Baš ove jubilarne godine, u kojoj se obilježava 1100 godina hrvatskog kraljevstva, mi smo u Splitu umjesto isticanja hrvatskih zastava, ostali bez hrvatske zastave na našem glavnom gradskom trgu.
Ne samo da smo ostali bez zastave, nego smo ostali i bez jarbola na kojem se naša trobojnica vijorila, ali i bez kamenog postamenta, dakle kamenog temelja u kojeg je jarbol bio čvrsto usađen.
U tom kamenom postamentu bila je uklesana kronologija povijesti Splita, a pisalo je ovo:
305. CAR DIOKLECIJAN UŠAO U SVOJU PALAČU
OKO 640. STANOVNICI PORUŠENE SALONE NASELJUJU SPLIT
1240. PRVI GRADSKI STATUT
1882. POBJEDA NARODNJAKA
1991. HRVATSKA POSTAJE SUVERENA I SAMOSTALNA DRŽAVA
Eto, to je pisalo.
Ništa više ni manje.
44′. nakon 91′.
Nije tu bilo nikakve ideologije, niti bilo čega što bi moglo na bilo koji način zasmetati ikome.
Ali trenutačna gradska vlast procijenila je da takva kronologija, bez datuma oslobođenja Splita od fašizma iz 1944. godine, predstavlja revizionizam i nešto njima neprihvatljivo.
Zato je odlučila intervenirati i dala je uklesati ovaj dodatan tekst u kronologiji, a koji je slijedio nakon 1991. godine:
“26.X.1944. DAN OSLOBOĐENJA SPLITA OD FAŠIZMA”
Dakle 1944. godina uklesana je na kraju kronologije, nakon 1991. godine.
Sve je to uklesano na postamentu jarbola hrvatske zastave, kojeg možemo zvati spomenik.
Na tom kamenom spomeniku s druge strane uklesane su riječi koje je napisao naš pjesnik Tonči Petrasov Marović:
“Ne treba nikamo ići nigdje drugdje tražiti što jest i tu je”.
>Kuzma Kovačić za Narod.hr: Sumnjam na probu za veće oblike nasilja protiv demokracije
I zaista, nikamo ne treba ići i tražiti ovo što se dogodilo u Splitu. Takvo se nešto sigurno nije dogodio nikad i nigdje na svijetu. Kronologija u kojoj je 1944. godina uklesana nakon 1991. godine ne postoji nigdje na svijetu.
To je samo početak
Ali to nije sve.
Tu priča nije stala.
Ovo je bio samo početak.
Takva u svijetu jedinstvena kronologija stajala je tako uklesana sve dok se autor tog spomenika Kuzma Kovačić nije požalio sudu za kršenje autorskih prava jer je na njegovom autorskom djelu napravljena intervencija od strane gradske vlasti bez njegovog odobrenja.
Sud je utvrdio da su prekršena autorska prava te je naložio gradskoj vlasti da se tekst koji je ona naknadno dodala treba ukloniti iz kronologije.
A onda je krenula revolucija, a to uvijek znači i agresija.
Gradonačelnik je za autorsko djelo Kuzme Kovačića, a u kojem nema uklesane 1944. godine, rekao kako je to sramotan pokušaj prekrajanja povijesti.
Neki su u medijima doslovno zagovarali bacanje spomenika.
>HKV osudio Puljkov čin: Svoje ideološke matrice crpi iz propaloga jugoslavenskoga sustava
Najzanimljiviji argument za bacanje spomenika dao je jedan novinar rekavši kako je spomenik služio tome da zatre vizualni identitet multikulturalne Dalmacije.
A na spomeniku je pisalo ono što ste pročitali.
Ništa više ni manje.
Spomenik je hrvatska zastava s jarbolom i kamenim postamentom.
Kako bi zaštitila ugroženi multikulturalni identitet Dalmacije i kako bi ispravila sramotan pokušaj prekrajanja povijesti, gradska je vlast odlučila potpuno ukloniti autorsko djelo i zamijeniti ga drugim.
Bacanje spomenika i motorna pila za jarbol
Odlučila je spomenik doslovno baciti.
Predstavnici one “multikulturalne Dalmacije” doveli su na glavni splitski trg bagere i motornu pilu.
Motornom pilom su prepilili zdrav drveni jarbol, simbol Dalmacije, a koji je nosio hrvatsku zastavu, simbol Hrvatske.
>Bratanić: Kako su 1944. godine oslobađani i Split i Dalmacija i Hajduk i Hrvatska
Prepilili su drveni jarbol, simbol slobode, na tri dijela, tako da zauvijek postane neupotrebljiv.
A bagerima su iz temelja iskopali postament s onom kronologijom i odnijeli ga u nepoznatom pravcu.
Split i velika praznina
Trenutačno je u Splitu na glavnom trgu velika praznina.
Nema hrvatske zastave.
I sve to u cilju isticanja kako smo 1944. godine oslobođeni.
Sad čekamo novu zastavu, novi jarbol i novi postament.
I novu povijesnu kronologiju.
Čekamo slobodu iz 1944. godine.
Dok to čekamo potrebno je dobiti odgovore na neka pitanja.
Ako smo 1944. godine oslobođeni i ako smo do 1991. bili slobodni, što se onda dogodilo 1991. godine?
Što se dogodilo 1991. kada smo skinuli onu zastavu koja nas je navodno oslobodila 1944. godine?
Što s dogodilo 1991.?
Što se dogodilo?
Pa dogodila se okupacija.
I je.
Iz percepcije jugoslavenske politike, te 1991. godine dogodila se okupacija.
Mi smo okupirali ono što su oni smatrali svojim.
I oni su morali ponovno oslobađati i Split i Vukovar, od ustaša.
Split nisu uspjeli osloboditi, ali Vukovar jesu.
Vukovar je nakon njihovog “oslobođenja” i službeno bio “Oslobođeni Vukovar”.
U Vukovaru su skinuli hrvatsku zastavu s vodotornja.
Vodotoranj je bio njen postament i jarbol.
Zato su ga za vrijeme agresije bestijalno razarali ne bi li ga srušili i time srušili hrvatsku zastavu.
A bio je simbol slobode za Vukovar, Slavoniju i Hrvatsku.
Danas je vodotoranj spomenik toj našoj slobodi.
Takav spomenik u obliku zastave, jarbola i postamenta ima istu simboliku i u Vukovaru i u Splitu.
Bez obzira na povijesno vrijeme, nekome hrvatska zastava predstavlja slobodu, a jugoslavenska okupaciju, a nekome hrvatska zastava predstavlja okupaciju, a jugoslavenska slobodu.
Nekome je sloboda došla 1991. ili 1995. ili 1998., a nekome 1944. ili 1945.
To su suprotstavljene strane u pogledu slobode od kojih je jasno koja je hrvatska.
Zato je potrebno ovaj odnos prema spomeniku u Splitu shvatiti ozbiljno.
Jer sloboda je više nego ozbiljna tema.
Jugoslavenska zastava iz 1944. godine, tek je 1998. godine skinuta s vukovarskog Vodotornja
I Vukovar je kao i Split oslobođen 1944. godine od fašizma, iz jugoslavenske percepcije, naravno.
Po splitskoj logici, Pandorina je kutija otvorena širom, pa bi sutra netko i u Vukovaru mogao govoriti o ugrozi multikulturalne Slavonije i sramotnim pokušajima prekrajanja povijesti tamo gdje nema uklesane 1944. godine.
Ljudska je odgovornost dati odgovor na pitanja tko zaista udara na Dalmaciju i Slavoniju i Hrvatsku i tko pokušava prekrojiti povijest i kada smo se mi oslobodili.
Godina 1944. može biti upisana u našu povijesnu kronologiju kao oslobođenje od fašizma jedino ako u toj kronologiji bude navedena barem godina 1995. kada smo se oslobodili od te oslobodilačke politike koja nas je 1944. oslobodila od fašizma.
Upisivati samo godinu 1944. bez 1995., ali i mnogih drugih godina koje je nužno spomenuti, predstavlja prekrajanje povijesti, koje nije samo sramotno, nego i nešto daleko, daleko ozbiljnije.
Za one koji su zaboravili, Vukovar je oslobođen 1998. godine.
Njihova jugoslavenska zastava iz 1944. godine, tek je 1998. godine skinuta s Vodotornja i umjesto nje je stavljena naša hrvatska zastava.
Da se ne zaboravi.
* Više o autoru možete saznati na njegovoj internet stranici:
www.mikibratanic.com
MIKI BRATANIĆ – KNJIGE O POVIJESTI
Kupite knjigu na stranici izdavača Redak:
https://webknjizara.hr/autor/miki-bratanic/
ili
na telefon izdavača Redak
021 544 257
**Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.