Skandalozne izjave najbolje hrvatske sportašice, zlatne atletičarke Sandre Perković, i dalje su top tema takozvanih “regionalnih medija”, pa i onih koji se predstečajnim nagodbama spašavaju novcem hrvatskih građana. a prodaju u “regiji” te se tako i ponašaju. Formalno su hrvatski mediji, a u stvarnosti su mediji malo toga s hrvatskom zbiljom imaju zajedničko.
Od izjava Sandre Perković, za srbijanske Novosti, inače glasila bliskog bivšoj Miloševićevoj Socijalističkoj partiji, skandalozniji su samo naslovi u hrvatskim medijima. Umjesto zgražanja ili barem blagog prijekora u hrvatskim medijima oduševljenje “pozivom na zajedništvo.”
“Mi se tu svi držimo zajedno. Već smo ranije komentirali kako Bosanci dolaze kod nas na terapije, ja odem kod Slovenaca, a ti Slovenci kod Srba. Bitno je da se držimo zajedno, tako smo puno jači i sve ima jedan pozitivan duh. Puno je ljepše biti u društvu našeg čovjeka nego u onom stranca. Žao mi je što smo se raspali jer mislim da bismo bili najjača sila, jači od Nijemaca, Rusa, Amerikanaca”, rekla je Sandra Perković za srbijanske Novosti. Nažalost, ona nije svjesna što je “lanula” jer kad bi bila svjesna u rekordnom roku bi se ispričala hrvatskim braniteljima, koji su Hrvatsku od “zajedništva” branili na Ovčari, u Škrabrnji… U svakom pogledu, iz svakog kuta, izjave Sandre Perković nisu točne jer je Jugoslavija, između ostaloga, gušila hrvatski sport i sputavala talent hrvatskih sportaša.
Nije čak ni problem, iako je skandal, u izjavama Sandre Perković, problem je u novinama poput Jutarnjeg lista koji tvrdi da Sandra poziva na zajedništvo? Kakvo zajedništvo, tko bi trebao i s kime biti zajedno i zašto zajedno sa državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, a ne državama nastalim raspadom Austro.Ugarske? Sandra Perković vjerojatno ne zna, ili joj još nitko nije rekao, da je Hrvatska neovisna država, dakle, da su građani Srbije, BiH, Slovenije u Hrvatskoj stranci, dobrodošli, ali ipak stranci, poput Francuza, Mađara, Austrijanaca… Kad sluša hrvatsku himnu nakon pobjeda čiju himnu Sandra misli da sluša?
Naposljetku, priznaje li, kada tvrdi da je “bitno da se držimo zajedno” i da smo “tako smo puno jači i sve ima jedan pozitivan duh”, odnosno “da je puno ljepše biti u društvu našeg čovjeka nego u onom stranca”, neovisnost Hrvatske? Kad je bila saborska zastupnica u Hrvatskom saboru, dakle, ne u beogradskoj skupštini u kojoj je smrtno ranjen Stjepan Radić, čija je Sandra saborska zastupnica bila? Prima li njen šef, Milan Bandić, kao gradonačelnik glavnog hrvatskog grada plaću iz gradskog proračuna Sarajeva ili Zagreba?
Jutarnji list, odnosno novinari spomenute tiskovine, itekako dobro zna što je Sandra rekla i koliko je tako nešto duboko pogrešno, ne zbog uskih nacionalističkih stavova koji navodno odbacuju “sve što je drugačije i slobodoumno”, već zbog činjenica i istine. Iako sve znaju u Jutarnjem listu ignorirali su skandalozne izjave naše najbolje sportašice koje su u frustriranoj srbijanskoj javnosti, ojađenoj debaklom Novaka Đokovića u Riju, došle kao naručene. Ne samo da su takve izjave ignorirali već ih tretiraju kao poziv na zajedništvo, iako je Hrvatska već godinama zajedno u Europskoj uniji s ostalim demokratskim članicama te Europske unije.
