Tekst hrvatskog novinara Danijela Majića, objavljen u Frankfurter-Rundschau, 15. ožujka 2017. godine na web stranici i 16. ožujka u tiskanom izdanju, HINA je, iako je pun očitih laži, prenijela i stavila mu lažni naslov, umjesto naslova originala. Udruga U ime obitelji 16. ožujka, kad je HINA i objavila tekst, inzistirala je na njegovom micanju, a nakon toga poslala je i službeni demantij HINI, te Frankfurter-Rundschau.

Tekst objavljen u Frankfurter-Rundschau pročitajte u cijelosti u nastavku:

“Ispred savjetovališta Pro Familia (Za obitelj) u frankfurtskom dijelu grada Bockenheim, takozvani zaštitnici života održavaju molitvenu stražu protiv pobačaja.
Organizatori su dobro povezani s desničarskim klerikalnim krugovima.

Molitvena se straža u ulici Palmengarten vrlo lako može previdjeti. U ponedjeljak prije podne mali kombiji s dostavom sakrivaju u okolišu grupu ljudi od petnaestak muškaraca i žena, koja je zauzela poziciju ispred ureda Pro Familia. Jedna vrsta nepoželjne utvrde, koja ipak ne može spriječiti prometnu buku obližnje Bockenhemerove ulice da nadglasa mumljanje grupe. Pojedini sudionici drže krunicu u rukama. Jedna žena preuzima predmoljenje a ostali tiho ponavljaju. Čak i bez prometne buke većina prolaznika ionako ne bi mogla razumjeti riječi. Molitva je na hrvatskom.

Suprotno molitvi, poruke na plakatima koje pojedini sudionici drže obješene na prsima su na njemačkom. A poruke su očite: „Želim živjeti“, napisano je na jednoj i nacrtano nerođeno dijete.

Od 01.ožujka, početkom kršćanske korizme, zaštitnici života, kako se sami nazivlju, održavaju bdijenje ispred savjetovališta Pro Familia. Njihovi adresati: žene koje su u sukobu sa samom sobom zbog trudnoće i trebaju savjet, koje vode unutarnju borbu bi li u svojoj trenutnoj životnoj situaciji željele ili mogle donijeti dijete na svijet. Cilj je „zaštitnika života“ jasan: žene odgovoriti od pobačaja. Zato žele dolaziti ponovo, dan za danom do Uskrsa.

„40 dana za život“zove se koncept koji se održava već dobra dva tjedna u Westendu. Izvor mu je u SAD-u, gdje aktivisti istoimene inicijative od kraja 90-tih redovito koriste korizmu za održavanje bdijenja protiv pobačaja ispred savjetovališta klinika za pobačaje. Time se želi postići ništa manje nego „stati na kraj pobačaju“, stoji na internetskoj stranici te inicijative.

U međuvremenu je taj oblik akcije postao neka vrsta „izvoznog šlagera“. A zajednička borba protiv prava na pobačaj ujedinjuje različite vjeroispovijedne struje, koje bi inače u drugim prilikama bile konkurentne. Jer, dok je „40 dana za život“ u SAD pokrenuta iz evangeličkih krugova, globalna je kampanja u Njemačkoj u prvom redu pokrenuta od Njemačke udruge za kršćansku kulturu (Deutsche Vereinigung für christliche Kultur-DVCK). Istu opisati kao konzervativno-katoličku bilo bi ravno podcjenjivanju. Već početkom osamdesetih pokrenula se DVCK protiv prava na pobačaj, protiv navodne rane seksualizacije djece te protiv prava posvajanja djece homoseksualnih parova. Predsjednik Beno Hofschulte je najmanje jednom bio na bdijenju u Westendu.

„Način prisutnosti pravaša za život na licu mjesta prilično je tih“, kaže Mathias von Gersdorff. Ne radi se o zastrašivanju. Na kraju krajeva molitva je posvećena i ženama. Gersdorff je relativno poznati autor, koji, pored ostalih, piše o temama kao npr. o navodnom utjecaju rodne ideologije za desničarske tjedne novine „Mlada sloboda“. Pripada podupirateljima AfD-u bliskom udruženju „Demo za sve“, koje se, pored ostalog, usmjerava protiv ravnopravnosti homoseksualnih životnih zajednica. Iako on i njegovo društvo podupiru akciju, organizatori nisu oni, naglašava Gersdorff. Pravi organizator stoji u ponedjeljak ujutro ispred savjetovališta Pro familia. Tomislav Čunović stoji na rubu prosvjedne straže, oči skrivene iza sunčanih naočala, crni kaput, krunica zamotana oko lijeve ruke. Objema rukama na prsima drži sliku Djevice Marije. Govoriti ne želi. Na novinarska pitanja frankfurtski odvjetnik želi odgovarati samo pismeno. Čunović nije nepoznat. Kad je 2011. godine na Veliki petak oko tisuću ljudi protestiralo protiv zabrane plesa zbog blagdana na frankfurtskom Römerbergu i pritom smetalo procesiji Hrvatske katoličke župe, prijavio je nekoliko političara „zelenih“, koji su po njegovom mišljenju za smetnju i prosvjed bili odgovorni. Čunović je bio dugo aktivan u Gradskom sinodalnom vijeću katolika u Frankfurtu, te u hrvatskoj župi. To objašnjava, zašto je većina sudionika na prosvjedu regrutirana iz Hrvatske župe.

Prosvjed je nastao iz neslužbene inicijative, kojoj je Čunović prozvan koordinatorom, pismeno je izjavio Čunović za Frankfurter Rundschau. Unutar hrvatske zajednice trenutno je Čunović integriran u čvršće strukture. Čunović pripada organizatorima frankfurtskog ogranka hrvatske inicijative „U ime obitelji“. Ta kršćansko-fundamentalistička udruga nasilno je 2013. iznudila referendum, kojim je u hrvatskom Ustavu zagarantirano, da je brak isključivo zajednička veza između muškarca i žene – čime se homoseksualnom partnerstvu taj izraz temeljno ne dozvoljava. Čunović je tada, među Hrvatima koji žive u Njemačkoj pokrenuo žestoku promidžbu. Hrvatska će preuzeti „određenu funkciju uzora“ drugim zemljama EU, prognozirao je tada, koje će „zakonom zaustaviti teror rodne ideologije“. Od te prve pobjede U ime obitelji pokušava hrvatsku vladu sve više natjerati na ustupke kršćansko-fundamentalističkom rubu političkog spektra. Cilj udruge je primjerice apsolutna zabrana pobačaja, kao što bi krajem 2016. trebalo biti uvedeno u Poljskoj (što se na kraju izjalovilo). Pritom U ime obitelji nema ni na koji način strah od doticaja s desničarima i desničarskim ekstremistima.

U međuvremenu frankfurtski ogranak udruge U ime obitelji nije organizirao samo nastup predsjednice udruge, Željke Markić, u Hrvatskoj župi u Westendu, nego i predstavljanje filma „Jasenovac – istina“ u travnju 2016. Ovaj dokumentarac, s očigledno lažno podastrtim podacima, umanjuje ulogu fašističke hrvatske satelit-države u holokaustu, pogotovo ulogu koncentracijskog logora Jasenovac. Na poticaj U ime obitelji film je također prikazan u hrvatskim župama u Offenbachu i Darmstadtu. U Frankfurtu je Čunović bio voditelj. O svoj toj povezanosti Čunović se ne želi izjasniti.

Kod Pro Familia odlučeno je bdijenju ne poklanjati pažnje više nego što je potrebno. „Naravno da to ženama koje dolaze na savjetovanje o pobačaju nije lijepo vidjeti“, govori Regine Wlassitschau, glasnogovornica udruge Pro Familia. Ipak je pravedno, da „zaštitnici života“ demonstriraju ispred savjetovališta i protiv toga se ništa neće poduzimati.

Ljevičarske grupacije u Frankfurtu gledaju na to drugačije. Već tri puta je bdijenje bilo napadnuto, prema istovjetnim izjavama Čunovića i policijske uprave u Frankfurtu, od ljevičarskih demonstranata. Na međunarodni Dan žena, otprilike tridesetak protudemonstranata bacalo je konfete na ljude koji su bdjeli, te palili vatromet. Na podu su ostavili crteže: stilizirane vagine s motom „Viva la vulva“ (Živjela vagina).

10. ožujka su maskirani aktivisti slavili „sotonističku“ misu, pri kojoj su duše zaštitnika života „posvećene vragu“, kao što je to rečeno na ljevičarskoj platformi Linksunten.indymedia.

11.ožujka uslijedio je sljedeći napad. Policija je svaki put došla, no prema izjavi policijske uprave, nije se moglo utvrditi kažnjivo djelo. Hoće li to tako ostati, teško je reći. Jer, do Uskrsa je ostalo još više od mjesec dana.”

Izvor: narod.hr/Frankfurter-Rundschau