Sedlar odbacio optužbe ‘Novosti’ i Antifašističke lige Hrvatske: Ni u jednom filmu nisam poticao na mržnju, niti pokušao zatajiti bilo čiji zločin

sedlar
Foto: Fah

Jakov Sedlar u utorak je, nakon negativnih reakcija na prijedlog Odbora za dodjelu priznanja da mu se ove godine dodijeli Nagrada Grada Zagreba, odbacio optužbe za revizionizam i poticanje mržnje podsjećajući na nekoliko činjenica koje svjedoče koliko su one monstruozne.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Priopćenje donosimo u cijelosti:

“Prije desetak dana dobio sam obavijest da je Komisija koja predlaže kandidate za Nagradu grada Zagreba za 2017. godinu, izmedju nekoliko kandidata koji su nominirani s područja kulture, izabrala mene i to većinom glasova (7:2).
Par dana nakon toga javila se članica iste komisije ,gdjica. Aleksandra Kolarić ,koja je obavijestila javnost da su ona i njezin kolega gosp. Tica, glasovali protiv moje kandidature. Prema onome što sam saznao iz nekoliko novinskih članaka te različitih portala, njezino protivljenje mojoj nominaciji ( da bih nagradu dobio, nominaciju glasovanjem mora potvrditi Skupština grada Zagreba) temelji se na tvrdnji kako ja spadam u revizioniste te osobe koje potiču na mržnju i , ništa manje, nego da sam nekakav pobornik fašizma!
Nakon njezine analize moga lika i djela, javila se redakcija tjednika Novosti, glasila srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj te Liga antifašista Hrvatske s peticijom u kojoj pozivaju “zdrave snage regiona” da svojim glasovanjem spriječe nečuveni skandal te da mi se nagrada ne smije dodijeliti!
Istine radi, ovim Priopćenjem želim reći nekoliko činjenica koje svjedoče koliko su monstruozne optužbe i gdjice. Kolarić i gosp Tice, a posebno ove dvije koje stižu s opskurnih adresa koje su inicirale potpisivanje peticije protiv mene.
1. U svojih 8 igranih i preko 70 dokumentarnih filmova bavio sam se i hrvatskim povijesnim temama. Između ostalih radio sam filmove o Stepincu, Paveliću, Titu, Tudjmanu, Kuhariću, Hrvatima i Srbima, ustašama, Jasenovcu, domovinskom ratu, Gotovini…. Uvijek sam, koliko je bilo moguće , nastojao potaknuti rasprave o bolnim temama hrvatske povijesti kojih su se drugi moji kolege klonili, pri tome nikada ne želeći nikoga uvrijediti. U nizu slučajeva bio sam inicijator dijaloga i rasprava, nerijetko i žučnih, kada se radilo o novootkrivenim podatcima koji su tijekom vladavine komunista bili skrivani sa svrhom da se pojedinci ili cijeli hrvatski narod optuže za genetski genocid.
2. Nikada, niti u jednome svome filmu ili javnom istupu, nisam poticao na mržnju, nikada nisam pokušao zatajiti bilo koji i bilo čiji zločin, nikada niti u jednoj primisli nisam rekao bilo što pozitivno o fašizmu. Fašizam (kao i komunizam) zla su koja samo bolestan čovjek moze podržavati i promovirati.
3. Vjerojatno i zbog takvoga moga stava Organizacija Ujedinjenih naroda, 1997. u New Yorku nagradila me priznanjem “Harmony of Star”, za promicanje različitih kultura, a za svoj film “Jeruzalemski sindrom” u kojemu sudjeluju Martin Sheen, Charlotte Rampling i Macualay Culkin, na jednom od najvažnijiih svjetskih filmskih festivala , onome u Veneciji, 2004. dobio sam nagradu za poticanje kulture dijaloga u politici.
4. U svojim međunarodnim projektima velikim dijelom bavio sam se temama Izraela , njegovih značajnih ljudi, te ,uopće, Židova kao naroda. Prijeteljevao sam , družio se i radio filmove o Arielu Sharonu (legendarnom izraelskom ratniku i premijeru), Ezeru Weizmanu (bivšem izraelskom predsjedniku), Motti Hodu (osnivaču izraelskoga ratnog zrakoplovstva i čovjeku koji je bio strateg 6-Dnevnog rata), Meir Amitu (legendarnom šefu Mossada)… da ne nabrajam dalje. Zar bi ti ljudi surađivali i po prvi put iznosili neke tajne nekome tko bi bio ono za što me optužuje bratija s blatne balkanske kaldrme?
5. Uvijek sam argumentima (a ne revizionizmom radi revizionizma) pokušavao reći što mislim o pojedincima ili o dogadjajima o kojima su nam u doba komunizma servirani lažni podatci kao konačne i nepromjenjive istine. Smatram da je nekoliko mojih filmova potaknulo diskusije koje će , uvjeren sam, donijeti rezultate da se priblizimo istini kada su u pitanju , recimo, Tito, Stepinac , Jasenovac… Ono što velikosrpskoj komunističkoj bratiji , recimo, smeta u mome pokušaju da se dođe što bliže istini oko Jasenovca jest dokazana činjenica da je taj logor nastavio svoje djelovanje i nakon 1945., samo u tom poratnom periodu nisu ubijale ustaše nego Titovi komunisti. Ni u tome filmu nisam branio ili umanjivao bilo čiji zločin, samo sam potaknuo raspravu o svemu što se tamo dešavalo, ali bez ničim dokazanih tvrdnji da su tamo Hrvati pobili milijun Židova i Srba. Niti jedan zločin ne smije se zatajiti , bez obzira tko ga je počinio, to je moj stav kojega nisam rekao samo u tome filmu.
6. Mislim da sam za Nagradu grada Zagreba predložen zbog moja 4 filma koji su u protekloj godini imali iznimno uspješne premijere u USA i Hrvatskoj. Radi se o slijedećim filmovima:
a) “Anne Fank nekoć i sada” (prvi film o dnevniku Anne Frank na arapskom jeziku uopće, uz sudjelovanje hrvatskoga Oscarovca Branka Lustiga i jednog od najvećih glazbenika današnjice ,Daniela Bareboima u filmu). Film je uz sjajne kritike i puna kina igrao u Los Angelesu i New Yorku, prikazan je u Zagrebu, Pristini, Sydneyu, Johannesburghu, Torontu, a čekaju ga premijere u Izraelu i po cijelome svijetu. Do sada je na internetu taj film imao preko 11 milijuna klikova, a prilažem samo dio dokaza s komentarima na film koje su donijeli Los Angeles Times, Deadline Hollywood, Hollywood Reporter, Time magazine, Guardian…
b) “Pravednica Romkinja”, film o jedinoj Romkinji koja je dobila najviše izraelsko odličje “Pravednik medju narodima” (film je prikazan u New Yorku , Los Angelesu, Zagrebu i Prištini, a slijede premijere u Izraelu i po svijetu)
c) “Snaga tisine”, film o alternativnome iscjelitelju Braci iz Zagreba (uz sudjelovanje Paula Coelha i Armand Assantea) koji je imao 4 rasprodane dvorane u New Yorku i Los Angelesu, a u prepunim dvoranama bile su i osobe poput Naomi Campbell, Andy MacDowell, Christine Baranski, Tom Hulcea…
d) “Nisam se bojao umrijeti”, domoljubna misija Antona Kikaša. Taj film o legendarnome domoljubu i njegovoj akciji pomoci napadnutoj Hrvatskoj od strane Srbo-četnika, do sada je u USA, Canadi, Njemačkoj i Hrvatskoj vidjelo preko 50.000 ljudi!
Uvijek i u svakoj prigodi naglašavao sam svoju pripadnost gradu Zagrebu i Hrvatskoj.
Bilo bi i drago da oni koji me vrijeđaju navedu bilo kojega hrvatskoga redatelja koji je , ne samo u prošloj godini, nego uopće, imao nešto slično.
7. U ovome času u procesu sam rada na filmovima “Utakmica” (izraelsko-američki producenti angažirali su me za žeziju igranoga filma koji se temelji na istinitom dogadjaju iz 1944. , kada je u Budimpešti odigran nogometni “meč smrti” izmedju nacista i logoraša, gdje su logoraši , nakon što su pobijedili naciste, svi bili ubijeni) , “Protokoli sionskih mudraca” (dugometražni dokumentarni film o najpoznatijoj antisemitskoj knjizi koja je bila “literarna” prethodnica Hitlera i pogroma Židova u 20. stoljeću. Tekst za film napisao je americki rabin Jack Bemporad, a producenti su iz USA).
Zar regionalna bratija s blatne balkanske kaldrme misli da bi me židovski producenti angazirali za dvije ovakve teme kada bi osjetili bilo što za što me bratija optužiuje ?
8. Pitanje koje normalna i i neopterećena osoba može postaviti je slijedeće: zašto su se oko Jakova Sedlara toliko angažirale velikosrpske “Novosti”, opskurna “Liga antifašista” , a koliko čujem pridružili su im se i nekakva inicijativa “Zagreb je naš”, “Socijalistička radnička partija Hrvatske”, te nekoliko srbijanskih portala? Trezven odgovor bio bi: ta bratija koje svoje djelovanje temelji na negiranju svega što je hrvatsko (osim uzimanja “ustaških” kuna iz hrvatskoga državnoga proračuna) , te promicanju ideja jugoslavenstva i svega što je po Hrvate bilo negativno u totalitarnom Titovom komunističkom režimu, na svaki način želi oblatiti bilo koga za koga znaju da želi promicati istinu , a ne laži o hrvatskiim ljudima i hrvatskoj povijesti. Nije slučajno da isti regionalni onanisti istovremeno promoviraju ideju o jedinstvenom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka, Crnogoraca etc., o političkom i kulturnom povezivanju “regiona” kao vrhunaravnoj misiji i slične nebuloze. Žao mi je da se moram javiti ovim priopćenjem, ali sve je iritantniji lavež tih očajnika koji , kada ne znaju sto bi, onda nađu mene ili nekoga sličnoga i jednostavno: lažu. Lažu, izmišljaju, izvrću istinu, serviraju laži kao istinu, koje promoviraju preko nekih opskurnih portala i starih falsifikatora koji nastavljau ono što su nekada pokušali velikosrbi preko četničkoga “Srbobrana”.
I nije mi čudno da laži inicijalno stižu s te dvije adrese koje sebe reklamiraju kao antifašističke. Jedino što ih može povezivati s antifašizmom jest ono što je Winston Churchill rekao davne 1947., kada je fašizam (hvala Bogu) bio pobijedjen: Fašisti će se u budućnosti rađati iz redova antifašista! Stari mudrac bio je u pravu.”

Židovska i srpska manjina i antifašisti protiv dodjele Nagrade Grada Zagreba Jakovu Sedlaru

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Predstavnici židovske i srpske nacionalne manjine i Antifašistička liga Hrvatske uputili su pisma gradonačelniku Milanu Bandiću i predsjedniku i zastupnicima Gradske skupštine sa zahtjevom da odbiju dodijeliti Nagradu Grada Zagreba redatelju Jakovu Sedlaru zbog njegova “glasnog, upornog i dubokog historijskog revizionizma”.

“Sedlarova revizionistička stajališta”, ističe se u pismu, “naročito su prisutna u njegovu prošlogodišnjem filmu “Jasenovac – istina”, koji je izazvao zgražanje ovdašnje i međunarodne javnosti. U tom je filmu koncentracijski logor smrti prikazan kao radni logor te su umanjene i obezvrijeđene žrtve Jasenovca, negiran Holokaust i genocid počinjen od ustaškog režima”.

Sedlarov film, poručuju predstavnici Židova, Srba i antifašista, “obiluje falsifikatima i lažima kojima se tvrdi da je pravi logor smrti u Jasenovcu nastao tek nakon Drugog svjetskog rata, o čemu ne postoje nikakvi dokazi”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Dodjelom nagrade Grada, Skupština bi pokazala svoje slaganje s takvim opasnim stavovima i potakla jačanje historijskog revizionizma. Našu zemlju time bi se svrstalo među one u kojima fašizam jača i zabrinjava cijelu demokratsku Europu”, kaže se u pismu koje potpisuju predstavnica židovske nacionalne manjine Grada Zagreba Sanja Tabaković, predsjednik Koordinacije židovskih općina u Republici Hrvatskoj Ognjen Kraus, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Zagreba Saša Milošević.

“Iskreno se nadamo da ona neće biti dodijeljena čovjeku koji tvrdi da tog koncentracijskog logora zapravo nije bilo. To nije samo suprotno povijesnim činjenicama, već je suprotno moralnoj obavezi i povijesnoj odgovornosti da se zločin takvih razmjera i takva karaktera ne zaboravi i ne ponovi. Nagrađivanje čovjeka bez takva moralnog osjećaja i bez takve povijesne odgovornosti neminovno će biti shvaćeno kao legitimiranje onog što je zakonom zabranjeno – negiranje žrtava Holokausta i genocida”, poručuju predstavnici židovske i srpske nacionalne manjine.

Antifašistička liga u otvorenom pismu gradskim zastupnicima podsjeća da je prije gotovo godinu dana podnijela kaznenu prijavu protiv Sedlara zbog “flagrantnih krivotvorina i laži iznesenih u njegovom dokumentarnom filmu ‘Jasenovac – istina'”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Podsjećaju da se u filmu iznose “ničim potkrijepljene tvrdnje da su od 1945.–51. komunističke vlasti pogubile u Jasenovcu znatno više žrtava nego NDH od 1941.–45., prikazuju se pisma Pavelića Budaku koja su napisana za potrebe filma, a u stvarnosti ne postoje, prikazuje se slika ‘Vjesnika’ s velikim naslovom: ‘Mnoge leševe iz Jasenovačkog logora Sava donijela do Zagreba'”…

U svijetlu navedenih i lako provjerljivih činjenica jasno je da se tu ne radi o pravu na drugačije mišljenje nego o namjernim podvalama i falsifikatima, nespojivim s elementarnom profesionalnošću i moralom. Dodjela nagrade Zagreba čovjeku koji se takvim podvalama i krivotvorinama služi bila bi sramota za Skupštinu grada i obezvrjeđivanje same nagrade, ističe se u pismu Antifašističke lige koje potpisuje Zoran Pusić.

Članovi Odbora za javna priznanja su Andrija Mikulić (predsjednik), gradonačelnik Milan Bandić, Ana Stavljenić Rukavina, Jelena Pavičić Vukičević, Romano Bolković, Aleksandra Kolarić, Josip Tica, Josip Petrač i Robert Balić.

Obrazloženje nagrade

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U obrazloženju dodjele nagrade Sedlaru Odbor ističe da je vrlo uspješno režirao 28 predstava u profesionalnim kazalištima i grupama u Zagrebu, Dubrovniku, Sarajevu, Novom Sadu, Somboru, Tuzli, Mariboru i Mostaru, koje su prikazivane u Europi i svijetu te producirao i režirao više od 70 filmova koji su prikazivani na mnogobrojnim festivalima i TV postajama.

Surađivao je, dodaje se , “s najboljim hrvatskim glumcima te nekim svjetskim zvijezdama (Martin Sheen, Nastassja Kinski, Armand Assante…)” i dobitnik je mnogih “hrvatskih i međunarodnih nagrada pa i nagrade za kulturu političkog dijaloga na svjetskom festivalu u Veneciji 2004. za film ‘Jeruzalemski sindrom’, koji je režirao sa sinom Dominikom”.

U obrazloženju se podsjeća da se njegovih deset filmova nalazi u arhivu najpoznatijeg muzeja Holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu, dok su tri filma u Muzeju dijaspore u Tel Avivu te da je bio prvi hrvatski kulturni ataše u New Yorku (1996.-2000.).

Osim Sedlara ove su godine za Nagradu Grada Zagreba predloženi Auto Hrvatska d.d., akademik Josip Božičević, profesorica u Prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji (XV. gimnazija) Dubravka Brezak Stamać, dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Mislav Grgić, specijalist ortopedije i traumatologije Robert Kolundžić, rektor crkve sv. Katarine i župnik crkve sv. Marka Vladimir Magić, sportaš i magistar kineziologije Marijo Možnik, predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, akademski slikar Dimitrije Popović, Prirodoslovna škola Vladimira Preloga, dekan Zdravstvenog veleučilišta Krešimir Rotim, Ivan Sikić i Zagrebačka filharmonija.

Jakov Sedlar: U Europi nema primjera poput HAVC-a

“Film Jasenovac je bio potreba o kojoj su ljudi govorili da se napokon napravi neka priča koja će koliko- toliko doći do istine. Zadnji film o Jasenovcu rađen je ’79. godine. U njemu je bilo niz neistina uključujući i onu laž da je tamo bilo ubijeno 700 000 ljudi. Ja sam se bavio nekoliko godina tom temom i u tom filmu nema falsifikata. To što je prenešeno mišljenje jednoga poluopskurdnoga portala, to mislim da nije nikakva referenca da je nešto falsificirano”, rekao je u emisiji Iza zavjese Jakov Sedlar.

“Jedna tragična stvar po hrvatski narod jest to što ’45. godine jedan cijeli hrvatski filmski arhiv i mnoštvo drugih arhivskih stvari je odnešeno u Beograd i do dana današnjeg nije vraćeno. U Beogradu sam našao jedan dio ljudi koji je to iz tih arhiva otuđio i ja sam igrom slučaja došao do mogućnosti da nešto uzmem i jednostavno sam uzeo. Nikakvih falsifikata nije bilo.

Po prvi put smo mi u taj film stavili sve činjenice koje su do sad bile upotrebljavane. Vi imate recimo enciklopediju Holokausta koju je napisao najpoznatiji stručnjak za Holokaust, Martin Gilbert. On sam kaže, što se broja tiče, da je nerazumljivo što se tamo upotrebljava broj od 40 000 do milijun i dvijesto. To je kompleksno pitanje i smatrao sam da moramo doći do istine. Film se zove ‘Jasenovac- istina’, ali mi nažalost nismo mogli doći do istine. Problem je bio što je masa dokumenata uništena i nismo mogli doći do njih”, dodao je.

“Film govori o tome, imamo dva svjedoka koji su zatvarani ’41. i ’45. godine. Mi smo stavili sve podatke, od brojeva do zločina. Tu su bili ljudi koji su svjedočili da je bilo i drugačije. Nesumnjivo je da su se tamo zločini dešavali. Kako sad stvari stoje, čini se da će jako teško biti doći do istine”, zaključio je.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.