Novi listi i Sanja Modrić pozivaju da prestanu komemoracije u Vukovaru – zašto? Dobro protrljajte oči i popijte koju tabletu za umirenje od 5-10 mg prije nego pročitate više nego nevjerojatnu kolumnu Novog lista koju je potpisala bivša novinarka Jutarnjeg lista Sanja Modrić.
U njoj ona ni više ni manje zahtijeva da ovakve komemoracije u Vukovaru – moraju prestati!
„Da, Vukovar je iskusio i izdaju, okrutnost prvih susjeda, moralnu prljavštinu, ratne profitere i spoznaju da su glavni zločinci izbjegli kaznu, ali to je DNK svakoga rata. Ostali su mrtvi i invalidi u svakoj kući, ruševine i očaj rastjeranog naroda i upropaštenih porodica. Više nikome ne treba ništa od toga objašnjavati i crtati na papiru. To je sukus istine. No, grad mora početi gledati naprijed, a na sto načina stalno ga se gura natrag. I zato je, nakon 25 godina, krajnji čas da se i s ovakvim komemoriranjem stradanja u Vukovaru 18. studenoga stane i prestane. Na taj dan, neki Krešo Dolenčić, ili tko drugi sa smislom za čarobne bajke na otvorenom, treba napraviti u Vukovaru spektakl koji slavi život, uspjeh, sreću i, prije svega, mir. Svijeće će se i dalje paliti na grobovima dok je god živih koji plaču. Državne delegacije položit će, naravski, vijence od ljiljana i ruža i održati primjereno slovo. Ali dan Vukovara mora biti nešto sasvim drugo nego što je ovo sada. Sami Vukovarci kažu da im je muka od te atmosfere sprovoda, od tog službenog godišnjeg žalovanja, od smrknutih delegacija, ratnih uniformi i patetičnih govora. Jasno da jest. Taj narod zaslužuje prštavi spektakl radosti, uzleta, ohrabrenja i optimizma. Treba im simbolika perspektive umjesto grobnog pokrova vječne žrtve kojoj nema ni spokoja, ni spasa, za vijeke vjekova“, tvrdi S. Modrić.
“Pustite ljude da se 18. studenoga smiju, puštaju zmajeve, trče maraton, slave uspjehe svojih ljudi u fizici i umjetnosti i da cijeli grad pjeva slobodi, budućnosti i miru. A još prije sljedeće vukovarske obljetnice – spojite škole i vrtiće, djecu Hrvata i Srba, da se zajedno igraju i uče i da skupa mogu voljeti svoj grad“, zaključuje kolumnistica.
Sanja Modrić bi na dan pokolja i smrti napravila spektakl radosti, života, uzleta, ohrabrenja i optimizma. Puštala bi zmajeve, trčala maratone, okretala se budućnosti i miru, sva radosna bi promicala život koji tako revno i inače promiče u svojim kolumnama.
Stara je to i dobro poznata uhodana praksa: ukinimo sve što nam se učini nepoželjnim, ono što opstane diskreditirajmo demagogijama, lažnim apelima na život i radost, jeftinim argumentima, lažnom solidarnošću i svakom drugom opakom metodom koja će narod odvesti ka – zaboravu.
Prethodne vlasti od Račana do Milanovića nisu uspjele učiniti posao do kraja ukidanjem državnih blagdana, marginaliziranjem branitelja, postavljanjem ćirilićnih ploča i uhićivanjem onih koji su protestirali protiv tog simbola okupacije grada, medijskim progonima i lažima o generalima pobjedničke vojske, demoniziranjem Oluje i Hrvatske vojske. Taj posao se pokušava završiti lukavim i perfidnim medijskim napadima i blaćenjem na dvije ključne točke Domovinskog rata koje je narod sam iznjedrio iz sebe – komemoraciju ubijenima i žrtvi Vukovara i proslavu oslobođenja Hrvatske u Kninu. Da je bilo po medijima i političarima niti Vukovara niti Knina ne bi bilo.
No, narod je sam unutar sebe našao snage da opetovanim i upornim dolaskom u Vukovar i Knin od malih grupica domoljuba od prije 15 i više godina ova dva kultna mjesta postanu dijelom spontanog okupljanja Hrvata na najuzvišeniji način – šutnjom, molitvom i dostojanstvom u Vukovaru te radošću i veseljem slobode radi u Kninu.
I sada bi dežurni moralisti to ukidali jeftinom demagogijom da je Knin zapravo dernek u kome se ponajviše viče Za dom spremni i maše hrvatskim zastavama. Pošto istu demagogiju ne mogu primijeniti na Vukovar jer tamo 18. studenoga poseban mir, pijetet, dostojanstvo praćeno jasnom šutnjom koja sve govori, argument protiv je da je – Vukovarcima muka od ove atmosfere.
Ne znamo gdje je Sanja Modrić čula i vidjela da je Vukovarcima muka od ove atmosfere na dan komemoracije. Možda i nekima jest muka, naime onima koji su razarali ovaj grad dan za danom ili prokazivali zarobljenje hrvatske vojnike pa im nečista savjest ne da mira.
Ali pisac ovih redova vidio je u Vukovaru ono što Sanja Modrić nije jer nije ni mogla pošto tamo nije ni bila.
Brojne kuće Hrvata na putu prema Memorijalnom groblju u Vukovaru bile su cijelim putem urešene istaknutim hrvatskim zastavama, zapaljenim svijećama u spomen na poginule i nestale heroje Vukovara, te ljude koji su izašli iz kuća i pridružili se koloni sjećanja u hodu prema vukovarskom groblju.
Sva sreća da je ovo 2016. pa medijski teror više nema onaj učinak koji je imao u deset godina vladavine nakon smrti Franje Tuđmana kada je mučno bilo biti Hrvatom u tek oslobođenoj i odmah rashrvaćenoj domovini. U kojoj su heroji bili Perković i Mustač, a zločinci Gotovina i Markač.
Više nikada nitko i nigdje neće moći ukinuti naše sjećanje i naše ljudsko i narodno pravo da ne zaboravimo naše svetinje – Knin i Vukovar. Dva simbola i dva stupa na kojima stoji cijela naša borba za slobodnu i voljenu Hrvatsku. Oni trajno svjedoče da je borba svih generacija Hrvata imala smisla.
Tekst se nastavlja ispod oglasa(VIDEO) Pogledajte kako neprofesionalno nove ministre komentira Sanja Modrić iz Novog lista
