Na Haškom sudu počinje dvotjedni žalbeni postupak na presudu čelnicima Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji su 29. svibnja 2013. osuđeni zbog sudjelovanja u zajedničkome zločinačkom pothvatu kojemu je, prema prvostupanjskoj presudu, cilj bio stvoriti etnički čistu hrvatsku državu na teritoriju nekadašnje Banovine Hrvatske.
Šestorica dužnosnika nekadašnje Herceg-Bosne Jadranko Prlić, Bruno Stoić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora.
O žalbi šestorice hrvatskih dužnosnika Herceg-Bosne govorilo se u HRT-ovoj emisiji U mreži Prvog. Zašto je ona ključna i kakve bi posljedice mogla imati na Hrvatsku – neka su od pitanja na koje smo potražili odgovore.
Višnja Starešina rekla je kako joj je teško govoriti o ovom za Hrvatsku iznimno važnom suđenju o kojem se u našoj državi zna, kako je rekla, koliko i o istraživanju svemira. Smatra da su hrvatski mediji bili potpuno nezainteresirani za ovo suđenje i potpuno zatvoreni za argumente obrane. Pita se zašto je hrvatska država pustila da se nastavi politika njene kriminalizacije koja danas ima teške pravne reprekusije. Ovakva prvostupanjska presuda, prema Starešininom mišljenju, je opasna za opstanak Hrvata u BiH, ali i za stabilnost Republike Hrvatske.
Kriminalizaciji Herceg-Bosne uvelike doprinijela, a i temelj je ovakvoj presudi ekspertiza o formiranju i djelovanju Hrvatske Zajednice Herceg Bosne Cirila Ribičića koji je kao pravni ekspert tužiteljstva svjedočio na suđenju šestorici čelnika Herceg Bosne. U njegovom elaboratu podrazumijeva se nedjeljivost Jugoslavije, a hrvatska politika je definirana kao ona koja ruši Jugoslaviju, navela je Starešina. Radilo se samo na kriminalizaciji Herceg-Bosne, a sve drugo što se događalo u zemlji nije se vidjelo. Nisu se čule činjenice koje je iznosila obrana, ustvrdila je Starešina.
Uvjerena je kako je hrvatska državna politika i sigurnosni sustav trebao vidjeti da Srbija i BiH radi na tome da Hrvatska bude prikazana kao zemlja koja je vrlo aktivno sudjelovala u ratu BiH.
Šestorica su osuđena zbog oblika udruženog zločinačkog pothvata u kojem je potpuno objektivizirana zapovjedna odgovornost. To znači da su krivi kao zapovjednci za bilo koji zločin svojih podređenih, čak i ako ga nistu mogli predvidjeti, niti su imali ikakvih ovlasti prevenirati ga ili sankcionirati. Odluče li suci da je takav pothvat postojao, oni su krivi samim svojim postojanjem i funkcijom, krivi su ako uopće nistu znali da takav pothvat postoji pa čak i nisu znali da on postoji, kaže Starešina. Ovakva univerzalizacija nepoznata je u zapadnoj civilizaciji i ono što se danas može učiniti je osvijestiti poltičare da bi se ovakvim presudama na optuženičkim klupama mogao naći svaki predsjednik zapadnih zemalja.
