Na današnji dan 9. rujna 1943. uništeno je hrvatsko mjesto Zrin koje ima izuzetan značaj za hrvatsku povijest i hrvatske ljudi. Zločin su izvršili domaći partizani iz susjednih sela, pri tome je ubijeno 213 stanovnika Zrina. Ubijeno je 12 djece, troje mlađe od godine dana, a najmlađe dijete imalo je 15 dana.
Naredbu za ovaj zločin dao je Glavni Štab partizanske vojske zato što nitko iz Zrina nije bio u partizanima . Bilo je to potpuno u skladu sa dotadašnjim „antifašističkim“ ponašanjem i ubijanjima partizana koji su činili veće zločine i od – samih fašista.
Nastanak Zrina i njegovi vlasnici
Knezovi Bribirski su starohrvatsko plemstvo iz roda Šubića, a živjeli su na prostoru između Vranskog jezera, rijeke Krke i Skradinskog buka. Njihov centar nalazio se u Bribiru i Ostrovici. Bili su vrlo utjecajni na gospodarski i politički život hrvatskog naroda, čak toliko da je njihov potomak Pavao I Šubić nosio naslov ‘bana Hrvata i gospodara Bosne’. U 14 st. kada im slabi moć u južnoj Hrvatskoj prisiljeni su predati kralju Ludoviku I anžuvincu svoj stolni grad Ostrovicu u zamjenu za posjed na Zrinskoj gori u tadašnjoj Slavoniji.
.
U doba bezumlja Drugog svjetskog rata, u zoru 9.rujna 1943. u selo su upale komunističke i partizanske postrojbe sastavljene od dijelova Prve, Druge i Sedme banijske brigade od oko 4500 ljudi (lokalni stanovnici) koje su bile pod vrhovnim vodstvom Generalštaba i Josipa Broza Tita. Branitelji Zrina u okruženju srpskih mjesta su bili njegovi stanovnici naoružani lovačkim oružjem. Nakon 16 sati borbe Zrin je pao u ruke partizana, a Glavni Štab partizanske vojske donosi odluku da se Zrin spali do temelja jer nitko od njegovih stanovnika nije bio u partizanima. O tome svjedoči i dopis OZNE Banija od 20. prosinca 1944: „Vama je dobro poznato da je GŠH odobrio da se Zrinj spali što je i učinjeno, pošto unatoč svih napora dvije i pol godine rata nije se moglo naći ni jednoga čovjeka ni žene koji bi držali vezu s partizanima.“ Zrin je spaljen do temelja, a ubijeno je 213 stanovnika Zrina. Najmlađa žrtva bila je stara 15 dana, a ubijeno je 12-ero malodobne djece, od koje troje mlađe od godinu dana. Treba reći da je i prije upada komunističkih postrojbi u Zrin u rujnu 1943-e, ubijeno 37 Zrinjana i to kada su odlazili iz Zrina po putevima, na rad u poljima i to uglavnom od susjednih Srba. Nakon poratnih progona hrvatskog stanovništva do lipnja 1946 godine ubijeno je još 28 stanovnika Zrina.
Zločin se ističe i po tome što i danas u tom mjestu ne živi nitko, a 45 godina potomcima Zrinjana bila je zabranjena čak i posjeta rodnom mjestu, a kamoli povratak.
Zrin se nije smio ni spominjati.
Za hrvatsku povijest i Hrvate Zrin je mjesto od izuzetne važnosti. Taj utvrđeni i ponosni grad nastao je kao sjedište hrvatskih plemića i domoljuba Šubića. Od tada se taj ogranak te slavne obitelji po utvrđenom gradu Zrinu naziva i Zrinski. Tu je rođen i najveći hrvatski vojni junak, borac protiv muslimanskih Osmanlija i porobljivača Europe – Nikola Šubić Zrinski.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
