Vapaj očajne majke slijepe djevojke: Ministrice Opačić, uredite Nazorovu i vratite nas!

Tri dana prije početka nastave, slijepa djeca s ostalim teškoćama u razvoju iz COO “Vinko Bek” u Nazorovoj 53 su preseljena odlukom ravnateljice centra zbog “loših tehničkih uvjeta”(padanje žbuke sa stropa trećeg kata prostorija) u neprimjerene uvjete u Kušlanovu 59/a. Ministrica socijalne politike i mladih, Milanka Opačić, očito je sve radila u zadnji tren, iako se najmanje cijelo ljeto znalo za potrebu za preseljenjem, pa su djeca završila u prostoru koji nije primjeren.

Tatjana Babijaš, samohrana majka četvero djece, otvoreno je progovorila o teškoćama s kojima se susreće njezina 18-godišnja kći Anita koja se školuje u Centru za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”. Anita se ondje 12 godina školovala te joj je to bio kao drugi dom. Anita je rođena rođena je 100% slijepa. Rodila se nakon 24 tjedna i 5 dana trudnoće sa 640 grama. Cijepili su je kad je imala 8 mjeseci i tako je dobila autizam.

Tri dana prije početka školske godine ravnateljica je obavijestila roditelje djece da je škola u derutnom stanju jer nadležno Ministarstvo nema novca za obnovu jednog malog dijela stropa, iako je prošlo polugodište uloženo u zgradu škole i igralište oko 250 000 kn.

“U toj zgradi je odrastao niz generacija djece s oštećenjem vida ali i djece koja osim oštećenja vida imaju i dodatna oštećenja u psihofizičkom razvoju  teškoće u govoru, komunikaciji, razumijevanju, hiperaktivnost, smanjenih su intelektualnih sposobnosti, imaju teške zdravstvene dijagnoze, teškoće u kretanju, autizam,  teškoće u socijalizaciji, i niz drugih zdravstvenih teškoća. Usprkos svim navedenim teškoćama i velikim teškoćama u orijentaciji i kretanju naša su djeca u toj zgradi bila djelomično samostalna. Tu samostalnost stekli su dugogodišnjim boravkom u tom prostoru”, rekla je Tatjana Babijaš te dodala kako svaki novi prostor predstavlja veliki problem.

“Djeca nisu bila pripremljena na preseljenje niti su ti prostori pripremljeni za njih.  Djeca s najvećim teškoćama sada su privremeno smještena u dvorani kineziterapije koja je paravanima podijeljena na pola, bez prave zvučnog ali i fizičkog odvajanja. U toj prostoriji borave djeca s velikim oštećenjima  (autizam, mentalna retardacija) kojima je potreban mir, rutina, a s druge strane paravana odvija se neki oblik tjelesne aktivnosti. Mali razredi, uski hodnici, nepostojanje dnevnog boravka (za razliku od Nazorove)”, pojasnila je.

To su djeca koja trebaju svoju rutinu jer samo u njoj su u stanju razviti svoj potencijal, samo u toj rutini mogu biti zadovoljna i sretna, mogu se osjećati sigurnima i voljenima

Naglasila je kako je život njihove djece satkan od niza malih stvari – drugačije doživljavaju svijet, mnogi od njih potpuno ovise o drugima, teško uče, teško se prilagođavaju, teško izražavaju svoja emocionalna stanja, odnosno iskazuju ih neprimjereno (ponekad se uslijed toga poremeti njihovo zdravstveno stanje).

“To su djeca koja trebaju svoju rutinu jer samo u njoj su u stanju razviti svoj potencijal, samo u toj rutini mogu biti zadovoljna i sretna, mogu se osjećati sigurnima i voljenima. Oni nam neće moći reći da im nije dobro, da su u strahu, da nešto ne valja. Oni to ne mogu. To će iskazati povlačenjem u sebe, agresivnim i autoagresivnim ponašanjima, pojačanim nepoželjni ponašanjima, promjenama u ponašanju, zatvorit će se u svoj svijet i na kraju će nazadovati u svom psihofizičkom razvoju. S toga se toj djeci ne može i ne smije svjesno poremetiti njihov svijet”, ustvrdila je Babijaš dodavši kako su vezano uz preseljenje – putem medija doznali da je tu opasno klizište (radovi na tome su bili prošle godine), da je problem u podzemnim vodama, da otpadaju stropovi, prokišnjava krov, ispadaju parketi, voda curi po električnim instalacijama.

“Do sada nismo imali nikakve informacije o tome da je objekt potencijalno opasan. Ali, ako je to istina, ta zgrada bila je opasna za našu djecu već dugi niz godina jer sva ta oštećenja nisu od jučer, niti od 31. kolovoza, niti od prije ljeta. U takvim uvjetima žive naša djeca dugo. Pitam se kao roditelj, kao čovjek kako je to moguće? Kako  je moguće da su naša djeca godinama boravila u toliko opasnom prostoru? Tko su ljudi koji su dozvolili da oni borave tamo i zašto ravnateljica nije preselila djecu prije nekoliko godina ako je sve to istina? Zar nikome tada nije stalo do naše djece?”, upitala je.

“Sigurno se mnogi pitaju čemu smo digli galamu? Kada kažem da su to djeca koja imaju dodatne teškoće jasno mi je da to većina ljudi može donekle razumjeti ali očekujem da stručnjaci s područja edukacijske rehabilitacije, socijalnog rada, psiholozi i njima slične službe o tome znaju sve što trebaju znati”, istaknula je Babijaš te dodala: “Od tih ljudi se ne očekuje da ponavljaju da je zgrada opasna za život i da su djeca smještena u sigurno, da će ih smjestiti putem integracije, da su ta djeca tu privremeno dok se ne iznađe neko rješenje. Svi koji govore na taj način i koji smatraju da je to tako nemaju pravo raditi s našom djecom niti imaju prava zastupati našu djecu. To ukazuje ne samo da ne primjenjuju svoje teorijsko znanje nego niti ne rade odgovorno niti u interesu naše djece”.

Ministarstvo socijalne politike i mladih te ravnateljica centra neodgovorni su u svojim postupcima prema našoj djeci

“Mi kao roditelji svjesni smo da zgrada može biti opasna, da djeca u takvom slučaju trebaju bit preseljena, da su njihovi životi važniji od svih njihovih potreba. No, smatramo da su Ministarstvo socijalne politike i mladi (ministrica i njen tim) tako i ravnateljica i njen tim neodgovorni u svojim postupcima prema našoj djeci. Ako su djeca trebala biti premještena trebalo je to preseljenje biti pomno isplanirano unaprijed. Trebao je osigurati adekvatno uređen prostor”, rekla je Babijaš dodavši kako je pomoćnica ministrice kazala da će se graditi novi dio u Kušlanovoj za osnovnoškolce, te da je njihov smještaj u neprimjerenim prostorima privremen: “Ako je to zaista namjera, nije mi jasno zašto su do zadnjeg dana dozvolili da djeca budu u neprimjerenim prostorima, zašto ako znaju da godinama propada zgrada u Nazorovoj nisu počeli graditi prostor u Kušlanovoj kako bi naša djeca mogla useliti u primjeren prostor i kako se ne bi narušio njihov psihofizički razvoj?”.

“Sve radnje odgovornih ljudi ukazuju na sustavnu nebrigu za našu djecu. Postavlja se pitanje kako tako stručni ljudi koji vode Centar i Ministarstvo postupaju suprotno svojim znanjima i kako Centar VB nije godinama poduzimao potrebne korake kako bi osigurao primjereno mjesto našoj djeci. Iz pozitivnih primjera drugih Centara vidljivo je da se mogu usprkos krizi i neimaštini osigurati uvjeti za ovu našu djecu. Smatramo da su za nastali problem odgovorni Ministarstvo socijalne skrbi ali i rukovodstvo Centra. No, za nastalu situaciju najodgovornija je ravnateljica Centra koja je dozvolila da se prostor u Nazorovoj sistematski zapusti i dovede u po život opasno stanje, jer ako je znala da postoje  prijeko potrebni popravci za normalan rad škola nije trebala sredstva potrošiti za uređenje igrališta škole koja sutra neće postojat”, zaključila je Babijaš.

Na inicijativu Tatjane Babijaš pokrenuta je online peticija ‘Uredite Nazorovu i vratite nas’. Povratak djece u Nazorovu možete podržati potpisom na poveznici ovdje.