Olimpijske igre u Riju prve su koje su dozvoljavale sudjelovanje transrodnih atletičara. Ipak niti jedan poznati transrodni sportaš nije se natjecao na ovim ljetnim igrama. Međutim, sama mogućnost da se transrodni olimpijci mogu natjecati postavlja mnogo pitanja.
Renee Montagne iz magazina Host izjavio je sljedeće: „Chris Mosier je istaknut u reklami Nike TV tijekom Olimpijskih igara u Riju. On je prvi transrodni atletičar koji se natječe u duatlonu za momčad Sjedinjenih Američkih Država. Kako duatlon ne pripada skupini olimpijskih sportov , on se ne natječe na igrama u Riju, ali mogućnost sudjelovanja transrodnih sportaša navelo je mnoge na razmišljanje“.
Diana Nyad iz magazin Byline bila je nešto jasnija po tom pitanju: “Mi smo, kao ljudska rasa, živjeli većinu svoje prošlosti u „binarnom svijetu“, i pritom ne mislim na podjelu na demokrate i republikance. Od trenutka kada se na ženi počinje nazirati trudnički trbuščić, prvo pitanje je: „Je li dječak ili djevojčica?“. Ipak, desetljećima smo se trudili kako bi smanjili spolnu nejednakost, pa tako žena zapovijeda objektima, kapsulama koje idu u svemir, žena vodi tim kirurga u operacijskoj sobi, a jednoga dana možda postane i predsjednica SAD-a. Međutim, područje gdje zahtijevamo jasno odvajanje (razlikovanje) spolova je – sport.
Znanstvenici, endokrinolozi, ginekolozi, te brojni drugi stručnjaci za spolnost godinama su usavršavali standarde koji jasno definiraju što sačinjava muške, a što ženske sportaše. Osiguravajući tako da svaka osoba koja stane na „start liniju“ nije izložena kemijskim uzorcima nespecifičnim za nju ili njega. Jednostavno rečeno, cilj većine doping sredstava je da postanu nekako više „muški“ – što je više „muških“ segmenata u kemijskom uzorku čovjeka, to je veći potencijal za razvijanje brutalne snage, eksplozivne brzine, te maksimalno učinkovitog trošenja kisika, piše NPR.
Ipak, danas, mandat u kojemu si se mogao natjecati isključivo u kategoriji spola s kojim si rođen je stvar prošlosti. Olimpijske igre u Riju su prve igre koje prihvaćaju sudjelovanje transrodnih atletičara, ali nema zabilježenih transrodnih sportaša koji će se natjecati na ovim igrama. U teoriji, čini se da nećemo mnogo prosvjedovati kada se transrodni muški sportaš pridruži natjecanju. Pretpostavljamo da tijelo koje je jednom žensko ne donosi ništa superiorno u samu igru. Međutim, obrnuta situacija vrlo je komplicirana. Ukoliko muškarac prođe kroz godinu dana hormonske terapije i ispitivanja u okvirima prihvaćenog raspona razine estrogena-testosterona za žensku osobu, čak i bez operacije promjene spola, „ona“ je sada žensko u svijetu sportu. No, je li to uistinu tako jednostavno?
Najpoznatiji transrodni (promjena iz muškarca u žensku osobu) atletičar, koji se zapravo natjecao kao ženska osoba, bio je Renee Richards. Renee je igrao tenis na visokoj razini kao Richard Raskind, a nakon toga je uspješno tužio nadležne organizacije kako bi mu omogućile nastup na ženskom teniskom turniru u SAD-u, 1977. godine kao Renee. Međutim, došlo je do prosvjeda. Neke su žene u to vrijeme, iako su poštovale Reneeove životne odluke, smatrale kako je nepošteno igrati protiv osobe koja je nekoliko desetaka centimetara viša od njih, koja ima znatno snažnije ruke i noge, te koja je, ne tako davno, bila muškarac.
Gledajmo na ovo kao što bi gledali statističari. Osoba rođena kao muškarac ima veći raspon visine, šira ramena itd., nego osoba rođena kao žena. Dakle, ako ste rođeni s tim muškim skeletnim karakteristikama, osobinama koje se ne mijenjaju hormonalnim terapijama i promjenama, te pripadate određenoj skupini ženskih sportaša, imate ogromnu šansu da budete veći od prosjeka u većini sportova. Ja sam za razvitak prava transrodnih sportaša. Spremna sam se maknuti iz našeg „binarnog“ modela , ali priznajem kada govorimo o ženskom transrodnom sportašu – silno sam zbunjena.”
