Godine 1998. Republika Hrvatska započela je proces suđenja ustaškom časniku i jednom od zapovjednika logora Jasenovac Dinku Šakiću. U tom procesu državno tužiteljstvo je došlo do sljedećeg zaključka: “Tijekom 1944. u Jasenovcu je ubijeno, poginulo, umrlo i nestalo 4.093 osobe, od kojih 2.401 tijekom Šakićeva zapovijedanja logorom od travnja do listopada iste godine”. Piše Miki Bratanić.
Hrvatska šira javnost dakle ne zna koja je prava brojka žrtava Jasenovca
Državno tužiteljstvo za žrtve u Jasenovcu dakle kaže da su oni ubijeni, poginuli, umrli i nestali i da ih je svih skupa ukupno bilo 4.093 u jednoj godini.
Sama brojka iznesena na sudu je zanimljiva, jer se čovjek pita kako se došlo do današnje službene brojke od ukupno 83.000, ako je logor postojao 3,5 godine, a u jednoj godini je bilo 4.093 žrtava.
Zanimljiva je i interpretacija žrtava jer sud kaže kako su oni “ubijeni, poginuli, umrli i nestali”.
Dakle, hrvatska šira javnost ne zna za koliko se umrlih u Jasenovcu može reći da su žrtve “ustaškog terora”, jer to ni sud ne zna.
Ni sud nije znao reći koliko je od onih poginulih, umrlih, nestalih i ubijenih zaista bilo žrtava “ustaškog terora”.
Netko je od strane obrane u tom sudskom procesu lijepo zaključio da to teoretski može biti nula.
> Banić i Koić: Prekobrojne žrtve
Koliki je stvarni broj žrtava?
Ni sud, ni javnost ne znaju koliko je u Jasenovcu ubijeno onih koji su i zaslužili biti ubijeni, po nekom normalnom zakonu za neko svoje nedjelo.
Koliko je dakle ukupni stvarni broj žrtava Jasenovca i koliko je od tog ukupnog broja zaista žrtava “ustaškog terora”?
Koliko?
To šira javnost ne zna.
Ona zna da je u Jasenovcu ubijeno više od 80.000 žrtava, da su u Jasenovcu svi ubijeni bili nevini i da su svi su bili žrtve ustaškog terora.
Ona to zna, jer to desetljećima stalno sluša.
A je li to istina ili je to laž, ona još ne zna.
Ali saznat će.
Kao što je jednom saznala da broj ubijenih nije oko 800.000 što je nekad bila službena brojka, nego je zapravo oko 80.000, a što je današnja službena brojka, tako će jednom možda saznati da je brojka negdje oko 8.000, a na što su već naši znanstvenici matematičari svojim matematičkim i statističkim međunarodnim metodama ukazali, analizirajući službeni poimenični popis žrtava Jasenovca.
Ovdje treba spomenuti i istraživače koji tvrde kako u Jasenovcu nije bilo nikakvih masovnih likvidacija i ubojstava, te opovrgavaju argumentima čak i one brojke od oko 8.000 žrtava Jasenovca i smatraju ih pretjeranima.
Svemu ovome treba dodati javni poziv jednog našeg iseljenika koji je ponudio milijun dolara onome tko donese dokaze da je u Jasenovcu bilo masovnih ubojstava, a na koji se nitko nikad nije javio, pa ponavljam ovdje ono što sam davno napisao slijedom toga: “Ili u Jasenovcu nije bilo masovnih ubojstava, ili nikoga nije briga za milijun dolara.”
> Banić i Koić: Nove laži za novu v.d. ravnateljicu JUSP-a Jasenovac Saru Lustig
O Jasenovcu se masovno lagalo, a laže se i danas
Iz svega se jedino sigurno može zaključiti sljedeće: istina je da se o Jasenovcu masovno lagalo, te da se laže i danas. Na sramotu mnogih.
Šira javnost danas može i mora znati da su upravo jugoslavenski komunisti koji su masovno ubijali hrvatski narod i time sudjelovali u ubijanju 100 milijuna ljudi na svjetskom nivou, bili najglasniji u lažima o masovnim zločinima u Jasenovcu.
Jugoslavenski komunisti na čelu s Titom u ime njihove Jugoslavije počinili su najveći zločin u povijesti čovječanstva u određenoj kategoriji zločina, a optužuju druge za najveće zločine.
Svoje su žrtve zazidali iza 11 betonskih zidova.
Učinili su to i figurativno i stvarno, kao što je to slučaj u rudniku Barbarin Rov (Huda Jama).
A onda su masovno lagali o ustaškim zločinima i žrtvama.
Lagali su o mrtvima.
Manipulirali su mrtvima.
Zloupotrebljavali su mrtve.
Mrtve su oskvrnuli u svom zločinačkom interesu ubijanja živih.
I oduzimanja slobodne i samostalnosti jednom narodu.
> Bratanić: Kako su 1944. godine oslobađani i Split i Dalmacija i Hajduk i Hrvatska
> Banić i Koić: Primjeri razmjera jasenovačke mitomanije i jugokomunističke propagande
Posve je legitimno ne vjerovati statistici koju nudi JUSP Jasenovac
Treba se ovdje prisjetiti onog dokumenta iz 1946. godine koji je nastao u Beogradu za vrijeme Jugoslavije, a koji sadrži popis od 320 žrtava iz Jasenovca i tvrdnjom autora dokumenta da je žrtava zapravo 800.000.
Dakle, jedna brojka je veća od druge za 2.500 puta ili 250.000%.
Imali su popis od 320 mrtvih, a rekli su mrtvih je 800.000.
800.000.
I još su rekli da su svi ti mrtvi žrtve “ustaškog terora”.
800.000.
Eto, toliko su lagali.
Dvijetisućepetsto puta više.
I zato je posve legitimno ne vjerovati im.
Posve je legitimno ne vjerovati statistici koju nudi JUSP Jasenovac, a koja tvrdi kako je 1944. godine u Jasenovcu ubijeno ukupno 7.510 ljudi, ako je na sudu iznesena brojka od 4.093 za istu godinu, dakle gotovo duplo manja.
Kao što je posve legitimno ne vjerovati njihovoj statistici u kojoj kažu kako je 1942. godine ubijeno ukupno 56.369 ljudi, što je od pet do deset puta više ubijenih nego u svim drugim godinama.
Ljudski je nastaviti tražiti istinu
Legitimno je postaviti pitanje odakle uopće informacije o godini smrti u Jasenovcu, ako je rečeno da su ustaše uništile dokumentaciju, dakle gdje je pronađena godina smrti 1942. za 56.369 ljudi?
Legitimno je postaviti pitanje je li uopće moguće da je u jednoj godini u Jasenovcu ubijeno 56.369 ljudi, dakle 155 ljudi dnevno, svaki dan, radnim danom, subotom i nedjeljom, 365 dana u godini.
Postoji li iti jedan dokument koji bi potvrdio da je iti jedan dan te 1942. godine u Jasenovcu ubijeno 155 ljudi?
Poznata je brojka od otprilike 155 četnika koji su u Jasenovac dovedeni 1945. godine i tamo smaknuti, ali o tome se ne govori.
Ljudski je nastaviti tražiti istinu.
Jer da nitko nije tražio, još bi bili na onih 800.000.
To bi bila istina.
Službena.
> Bratanić: Titov trg – žrtve na trgu vlastitog zločinca
Da nitko nije tražio i kopao ne bi danas znali za Barbarin Rov ni onih 11 betonskih zidova, ni za Maribor, ni Tezno, ni Macelj, ni Jazovku, ni za još stotine ili tisuće drugih masovnih i pojedinačnih stratišta jugoslavenskog komunističkog terora.
Ipak, istina se saznala i ne može se više skrivati.
Jugoslavenskoj zločinačkoj politici potreban je masovni Jasenovac
Ako se sagleda naša lokalna povijesna kronologija spoznaje istine, broj žrtava Jasenovca vremenom je pao drastično, a broj žrtava jugoslavenskog komunističkog terora vremenom je drastično porastao. Procjenjuje se da je samo u protutenkovskim rovovima u okolici Maribora zatrpano oko 30.000 žrtava jugoslavenskog komunističkog terora.
I zato je toj jugoslavenskoj zločinačkoj politici potreban masovni Jasenovac. Zato su im potrebne masovne brojke od više desetaka tisuća, nakon što više ne mogu govoriti o stotinama tisuća, ili milijunima. Treba im to kako bi opravdali svoj vlastiti zločin, ali i kako se ne bi jasno vidjelo čiji je zločin najveći.
Zato je potrebna masovna laž, poput one iz 1946. godine. Laž u obliku uvećavanja broja žrtava za 2.500 puta ili 250.000%.
> Bratanić o dokumentu iz 1946. koji nanovo razotkriva problematične brojke oko Jasenovca
Komunističke žrtve u Jasenovcu
Ovih se dana obilježava 80 godina od oslobođenja Jasenovca. Šira hrvatska javnost još ne zna je li istina da je i nakon tog oslobođenja Jasenovac još “radio”, a o čemu postoje svjedočanstva.
Šira hrvatska javnost ne zna koliko je žrtava jugoslavenskog komunističkog terora bilo u Jasenovcu, nakon oslobođenja, ako je istina da je Jasenovac “radio” i nakon oslobođenja. Ako je istina da je Jasenovac “radio” i nakon oslobođenja i ako je istina da su u njemu jugoslavenski komunisti ubijali, legitimno je postaviti pitanje na kojem su popisu te žrtve. Jesu li i oni žrtve ustaškog terora?
Isto tako je legitimno postaviti pitanje na kojem su popisu oni poznati četnici koje su ustaše ubili u Jasenovcu prije oslobođenja. Jesu li i oni nevine žrtve? Legitimno je tražiti odgovor na ta pitanja. A dužnost državnih institucija je odgovoriti.
Završavam ovaj svoj skromni osvrt osudom svakog zločina nevinih ljudi i uz osamdesetu obljetnicu oslobađanja Jasenovca izražavam pijetet i žalovanje za svakim nevinim ubijenim čovjekom stradalim na tom i svakom drugom mjestu.
Nije moj osobni cilj ovim djelovanjem negirati, umanjivati, ili opravdavati bilo čiji zločin i po tko zna koji put ovakvim putem javno osuđujem svaki zločin.
Živim u uvjerenju da je svakoj žrtvi u interesu ovo što pišem. Vjerujem kako je i mrtvima i živima u interesu ovo što pisanjem tražim. A tražim istinu. Samo istinu.
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
> Miki Bratanić: Proboj istine iz logora Jasenovac
** Više o autoru možete saznati na njegovoj internet stranici:
www.mikibratanic.com
MIKI BRATANIĆ – KNJIGE O POVIJESTI
Kupite knjigu na stranici izdavača Redak:
https://webknjizara.hr/autor/miki-bratanic/
ili na telefon izdavača Redak
021 544 257
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.