogi među njima vrlo teško dulje vrijeme zadrže radno mjesto.
