Već je u više navrata pokazano da su mnogi zapisi o osobama u mrežnom jasenovačkom popisu lažni u smislu da se odnose na osobe koje nisu stradale u Jasenovcu. Neki od tih zapisa lažni su u smislu da su osobe stradale na nekom drugom mjestu, a ne u Jasenovcu ili su preživjele rat, neki su lažni u smislu da su osobe izmišljene te da nisu postojale, a neki su lažni u smislu da predstavljaju umnožene zapise koji već postoje na popisu. Umnožene se može podijeliti na klonove s potpuno identičnim kopiranim podacima i dvojnike s dijelom promijenjenim osobnim i ostalim identifikacijskim podacima u odnosu na izvornike. Jedan od najznačajnijih takvih primjera o kojem je već pisano je Pavao Löw, partizanski major koji je pod promijenjenim imenom Pavle Levković bio jedan od članova Komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. On je preživio rat, ali je ipak dva puta upisan na popis – jednom kao Pavao Löw, a drugi put kao Pavao Läw pri čemu su svi ostali podaci jednaki. Pavao Löw naravno nije jedini slučaj jasenovačkog umnažanja žrtava. Cilj ovog članka je na konkretnim primjerima pokazati raznolikost umjetnosti umnažanja jasenovačkih žrtava.
Najjednostavniji način umnažanja žrtava je da se zapisi doslovno kopiraju tj. kloniraju u svim stavkama uključujući i napomene. Tako se u mrežnom jasenovačkom popisu dva puta nalaze Petra Bošnjaković rođena u Ratkovcu, Marica Ćesto rođena 1880. godine u Sreflijama, Đuro, Ljuba i Milka Goman rođeni u Petrijevcima, Milan Lendić rođen ocu Petru 1939. godine u Bistrici kod Gradiške, Cvjetin Marković rođen ocu Iliji 1921. godine, Stana Milanović rođena 1908. godine u Klekovcima, Liza Nikolić rođena u Petrijevcima, Miloš Ninić rođen ocu Stojku 1876. godine u Bistrici kod Prijedora, Julka Petrović rođena 1917. godine u Vrbanji, Jovan Pilipović rođen 1881. godine u Donjem Jelovcu te već u ranijim tekstovima spominjani Rajko Stanković rođen ocu Boži 1914. godine u Hrgama. Od navedenih trinaest osoba u napomenama se kao izvor podataka samo za Rajka Stankovića spominje komunistički popis iz 1964. godine, a ostali su uneseni i umnoženi na temelju različitih drugih izvora podataka. Kod nekih od navedenih iz poznate komunističke šlampavosti ili namjerno radi prikrivanja manipulacija nedostaju neki podaci pa bi netko mogao tvrditi kako se zapravo zaista radi o više osoba kojima su slučajno jednaki samo prikazani podaci, a ostali su različiti. Zato će sada biti prikazani neki primjeri u kojima se vidi da su navodne jasenovačke žrtve prividno različite, ali zapravo iste samo umnožene. U mrežnom jasenovačkom popisu se nesigurni podaci označavaju zvjezdicom i obično je njihova alternativa navedena u napomenama i na temelju tih podataka je moguće tražiti mutnija umnažanja. Primjerice, ako se gledaju parovi zapisa o osobama kod kojih su svi podaci isti osim imena oca, ali je u napomenama navedeno alternativno ime oca koje se slaže s onim drugog zapisa u paru, onda je moguće pronaći dva umnažanja zapisa s navedenim svim zapisima. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Avram Altarac rođen je 1920. godine u Sarajevu, otac Samuel pri čemu je to ime označeno kao nepouzdano, a u napomenama se kao druga mogućnost navodi Santo. Istovremeno je uz spomenutog Avrama Altarca na popisu naveden još jedan Avram Altarac rođen ocu Santu 1920. godine u Sarajevu – znači ovdje se radi o nešto skrivenijem umnažanju. Isto vrijedi i za „dva“ Marka Nikolića rođena 1934. godine u Bošnjacima. Prvome je kao ime oca navedeno Simo i označeno je kao nepouzdano pri čemu je kao alternativa u napomenama navedeno ime Šime. Drugom Marku Nikoliću je kao ime oca navedeno Šime – znači opet se radi o umnažanju.
Ako se na jednak način traže parovi zapisa s jednakim podacima osim godina rođenja, ali za koje u napomenama postoje iste vrijednosti kao i u prethodnom slučaju s imenima očeva, onda je moguće pronaći trinaest slučajeva umnažanja. Tu opet treba napomenuti da se kod pretrage ograničilo samo na zapise bez nepoznatih osobnih podataka kao i prije kako bi se izbjegle dileme o mogućim razlikama – inače bi ovdje bilo još više podudaranja. Prvo takvo podudaranje su dva slučaja Isaka Abinuna od kojih je svaki rođen ocu Avramu u Sarajevu. Prvi je rođen 1890. godine, ali mu u napomenama piše da bi to mogla biti i 1900. godina, dok je drugi rođen upravo 1900. godine. Ovaj slučaj se može jednostavnije zapisati kao Isak Abinun (Avram, 1900./1890., Sarajevo). Ovdje spadaju još dvojica: Isak Abinun (Abraham*, 1888.*/1900., Sarajevo) i vjerojatno Isak Abinun (Avram, 1885.*/1886., Sarajevo). U digitalnom arhivu Yad Vashema samo je jedan zapis rodbine ili neke od židovskih organizacija o Isaku Abinunu sinu Avrama i taj je rođen 1900. godine, po zanimanju obućar iz Sarajeva i kod njega ne piše da je stradao u Jasenovcu., ali zato prema srpskom „Spisku žrtava rata“ ima čak šest Isaka Abinuna sinova Avramovih (1886., 1890., 1900., 1912., 1926., 1930.) za koje nema potvrde da su stvarne, a ne papirnate žrtve. Mogu se izdvojiti i dvojnici Isak Abinun (Avram, 1926./1930., Sarajevo) za koje nema neovisnih potvrda u Yad Vashemu . Za ostale slučajeve ti zapisi izgledaju ovako: Isak Abinun (Aron, 1926./1930., Sarajevo), u Yad Vashemu nema potvrde tih podataka na temelju iskaza rodbine ili neke židovske organizacije pa je to možda preslika dvojnika Isaka Abinuna kod kojih je ime oca Avram promijenjeno u Aron, Isak Altarac (Avram, 1891./1897., Sarajevo), Dušan Dabić (Miloš, 1898./1900., Komogovina), Dragica Dekić (Simo, 1920./1922., Vinkovci), Samuel Kamhi (Haim, 1915./1914., Sarajevo), Božo Kiuk (Dragan, 1926./1927., Gorička), Antun Lakatoš (Stjepan, 1918./1906., Lazina Čička), Izidor Levi (Haim, 1884./1895., Sarajevo), Salamon Levi (Isak, 1880./1882., Sarajevo), Jozef Papo (Avram, 1890./1891., Sarajevo), Mikailo Zlojutro (Petar, 1898./1882., Gornjoselci) i Moise Altarac (Jakob, 1882./1895., Sarajevo). Što se tiče Moisa Altarca (Izrael, 1929./1931., Sarajevo), na temelju zapisa rodbine iz digitalnog arhiva u Yad Vashemu zna se da je stvarni Moise Altarac rođen 1929. godine, ali rodbina ne navodi da je stradao u Jasenovcu.. Nešto složeniji slučaj je Moise Altarac (David, 1902./1908., Sarajevo), ali u Yad Vashemu je samo jedan zapis rodbine odgovarajućeg imena oca i približne godine rođenja (1900.) pa se na temelju toga može zaključiti da se radi o samo jednoj stvarnoj osobi i njezinom jasenovačkom dvojniku.
Primjenom istog postupka na kategoriju mjesta rođenja moguće je pronaći ova tri umnažanja: Jula Božičić (Đuro, 1882., Uštica/Jasenovac), Marija Hudurović (Ante, 1922., Podrebar/Skupica) i Alfons Pollak (Vilim, 1905., Slavonski Brod/Požega). Treba odmah naglasiti da se u svim navedenim slučajevima radi o vrlo bliskim mjestima što dodatno pokazuje neorganiziranost cijelog popisa.
U napomenama je nekad moguće pronaći alternativne vrijednosti i za više od jednog polja. Ako se traže podudaranja gdje se u napomenama izričito navode alternativne vrijednosti za ime oca i godinu rođenja, mogu se pronaći ovi slučajevi umnažanja: Lazo Opačić (Miloš/Mile, 1939./1935., Luščani), Mileva Radosavljević (Mito/Mirko, 1935./1934., Vrbanja) i Vukosava Teodosić (Stanko/Stanoje, 1933./1928., Klakar Gornji). Kod takvih slučajeva za godinu i mjesto rođenja moguće je pronaći sljedeća umnažanja: Nikola Mavrović (Josip, 1924./1926., Otočec Zaprudski/Hudi Bitek) i Ana Vukota (Stojan, 1933./1934., Trebež/Sisak).
Posebno zanimljiv slučaj umnažanja je ovaj: Zlatica Petrović (Miloš/Soka, 1937./1940., Aljmaš/Erdut). U jednom zapisu sastavljači popisa istovremeno nude alternativne vrijednosti za tri različita polja i uspjelo se dogoditi da je točno takva osoba zapravo već unesena. Ali budući da je vjerojatni cilj postizanje rasta popisa, postoji mogućnost da se o ovome namjerno nije vodilo računa.
Spomenuta umnažanja su bila jednostavna za pronaći jer su se doslovno svela na računalnu pretragu bez korištenja nekakvih dodatnih informacija. Međutim, za nešto složenija umnažanja treba u obzir uzeti i prirodu pojedinog potencijalnog umnažanja. Primjerice, da bi se u prethodnim primjerima umnažanja izbjegle dileme o stvarnosti umnažanja, nisu korišteni zapisi kod kojih bi bilo koji podatak o osobi bio nepoznat. Ali što učiniti kad je nepoznavanje tih podataka glavni problem cijelog jednog izvora podataka? To je primjerice slučaj s tzv. Popisnicama Anketnog odbora za utvrđivanje istine u Vojvodini (AOISV) iz 2008. godine koje su nastale više od 60 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i već su argumentirano diskreditirane u nekoliko prethodnih članaka. Ne samo da imaju pompozni naziv memorandumskog projekta čiji sadržaj ima vrlo malo veze s istinom, nego sudeći prema teritorijalnom rasporedu navedenih podataka ne prestaju niti sa srpskim svojatanjima dijelova Hrvatske. U ovom slučaju itekako ima smisla razmatrati i zapise s nepotpunim podacima. Budući da je ova tema dovoljno velika za zasebni članak, ovdje će se navesti samo najjednostavniji primjeri u koje bi spadala sljedeća četiri umnažanja: Elza Klopfer (Aleksandar/-, 1892./., Vrbas/-), Milan Mihajlović (Sreto/-, 1910./1916., Tovarnik/-), Blagoje Radosavljević (-/Rajko, 1900./1905., -/Batrovci) i Jela Radosavljević (Mija/-, 1923./1907., Štitar/-). U sva četiri slučaja radi se osobama koje su rođene na području pokrivenom popisnicama čime se dodatno daje vjerodostojnost pretpostavci i umnažanju. Dodatno, za svaku od navedenih osoba je kod jednog od dvostrukih zapisa kao izvor podataka naveden samo AOISV, a kod Milana Mihajlovića i Blagoja Radosavljevića ga se spominje u svakom od njihovih dvostrukih zapisa. Gledanjem u napomene se rješava i prividni problem nepodudaranja godina rođenja. Osim ovih primjera gdje neke vrijednosti nedostaju ili ih se može pronaći u napomenama, daljnji mogući korak u traženju umnažanja je gledanje osobnih imena.
U pronalaženju umnažanja broja jasenovačkih žrtava na temelju promjene osobnog imena brojem klonova i dvojnika ističe se primjerice uradak Dragoja Lukića – Bili su samo deca, Jasenovac – grobnica 19.432 devojčice i dečaka znanstvene vrijednosti kakva je i za očekivati od memorandumskih pamfleta. Da se ne radi o izuzetku već o mreži povezanih uradaka, može se naslutiti iz činjenice da se isti podaci iz Lukićeva pamfleta nalaze i u spomenutim popisnicama (AOISV). Primjeri su Anica/Danica Mitrović (1928., Novi Jankovci), a ista Anica, ali sad kao Anka/Jovanka/Stojanka Mitrović (1928., Novi Jankovci). Kao što je prikazano u prethodnom primjeru po principu beskrajnih mogućnosti matematičkog kreiranja krivulja snježnih pahuljica ili umnažanja podataka kao kod računalnih virusa beskrajne su i mogućnosti kreiranja imena jasenovačkih žrtava. Povremeno se promijeni neki parametar pa se tako u nastavku prethodnog primjera u jasenovačkom popisu nalaze i Anica/Danica Stojković (1928., Novi Jankovci). Iz prezimena Stojković se može prijeći u slično prezime Stojaković pa se tako kao što je i očekivano u jasenovačkom popisu nalaze i Ana, dvije Anke i Anđa Stojaković. Tih primjera ima za nekoliko debelih knjiga, a ovdje će se navesti samo neki tipični primjeri kao Duša/Dušan Mitrović (1934., Novi Jankovci). Primjera dvojnika i klonova iz Novih Jankovaca ima još: Milica/Mileva//Miloš Mitrović (1928.), Milica/Milanka/Milan/Milan Mitrović (1930.), Milka/Miloš Mitrović (1938.), Ljuba/Ljubica Mitrović (1931.), Stevo/Stevan Mitrović (1930.), Stevo/Stevan Mitrović (1939.), Jovo/Jovanka Mitrović (1928.), Zlatica/Zlatka Mitrović (1932.), Duško/Dušan Radosavljević (1928.), Savo/Savka Radosavljević (1931.), Milan/Milena/Miloš/Milivoj Radosavljević (1928.), Milica/Miloš Nikolić (1934.). Uočljive su promjene znamenki u godinama iz primjerice 30 u 38 i 39, a niti administrativne promjene spola žrtava nisu neuobičajene.
Još neki primjeri djece dvojnika iz mrežnog jasenovačkog popisa su: Stoja/Stojan Nikolić (1940., Županja), Ana/Mlađana Nikolić (1931., Soljani), Emka/Memka Kahrić (1910., Mokrice), Mitar/Dmitar Đuričić (1929., Hrvatska Dubica), Kosa/Vukosava (1933., Draksenić), Iva/Ivan Petrović (1930., Srijemska Rača), Draga/Dragan Dajić (1929., Luščani), Stojan/Stojanka Milošević (1940., Ruma), Ranka/Branka Baić (1940., Glina), Anka/Jovanka Vukas (1941. Donji Cerovljani), Ana/Jana Šajinović (1928., Ponorac Perjasički), Kadir/Kadira Halilović (1936., Mokrice), Juda/Juda-Leon Papo (1921., Sarajevo), Mile/Mileta Radosavljević (1939., Vrbanja), Anka/Dušanka Stojnić (1935., Vrbaška), Milja/Smilja Mirić (1935., Orahova), Leo/Leon Kabiljo (1930., Ilok), Ana/Stana Krnjajić (1935., Draksenić), Draga/Dragan Kovačić (1935., Šeovica), Branka/Branko Koverbašić (1935., Petrinja, u oba slučaja piše nestali), Mile/Milivoj Sremac (1941., Svinica Krstinjska), Petar/Petra Stojnić (1940., Jablanica), Mićo/Mićun Jovanović (1938., Privlaka), Mika/Miko Poropatić (1934., Velika Solina), Dragica/Dragutin Đurđević (1938., Đurđic), Stanko/Stanoja Adžić (1936., Turjak), Miladin/Milovan Guskić (1941., Trebovljani), Slavko/Slavka Puhalo (1937., Klepci), Mileva/Milica Maksimović (1939., Liješanj), Marta/Martin Spitzler (1929., Ilok), Dušan/Dušica Nikolić (1939., Privlaka), Radovan/Radosava Džakula (1935., Gunjevci), Milan/Mileva Radosavljević (1933., Vrbanja), Milinko/Milka Vračar (1940., Bosanska Gradiška), Marta/Martin Spitzler (1929., Ilok, nema ih u Yad Vashemu), Draga/Dragan Kovačić (1935., Šeovica), Milan/Milka Lakobrija (1931., Maglajci), Milan/Milka Jekić (1932, Sreflije), Milan/Milena Radosavljević (1928., Batrovci), Milka/Milutin Subotić (1934., Gornji Podgradci), Milica/Milka Radičanin (1932., Selakova Poljana), Stevica/Stevka Nikolić (1938., Babina Greda), Neda/Nedeljko Pajić (1938., Bestrma), Milena/Milica Ilić (1931., Klekovci), Mara/Marija Dragojević (1934., Donji Hrastovac), Zlata/Zlato Nikolić (1930., Bobota), Branka/Branko Nikolić (1939., Tovarnik), Milanka/Milenko Petrović (1940., Bosut), Nevenka/Nevenko Nikolić (1932., Tovarnik), Dragan/Dragica Bajić (1942., Četvrtkovac), Milan/Milica Samardžija (1939., Mlaka), Rade/Radosava Švraka (1935., Bistrica), Zlata/Zlajo Balinović (1935., Adaševci), Milena/Milka Nikolić (1933., Bobota), Mara/Marika Stevanović (1935., Suhopolje), Stana/Stanko Trubarac (1938., Međuvode), Jovo/Jovanka Panić (1930., Vinska), Mile/Milja Babić (1933, Drenovac Banski), Stevo/Stevan Nikolić (1932., Bobota), Simo/Šimo Tomašević (1931., Vrpolje), Ruža/Ružica Radosavljević (1928., Babina Greda), Slavko/Slavuj Jovanović (1938., Privlaka), Marko/Marta Krneta (1938., Sreflije), Milan/Milena Trifunčević (1935., Morović), Dragoljub/Dragomir Zlojutro (1939., Gornjselci), Milena/Mileva Knežević (1939., Johova), Rade/Radosava Radić (1933., Sovjak), Stana/Stanko Nikolić (1928., Županja). Većina ovih dvojnika su djeca iz Srijema i među njima je veliki broj Roma pa je razvidno kako se je umjetno povećavao broj dječjih i romskih žrtava, a to je naročito vidljivo u mjestima iz Srijema. Potpuno istih imena su sljedeći dječji klonovi: Petra/Petra Samardžija (1940. Turjak), Mara/Mara Bogdan ((1929., Sopje), Pero/Pero Nikolić (1938., Bošnjaci), Milan/Milan Lendić (1939., Bistrica), Marko/Marko Nikolić (1938., Bošnjaci), Ela/Ela Spitzler (1938., Ilok, nema u Yad Vashemu), Anka/Anka Samardžija (1930., Turjak), Đuro/Đuro Nikolić (1933., Račinovci), te nešto stariji Cvjetin/Cvjetin Marković (1921.). Dirljivo je kad crveni kustosi dva puta upisuju istu osobu nastalu u memorandumskim radionicama prividne stvarnosti – to više nije sluganski mentalitet srpskog potrčka, već se radi o strasti. Nešto stariji od 18 godina su sljedeći dvojnici: Franca/Franjo Maurović (1921., Čabdin), Jakob/Jakov Altarac (1923., Zagreb) i Stana/Stanko Šiljak (1921., Slabinja).
U primjerima su navedena djeca navodne žrtve iz jasenovačkog logora prema podacima pretežno iz Lukićeva uratka i srbijanskih popisnica istine (AOISV) pa je razvidno kako se stvarao mit o 20.000 poubijane djece u Jasenovcu. Osim navedena dva glavna memorandumska izvora podataka o navodno ubijenoj djeci ima još takvih podataka iz drugih izvora primjerice Ljuba/Ljuban Dakić (1938., Kusonje) koji se spominju u knjizi o Kusonjama, zloglasnom četničkom uporištu znanom iz Domovinskog rata. U nekim slučajevima svjesno ili nesvjesno u umjetnom povećanju broja žrtava sudjelovali su i neki koje ne možemo direktno povezati s memorandumskim protuhrvatskim propagandnim projektima, ali isti princip umnažanja podataka nalazimo i kod Ane/Stane Drpić (Stojčinovac) – autoru ovog podatka se možda omaklo jer je inače uglavnom pisao o vinima, ali takvi primjeri česti su i kod Narcise Lengel Krizman koja je pisala o stradanju Roma, primjerice Ranko/Branko Stevanović (Velika Babina Gora), ali ima toga još. Treba naglasiti da su u ovim primjerima imena očeva tamo gdje su navedena ista pa ili se radi o do sada nepoznatom i neotkrivenom mengeleovskom eksperimentu s jednojajčanim blizancima ili o komunističkoj i velikosrpskoj propagandnoj laži. Ako je netko lagao 10, 100 ili kao što je dosad već uvjerljivo pokazano i barem preko 1.000 puta, zašto ne bi ako ima prilike lagao 20.000 puta?
Dvojnici i klonovi nisu ograničeni samo na djecu, iako su toj grupi izrazito zastupljeni, ima ih i kod navodnih punoljetnih žrtava. Punoljetni dvojnici i klonovi koncetrirani su u Srijemu i Slavoniji te jedan dio u sjeverozapadnoj Bosni uz rijeku Savu. Kao i u slučaju djece i kod punoljetnih klonova i dvojnika najbrojniji su Romi. Primjerice, već spomenuta Julka/Julka Petrović (1917., Vrbanja) je složeniji slučaj jer se u jasenovačkom popisu nalazi i Julka Petrović (1916., Vrbanja), zatim Julka Petrović (1912., Vrbanja), ali i još dvije Jule Petrović iz Cerne i Iriga obje rođene 1928. godine te još dvije Jule Petrović iz Srijeme rođene 1920-tih. Od ostalih Petrovića klonova/dvojnika iz Vrbanje u jasenovačkom popisu nalaze se Mila/Mila Petrović (1882.) i Ljuba/Ljuboje Petrović (1882.). Još neki klonovi i dvojnici su Bara/Bara Đurđević (1898., Selci Đakovački), Jovanka Dekić/Đekić (1919., Vinkovci), Milan/Milka Nikolić (1903., Tenja), Mila/Milenko Milosavljević (1907., Veliko Nabrđe), Erna/Ernestina Schwarz (1895., Slavonski Brod), Ivan/Ivan Kružić (1904., Brestača), Mara/Mara Vukotić (1905., Popovac Subocki, u oba slučaja piše da je nestala), Jozo/Jozo Nikolić (1917., Beničanci), Mile/Milan Stevanović (1910., Orešac), Milka/Miloš Nikolić (1910., Ivankovo), Stana/Stana Vukomanović (1900., Dereza), Seća/Šeća Tomašević (1892., Vrpolje), Mileva/Miloš Šajn (1899., Donji Miholjac), Pero/Persa Bogdan (1897., Starin), Mile/Milo Hudurović (1900., Prapuće), Jelica/Jelica Singer (Krapina, nema u Yad Vashemu, slična iz Vršca u Banatu ubijena u beogradskom Sajmištu). Neki klonovi i dvojnici s jasenovačkog popisa iz Bosne i Hercegovine su sljedeći: Albert/Albert Papo (1898., Sarajevo), Salamon/Salamon Papo (1918., Sarajevo), Milan /Milena Kovačević (1914., Poloj), Mara/Marijan Lukić (1890., Demirovac), Stana/Stana Milanović (1908., Klekovci), Jovan/Jovan Pilipović (1881., Donji Jelovac), Miloš/Miloš Ninić (1876., Bistrica), Vasilija/Vasilije Đurić (1910., Dubnica). Puno je slučajeva kao primjerice onaj u jasenovačkom popisu dva puta navedene Vide Fan, ali, tipično za srbijanske popisnice, osim da je iz Srijemske Mitrovice i naravno da je prema „komšijama“ stradala 1942. godine u Jasenovcu nema drugih identifikacijskih podataka. Nije jasno kojim kriterijima se vode jasenovački kustosi u odabiru ovakvih podataka ako uopće postoji ikakav odabir i provjera podataka ili se samo s entuzijazmom upisuju bilo kakvi pristigli podaci.
Treba napomenuti da je i nakon poznatog skandala s 14.000 klonova u mrežnom jasenovačkom popisu ostalo još klonova i puno više dvojnika s malo promijenjenim identifikacijskim podacima, a sve da bi se popis na umjetan način povećavao za desetke tisuća žrtava. Možda čitatelje treba podsjetiti i na vremenski gledano nešto bliže JUSP-ove pokušaje uvećavanja popisa. Primjerice, 29. veljače 2016. godine na popis je bilo dodano 719 novih osoba koje su doduše istog dana uklonjene. Da se nešto kuhalo moglo se vidjeti i 6. travnja 2016. godine jer su privremeno bili uklonjene sve osobe s popisa, popis je prerađen i osobe su vraćene. Podaci o uklanjanju svih osoba s popisa mogu se vidjeti na mrežnim uslugama koje služe arhiviranju mrežnih stranica u zadanom vremenu. Konkretno, kako je izgledao prazni mrežni jasenovački popis spomenutog datuma u jedno vrijeme dana moguće je vidjeti na adresi http://web.archive.org/web/20160406111741/http://jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7618. Također je moguće vidjeti da je nešto kasnije i vraćen, ali uz izmjenu nekih podataka – između ostaloga i onih o rođacima S. Goldsteina nakon što je objavljeno da nisu točni njegovi navodi o stradanju dijela njegove obitelji u Jasenovcu.
Što se tiče prevare s popisom, izgleda da je možda u pripremi novo povećanje popisa. Naime, ako se na sučelju odabere padajući izbornik za odabir logora, uz Jasenovac i Staru Gradišku se javljaju i opcije za logor Đakovo, zatim za Jazovku, jamu na Žumberku u koju su Brozovi partizani tzv. anitfašisti bacali hrvatske ranjenike u istom stilu egzekucije kao i njihovi sljednici na Ovčari u Domovinskom ratu, a posebno je zanimljivo da sad postoji i opcija da je osoba preživjela rat. Time se vjerojatno pokušava anulirati činjenica da su objavljena imena navodnih žrtava koje su preživjele rat, a indirektno se priznaje da se na popis stavljaju neprovjereni i lažni podaci sve u svrhu umjetnog povećanja broja žrtava. Znači ništa novo – i oni koji su bili u logoru su žrtve logora i po toj logici i oni bi trebali služiti povećanju broja žrtava. Takvim razmišljanjem se slobodno može reći da su milijuni ljudi bili žrtve Jugoslavije jer su bili zatočeni u tom komunističkom megakonclogoru. Inače, takvo stanje u sučelju mrežnog jasenovačkog popisa postoji još barem od rujna o čemu vjerno svjedoče mrežne usluge za arhiviranje. Gotovo sve što se pojavi na Internetu biva ovako ili onako zabilježeno.
Laganje, izmišljanje i umnažanje – to su samo neka od sredstava umjetnog povećavanja jasenovačkog popisa i čija primjena je počela još u komunističkim vremenima, ali nažalost traje još i danas, iako je u Hrvatskoj navodno prestala komunistička diktatura laži. Međutim, kad se vidi koliko je zanemariv interes odgovarajućih državnih službi u odnosu na istovjetne aktualne događaje te ako se pretpostavi da je slično i u ostalim državnim službama, lako se može shvatiti kako i zašto komunisti i ostali lažljivci i dalje bez većih problema plasiraju svoje patvorene tvrdnje i proglašavaju sve koji im se protive (filo)ustašama. No ni preostali sljedbenici i simpatizeri Brozova totalitarnog komunističkog režima niti kadrovi iz tog vremena zaostali u sustavu neovisne demokratske Hrvatske ne mogu zaustaviti istinu. Ipak, ono što mogu učiniti upornim laganjem je čvrsto si osigurati budući naslov očiglednih falsifikatora nakon što istina dođe na vidjelo.
