Nakon knjiga „Fragmenti geopolitički misli“, „Rat svjetova-Euroazijanizam protiv atlantizma“, Jure Vujić, geopolitolog i esejist, pročelnik Odjela za politologiju Matice Hrvatske objavljuje novu knjigu „Geopolitika multipolarnog svijeta-Razumijeti svijet XXI. stoljeća“ u izdanju Instituta za geopolitiku i strateška istraživanja (http://institut-geopolitika-si.hr/“) u kojoj autor pruža dubinski znanstveno-istraživački uvid u suvremena geopolitička zbivanja, kojeg on označava kao svojevrsni „proces globalne multipolarizacije.“
Vujić naglašava kako se raspadom bipolarnog sustava hladnoga rata, dogodio prijelaz iz bipolarnosti svjetske moći u unipolarnost, a SAD su postale apsolutnim vladarom svijeta. Međutim, razvojem ostatka svijeta i stupanjem na međunarodnu geopolitičku kartu „novih“ ekonomskih sila, ta se koncentrirana moć počela razrjeđivati. S geostrateškim jačanjem Putinove Rusije u svijetu i slabljenjem američke unipolarnosti, postupno su se iskristalizirale nove geopolitičke multipolarne geoekonomske i geo-sigurnosne zone.
Autor ističe kako u okviru te nove svjetske multipolarne makro-regionalne geopolitičke rekonfiguracije i promjena koje se još događaju, ključnu ulogu imaju globalni energetsko-prometni, kulturološko-civilizacijski, gospodarski i tehno-komunikacijski tokovi, uz koje nastaju nove geopolitičke podjele, krize, sporovi i novi sukobi.
Vujić nadalje i analizira brojne suvremene politološke teorije i paradigme i drži da raspadom bipolarnoga geopolitičkoga svijeta i pojavom asimetričnih sukoba te tehnološko-komunikacijske revolucije, klasični funkcionalistički pristup geopolitike u odnosu na svjetske sukobe, utemeljen na antropološkim, geografskim i polemološkim te vojno-strateškim postulatima prvih začetnika geopolitike, predstavlja povijesno konzumirani i zastarjeli model, utemeljen na konceptu granice i država-nacija, koji ne odgovara više procesu usložnjavanja suvremenog geopolitičkog multipolarnog svijeta.
Zanimljivo je zapaziti kako to ističe autor da su SAD službeno i priznale kraj unipolarnog i američko-centričnoga svijeta sa zadnjim izvješćem NIC-a u kojem stoji da će «u 2025. godini SAD i dalje biti najmoćniji pojedinačni akter na planetu, ali da će njihova „relativna sila“ ako vojna opadati dok će njihovi kapaciteti upravljanja svjetskim političkim polugama biti znatno ograničeni.»
Neporeciv status SAD-a kao velesile od kraja hladnog rata bit će uravnotežen nastankom novih gospodarskih i geopolitičkih sila, u prvom redu Indije i Kine.
Istaknuto je također da će slabljenje SAD-a biti razvidno na tehnološkom području, a posebice na području informatike i nuklearne tehnologije, u čemu će naći ozbiljne suparnike u akterima stranih vlada te u nevladinim akterima. Glede gospodarske globalne moći, naglašeno je kako će u razdoblju 2040. – 2050. godine ukupan GDP zemalja BRICS-a (Brazil, Indija, Kina, Rusija i Južna Afrika) biti na razini GDP-a zemalja grupe G7, dok će Kina u 2025. godini biti druga gospodarska velesila iza SAD-a, a ispred Europe.
Vujić ističe da se današnji svijet dijeli na različite, ali snažno međuovisne multipolarne cjeline. Ta dimenzija multipolarne međuovisnosti u srži je razlike od autarhičnih geopolitičkih koncepcija prošlosti. Uvažavanje te međuovisnosti je pretpostavka za nastanak svijeta ekonomije (povjesničar F.Braudel govori o sustav-svijetu), velikog i globalnog svjetskog tržišta.
Nova svjetska geopolitička mutipolarnost poprima oblike makro-regionalnih, odnosno regionalnih pregrupiranja koja nisu više autoritativne naravi poput sovjetskog modela: Baltička zona, ASEAN ili ALENA, MERCOSUR, „Šangajska skupina“ itd.. Klasična hladnoratovska geopolitika temeljila se na imperativima zadržavanja, containement, i održavanja status quo ravnoteže snaga. Suvremeni proces geopolitičke multipolarizacije svijeta je suočen s novim geopolitičkim, geoekonomskim, geo-energetskim, vojno-sigurnosnim i demografskim globalnim izazovima.
Vujić se ne ograničuje na znanstveno deskriptivnu i analitičku studiju već i pokušava kritički ispitati vjerodostojnost i valjanost teze o suvremenoj geopolitičkoj multipolarnosti, koji su njezini konceptualni i praktički realni značaji. Također se upušta i u prospektivnu geopolitičku analizu koja nastoji predvidjeti mogući scenariji multipolarne rekonfiguracije slika svijeta.
Na kraju Vujić zaključuje da „ ono što je izvjesno, jest da novi složeniji geopolitički, geokulturološki i geoekonomski globalni izazovi multipolarne rekonfiguracije svijeta zahtijevaju ponovno definiranje novih epistemoloških, konceptualnih, hermeneutičkih, kulturoloških i socioloških postmodernih geopolitičkih obzora.“
Vujićeva knjiga „geopolitika multipolarnog svijeta“ obuhvaća široki spektar pitanja i pluridisciplinarnih analiza (filozofiju, povijest, politologiju, geografiju, geopolitiku i međunarodne odnose) koje se dijele na devet poglavlja u kojima autor dubinski analizira nastanak koncepta i pojma multipolarnosti i različite tradicije geopolitičke multipolarnosti, terminološke i pojmovne razlike, razvoj geopolitičkih paradigma suvremenog svijeta, izazovi globalizacije i utjecaji na multipolarnu rekonfiguraciju svijeta (utjecaj energetske geopolitike i sigurnosni izazovi), teorijski geopolitički scenariji multipolarizacije, nedostatci geopolitičkog multipolarnog diskurza (realno značenje skupine zemalja BRICS-a i analiza novih kartografskih projekcija multipolarnog svijeta).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
