Hrvatski novinari i publicisti hrvatskoj javnosti ukazuju na nedopustivu podršku verbalnom medijskom nasilju, te na nedosljednost i svjetonazornu pristranost koju je još jednom pokazalo Vijeće za elektroničke medije predvođeno samodeklariranom suradnicom jugoslavenskih obavještajnih službi Mirjanom Rakić.
Ovoga puta, VEM je pokazao svoju neetičnost priopćenjem i oslobađajućom presudom, odnosno izostankom bilo kakve konkretne odgovornosti za nakladnika portala index.hr Index promociju d.o.o., a zbog teksta „Mrtvaci uživo: nekrofilske katoličke orgije su najluđi show na HRT-u“, autora Hrvoja Marjanovića objavljenog na inkriminiranom portalu povodom dolaska tijela sv. Leopolda Mandića.
U tomu sramotnom priopćenju VEM-a, koji pro forma započinje i završava osudom općepoznatih anomalija medija u RH, vrlo brzo se prelazi na kontekstualnu obranu vrijeđanja religije i vjerskih osjećaja hrvatskih građana rimokatoličke ispovijesti.
Ne želeći ulaziti u jalove kvazistručne rasprave s VEM-om i njihovim ideološkim istomišljenicima, HNiP tvrdi da je VEM ovom oslobađajućom presudom pokazao potpunu nedosljednost kriterijima koje je sam uspostavio prije tri mjeseca. U tom smislu, zadržat ćemo se na tri osnovna, najlakše osporiva “argumenta” iz priopćenja od 17. svibnja 2016. koje oslobađa nakladnika portala index.hr Index promocija d.o.o. od odgovornosti za govor mržnje.
Prvi je stav vijeća “da se u tekstu nije doslovno pozivalo na nasilje”.
HNiP drži da je to točno, ali odmah otvaramo i pitanje zbog čega taj isti kriterij nije uzet u obzir prije tri mjeseca, u slučaju odjave emisije Markov trg, čiji je nakladnik kažnjen drakonskom kaznom trodnevnog prestanka emitiranja programa. Naime niti u slučaju sporne odjave (zbog koje je autor Marko Jurič, različito od Marjanovića, odmah izrazio i žaljenje), također nije niti jednom rječju pozivano na nasilje. U slučaju odjave Markovog trga, dakako nije uvažena niti satirička obrana teksta, koja je međutim u slučaju primitivnog vrijeđanja vjernika u drugom slučaju navedena kao “olakotna okolnost”, što je odmah poduprto i s anarhističkim tumačenjem slobode govora.
Sljedeći, njihovom vlastitom praksom lako osporivi “argument” najnovije pristrane presude VEM-a, jest onaj da pisac tog neukusnog i prostačkog teksta “nije uvrijedio pojedinačnu osobu”, te da se uvrjede usmjerene prema društvenim skupinama, pa tako i vjernicima, ne mogu smatrati stvarnim uvrjedama. I ovom tvrdnjom VEM je pobio samog sebe od prije tri mjeseca u slučaju odjave emisije Markov trg.
I na koncu, VEM kao argument za poštedu krajnjeg medijskog primitivizma i divljaštine prikazane u osvrtu na dolazak sv. Leopolda Mandića u Hrvatsku, koristi ideološki skrojenu definiciju govora mržnje koji se tobože očituje samo kada je usmjeren prema manjinskim društvenim skupinama.
Ova šuplja teza ne samo da je već odavno demantirana u slučaju južnoafričkog apartheida, gdje je manjina teško tlačila većinu, nego je njena licemjernost vidljiva svakom poštenom i inteligentnom čovjeku kada pogleda presjek stavova velike većine medija u RH. Naime iako su brojčana većina u samom društvu, stavovi vjernika su u medijskom odrazu društva redovito krivotvoreni ili potpuno marginalizirani. A sami vjernici postali su obespravljeni objekti izlijevanja svakovrsne mržnje, vrijeđanja i podcjenjivanja. Svaka iole razumna i časna osoba lako će zaključiti da u takvim okolnostima upravo medijski obespravljeni vjernici zaslužuju obranu, a ne daljnja iživljavanja, upravo i od ovakvih medijsko-regulatornih institucija.
Kako je i iz ovog priopćenja sasvim očito da ovaj sastav VEM ne udovoljava niti intelektualnim niti etičkim potrebama regulacije hrvatskih medija, članovi HNiP-a ponovno pitaju nadležne institucije: zbog čega se ova sramota i šteta za hrvatsko društvo nastavlja, odnosno zbog čega se ostavka višestruko i višeznačno kompromitirane predsjednice VEM-a ne prihvati, a vijeće ne raspusti?