Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pobačaj smatra ‘uslugom’ i stavlja ga u kontekst diskriminacije žena

U svom Izvješću o radu za 2014. pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić analizirala je dostupnost prakse pobačaja u hrvatskim bolnicama i njegovo tematiziranje u javnosti. Pravobraniteljica Ljubičić još jednom nije odoljela sirenskom zovu jeftinog ideološkog svrstavanja i prokazivanja drugačijih stavova kao onih koji su protivni demokraciji. O kakvim se stavovima radi, najbolje govore primjeri pa vam donosimo nekoliko činjenica iz izvještaja.

Istraživanje “Praksa zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj po pitanju osiguranja dostupnosti legalno induciranog pobačaja”

Pobačaj se u ovom istraživanju zapravo gleda kroz prizmu usluge, pa se nepružanje usluge pobačaja stavlja u kontekst diskriminacije žena. Je li to doista tako?

Sve to pravobraniteljica potkrepljuje Direktivom 2004/113/EZ i Zakonom ravnopravnosti spolova čl. 6. 4. prema kojemu se “zabranjuje diskriminacija u odnosu na mogućnosti dobivanja i nabave roba kao i diskriminacija u pružanju i pristupu uslugama“, pa je tako pobačaj kao nepružena “usluga”, po njoj, diskriminacija.

Isto će se možda naći u još neobjavljenom “Nacionalnom planu za borbu protiv diskriminacije, za razdoblje 2015. – 2020.”, jer se u njemu posebno tematizira “pristup dobrima i uslugama”.

Kakve veze imaju pobačaj i diskriminacija žena?

Pravobraniteljica se ne slaže da pitanje pobačaja nema veze s diskriminacijom žena, te navodi: “Analizirajući pritužbe iz područja seksualnih i reproduktivnih prava žena vezano uz tretman rodilja i prigovor savjesti, uočeno je kako liječnici/ice ginekolozi/inje u svojim očitovanjima negiraju bilo kakvu diskriminaciju te pritom kao glavni argument navode kako se liječnik/ica ginekolog/inja „po prirodi stvari“ u okviru svoje liječničke specijalnosti „bavi određenim aspektom zdravlja osoba ženskog spola te u svom radu, a obzirom na takvu biološku uvjetovanost, ne može kršiti načela zabrane diskriminacije spolova“. U kontekstu navedenog, pojedini ginekolozi/inje smatraju kako se u takvim slučajevima uopće „ne radi o problematici iz područja ravnopravnosti spolova“. Navedeno prije svega ukazuje na sasvim pogrešno tumačenje načela ravnopravnosti spolova kao i na nerazumijevanje navedene problematike, a što za posljedicu može imati i nesenzibiliziranost liječnika/ica za navedenu problematiku kao i dovođenje žena / pacijentica u potencijalno diskriminirajući položaj” (Izvještaj o radu, str. 191. ).

Ne samo da pobačaj vidi kao diskriminaciju nego Pravobraniteljica smatra da pobačaj ima veze s odredbama koje štite zdravlje (priziv savjesti se ne smije koristiti u slučajevima da se ugrozi zdravlje) i odredbama koje štite od diskriminacije na temelju trudnoće: “Štoviše, kroz svoju praksu Sud pravde Europske unije jasno je naglašavao kako bilo kakvo nepovoljno postupanje prema ženama vezano uz činjenicu trudnoće predstavlja diskriminaciju žena temeljem spola jer se događa samo i isključivo ženama kao društvenoj skupini. Sukladno navedenom, Zakon o ravnopravnosti spolova, kao organski zakon kojim se detaljno uređuje ustavno jamstvo jednakosti žena i muškaraca, izričito definira nepovoljno postupanje temeljem trudnoće kao oblik spolne diskriminacije žena“, u čl. 6. 2. (Istraživanje str. 9.).

Je li pravobraniteljica Ljubičić potpuno izvrnula smisao zakonske odredbe, ostavljamo čitatelju na prosudbu.

Pritisak koji je urodio plodom?

Istraživanje “Praksa zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj po pitanju osiguranja dostupnosti legalno induciranog pobačaja” je pokazalo i kako je vršenje pritiska od strane Ministarstva zdravlja na bolnice da trebaju osigurati vršenje pobačaja – urodilo plodom, jer su ostale samo 2 bolnice koje to ne čine, a bilo ih je 6 od 24 u Hrvatskoj.

Zanimljivo je čuđenje pravobraniteljice zašto smo gotovo na dnu Europe po broju pobačaja godišnje, tako da cijelo izvješće odiše kao da pravobraniteljica promovira pobačaj.

Pritisak na portal www.klinikazapobacaje.com

“Početkom studenoga 2014. brojni mediji ukazali su na pojavu elektronskog oglašavanja “lažnih klinika za pobačaje”, pa je Pravobraniteljica, ispitujući te navode, ustanovila da se radi o internetskom portalu “Klinika za pobačaje” (http://www.klinikazapobacaje.com/) te je uvidom u internetske stranice utvrdila postojanje sadržaja koji nisu u skladu s pravnim poretkom Republike Hrvatske“, navodi se u izvještaju.

“Na temelju sadržaja internetskog portala “Klinika za pobačaje” i informacija o udrugama koje stoje iza njega, jasno je da se radi o organizacijama civilnog društva koje se bave promicanjem katoličkog svjetonazora. Pritom treba imati u vidu da prema čl.7.st.2. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica udruge ne mogu imati položaj vjerskih zajednica i ne mogu stjecati i ostvarivati prava koja imaju vjerske zajednice“, istaknula je pravobraniteljica.

Tako bi, prema riječima pravobraniteljice, zapravo sadržaji koje vjerske zajednice promoviraju bi bile u suprotnosti s pravnim poretkom RH, ali takve sadržaje sankcionira Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, dok udruge nemaju taj izuzetak.

Nadalje, nastavlja s kritikom: : “S druge strane, (na stranici se) ne spominju ograničenja i uvjeti pod kojima se vrši pobačaj u Republici Hrvatskoj (npr. do kojeg tjedna je dopušten) i druge vrlo važne i neophodne informacije za žene koje razmatraju mogućnost pobačaja – između ostaloga u cijelom sadržaju nije zapravo jasno je li pobačaj u Hrvatskoj uopće dopušten (govori se u terminima Ne bi li zakon trebao dopustiti pobačaj, Može li država ozakoniti pobačaj, Ako država ozakoni pobačaj…). Takve radnje mogu se okarakterizirati i kao nedopušteno širenje lažnih vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana, što predstavlja prekršaj iz čl.16. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Slijedom navedenoga, jasno da cilj “Klinike za pobačaj” nije pružiti ženama dovoljno informacija o abortusu prije obavljanja samog zahvata, već je pravi cilj djelovanjem spasiti svako začeto dijete koje je u opasnosti od pobačaja nauštrb zdravlja žene. Zdravlje žene i zakonski zajamčeno pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece u potpunosti su podređeni pravu na “život djeteta”, koji sukladno religijskoj dogmi, počinje od trenutka oplodnje jajne stanice. Pritom se religijska dogma predstavlja kao neupitna znanstvena i pravna činjenica, dok je nacionalno zakonodavstvo kriminalno i genocidno.”

“Upotrebom naziva klinika i cijelim webdizajnom portala, kao i sadržajima tekstova u kojima se poziva na znanost, biologiju i medicinu, premda je jasno da se radi isključivo o religijskom ideološkom svjetonazoru, organizacije civilnog društva predstavljaju se kao zdravstvene ustanove. Vezano za to, treba istaknuti da je prema 15 NN 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94 Izvješće o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2014. – DODATAK – 45 odredbama čl.3. Zakona o elektroničkim medijima te čl.4. i čl.18. Zakona o nedopuštenom oglašavanju zabranjeno zavaravajuće, prikriveno i prijevarno oglašavanje kojim se dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire. (…)

Za pravobraniteljicu je sloboda govora protuzakonita?

Zbog svega toga Pravobraniteljica je Ministarstvu uprave i Ministarstvu zdravlja uputila upozorenje da se sadržajima na portalu “Klinika za pobačaje” grubo stigmatiziraju i tako diskriminiraju žene koje su pobacile ili namjeravaju pobaciti. Nabrojane organizacije civilnog društva (Vigilare, Centar za pomoć trudnicama “Djetešce, na sunašce” i udruga Betlehem) koje stoje iza internetskog portala čine radnje koje su u suprotnosti s pozitivnim zakonima Republike Hrvatske. Isti sadržaji nisu u skladu ni sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece i Rezolucijom 1464(2005) “Žene i religija u Europi”, a trebalo bi ispitati njihovu usklađenost i s drugim nacionalnim i međunarodnim propisima kao što su Zakon o udrugama, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, Zakon o elektroničkim medijima i Zakon o nedopuštenom oglašavanju. Stoga je Pravobraniteljica navedenim resornim tijelima dala preporuku da u okviru svojih nadležnosti poduzmu odlučne i žurne radnje kojima bi se spriječilo daljnje protuzakonito djelovanje organizacija civilnog društva u području reproduktivnog zdravlja žena. Do kraja izvještajnog razdoblja nisu zaprimljeni odgovori ministarstava.”

Reagirala je i prije na istu internetsku stranicu

Tijekom 2014. godine pravobraniteljica je reagirala na istu stranicu.

“Na taj problem na koji su ukazali mediji upozorit ću Ministarstvo zdravlja i preporučiti da poduzme radnje kako bi se suzbilo lažno oglašavanje ustanova koje se predstavljaju kao zdravstvene ustanove, a to zapravo nisu”, rekla je tada pravobraniteljica.

Tada je reagirala i udruga “Potrošač” iz koje su rekli kako se, unatoč lažnom predstavljanju, time ne stječe materijalna korist , pa se nikome ne nanosi materijalna šteta. Osim toga, i pravnici su se složili da tu nema elemenata klasične prevare.