Bratanić: U znaku križa

Čitav Veliki tjedan predstavlja posebno vrijeme u godini svim vjernicima koji u središtu svog vjerničkog života imaju Isusov križ, a svi mi koji smo na bilo koji način povezani s otokom Hvarom na posebno emotivan način doživljavamo noć Velikog četvrtka. U našoj tradicionalnoj procesiji “Za križen” te noći hodamo za raspetim Isusom. Te noći, makar u mislima, svi smo za križem i prolazimo našim vinogradima i maslinicima uz skromna svjetla ferala i molitve.

>Bratanić: Priča o oprostu

Šest procesija iz šest otočkih mjesta

Ukupno je šest procesija iz šest otočkih mjesta koje zajedno čine ono što zovemo “PROCESIJA ZA KRIŽEN”. Ta mjesta su Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska.

Dakle, svako mjesto ima svoju procesiju. Svaka procesija kreće iz svoje matične crkve oko deset sati navečer. Kreću se u smjeru kazaljke na satu. Zaustavljaju se u drugim župnim crkvama i tamo pjevaju štrofe Gospinog plača, kao što je:

“Tužna mati tad se uputi putem čineć plač preljuti”

I pokorničke psalme, kao što je:

“Pomiluj mene Bože po velikom milosrđu svome”

Moji mještani iz Vrbanja idu u Vrbosku, pa u Jelsu, pa Pitve, Vrisnik, Svirče i ujutro se vraćaju svojoj crkvi, svom oltaru. Po starom običaju, na groblju se na povratku u matičnu crkvu u mom Vrbanju otpjeva jedna posebna strofa: “Marvih duše ti sahrani, di su tvoji odabrani”. U tom trenutku simbolično su oko križa okupljeni svi mještani i oni mrtvi i oni živi. Tada se može osjetiti neka posebna snaga povezivanja koju posjeduje samo sveti križ.

Procesija završava blagoslovom križa

Procesija “Za križen” završava na Veliki petak ujutro blagoslovom križa kojeg svima udijeli križonoša. I tako svake godine. Iz godine u godinu. Skromno, pokornički, ali s velikom nadom i vjerom u dobro i ljubav moji dragi mještani održavaju svoju tradiciju.

>Bratanić: Kako se Split vratio u 1944. godinu

Hodaju za križem. I ja hodam s njima. Druga mjesta čine isto. Svako mjesto ima svog križonošu. Križonoša odabire svoju pratnju. A mještani se pridružuju procesiji, molitvi i pjevanju.

Svako mjesto ima svoje specifične napjeve. Ukupno šest odvojenih procesija putem se ne susreću. Sve to čini jednu jedinstvenu procesiju jednostavnog imena “Za križen”. To je običaj, tradicija, baština, ali to je iznad svega to je velika vjera. Zato to traje petsto godina. Pola tisućljeća. Svake godine. Bez obzira na sve. Promijenili su se vlasti i režimi, države i zastave, politike i ideologije, predsjednici i premijeri, stranke i partije, ali križ je ostao. Ostao je križ i ostali su oni koji za njim idu.

Ostali su zavjeti, pokore i molitve. Ostala je vjera i ufanje. Ostao je pogled u budućnost i nada u one koji čekaju u redu za nositi sveti križ. Ostala je i opstala procesija “Za križen”.

Postala je dio svjetske kulturne baštine kao izraz civiliziranosti jednog malog naroda. Ostavila je iza sebe i nadživjela sve ono što je pokušavalo zaustaviti njen hod. Ostavila je utaban put kojim su hodali mnogi bosonogi. Ostavila je upaljena svoja mala svjetla neka svijetle. Neka ljudi nađu svoj put. Neka slijede križ. I neka se ne boje.

>Bratanić: Titov trg  žrtve na trgu vlastitog zločinca

Procesiju “Za križen” opstruirali su svi totalitarni režimi

Procesiju “Za križen” opstruirali su svi totalitarni režimi, jer svakom totalitarizmu smeta snaga okupljanja naroda koja nije pod kontrolom ideologije režima. Još prije Drugoga svjetskog rata jugoslavenski komunisti obrušavali su se na to Hvaranima najsvetije baštinsko blago. To je opisao Rajmund Kupareo u svom poznatom romanu “Baraban” objavljenom 1943. godine za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Upravo te godine talijanski fašisti su ograničili broj ljudi u procesiji. A onda su iduće 1944. godine njemački nacisti zabranili procesiju.

Ipak, njena se tradicija ni te godine nije prekinula, jer su izbjeglice s otoka Hvara u afričkom El Shattu organizirale improviziranu procesiju i tako simbolički sačuvali njen kontinuitet.

Nakon Drugoga svjetskog rata procesija je, kao i sve druge javne crkvene manifestacije, bila pod velikim pritiskom tadašnjeg jugoslavenskog komunističkog režima koji je suptilno činio sve da se crkvena tradicija u javnosti potpuno ugasi. Bile su to teške godine za vjeru i vjernike.

Procesija opstala zahvaljujući hrabrim ljudima

Procesija je opstala zahvaljujući malim i hrabrim ljudima koji se nisu bojali uzeti sveti križ u ruke i pred svima krenuti u noć, te povesti malobrojni vjernički puk za sobom.

Ovaj skromni članak posvećujem svima onima koji se kroz povijest nisu ustezali primiti sveti križ i ponijeti ga u procesiji “Za križen”, kao i svima onima drugima koji su sveti križ nosili javno u vremenima kada to i nije bilo popularno. Jedan od njih je i moj pokojni djed Dujko Stipišić koji je sveti križ nosio kao križonoša Vrbanja 1959. godine. Njegovo će ime uz tu godinu biti zauvijek upisano u povijesnim knjigama. Jer te je godine on nosio sveti križ. To je njegov osobni životni trag. Trag u vječnosti. Za sva vremena.

Neka njega i sve brojne druge križonoše vječnim životom na nebesima blagoslovi raspeti Krist.

Detalje o procesiji Za križen s bogatom fotogalerijom, zvučnim zapisom štrofe Gospinog plača iz Vrbanja i tekstovima svih štrofa iz svih mjesta koja sudjeluju u procesiji postavio sam dostupne za čitanje, gledanje i slušanje na svojoj internet stranici pod “BAŠTINA” – “PROCESIJA ZA KRIŽEN”.

>Miki Bratanić o Thompsonovom koncertu u Dubrovniku: Toliko ljubavi, zajedništva, iskrenosti

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

** Više o autoru možete saznati na njegovoj internet stranici:
www.mikibratanic.com

MIKI BRATANIĆ – KNJIGE O POVIJESTI
Kupite knjigu na stranici izdavača Redak:
https://webknjizara.hr/autor/miki-bratanic/
ili na telefon izdavača Redak
021 544 257

Izvor: narod.hr