Nakon što je pojava ospica u Hrvatskoj ponovno potaknula rasprave o tome treba li cijepljenje biti obavezno ili ne, korisno je osvrnuti se na sličan slučaj u Njemačkoj otprije par godina.
Nakon godine dana u Hrvatskoj ponovno zabilježena oboljenja od ospica
Prije dvije godine je, kako prenosi Deutsche Welle, u glavnom gradu Njemačke zabilježeno više od 250 oboljenja od ove bolesti, a oko 1.000 u razdoblju od nekoliko mjeseci. Jedno dijete je umrlo, deseci su završili u bolnici. Stručnjaci su to objašnjavali “zamorom od cijepljenja”, ali i svjesnim otporom protiv njega zbog straha od mogućih negativnih nuspojava. Jedan od glavnih razloga za njega su vidjeli u teorijama britanskog liječnika Andrewa Wakefielda koji je 1998. ustvrdio da kombinirano cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole može izazvati autizam. I iako je odgovarajuća studija (provedena na samo 12 djece) povučena i opovrgnuta, glasine su nastavile živjeti.
Ali detektiran je i još jedan razlog za mini-epidimiju ospica u Berlin: tražitelji azila iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Njemačke zdravstvene službe su to objasnile činjenicom da je zbog rata u bivšoj Jugoslaviji i nakon njega prekinuta praksa kontinuiranog cijepljenja. Stručnjaci iz uglednog njemačkog Instuta Roberta Kocha (RKI) su situaciju tada ocijenili alarmantnom, a odbijanje cijepljenja protiv ospica “fatalnim”.
Cijepljenje u Njemačkoj funkcionira na dobrovoljnoj osnovi, ali prema preporukama gremija koji se zove STIKO, Stalna komisija za cjepiva. U njoj sjede stručnjaci koji redovito izdaju aktualizirane preporuke shodno globalnoj situaciji i aktualnom stanju, kako u njemačkom društvu tako i u struci. Na gore spomenutom portalu (impfen-info.de) se navodi kako je preko 90 posto djece u Njemačkoj cijepljeno, što je načelno visok i zadovoljavajući postotak, ali se i ukazuje na problem propuštanja cijepljenja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MRP).
> Srećko Sladoljev o cijepljenju djece: Svaki ubod je imunološki mobing koji traje mjesecima
Na argument “Postoje liječnici koji odvraćaju od cijepljenja”, stoji odgovor: “Rijetki su liječnici koji potpuno odvraćaju od cijepljenja. No ima doista onih koji imaju kritičan stav prema pojedinim cjepivima – što ne mora per se značiti da za to postoje dobri znanstveni razlozi. I osobna iskustva, vjerska ili filozofska uvjerenja tu igraju važnu ulogu.” Stručnjaci iznose i svoju argumentaciju protiv ostalih uvriježenih argumenata: sumnje u učinkovitost cjepiva, nepredvidivih rizika i nuspojava, teorija o lobiju farmaceutske industrije…
Službeni stav Instituta Roberta Kocha i nadležnih zdravstvenih institucija u Njemačkoj je da bi se preporuke Stalne komisije STIKO svakako trebale slijediti i da su preporučena cijepljenja smislena i u pravilu neproblematična. Ali isto tako se na web-stranici ovih institucija može pročitati da je kritična rasprava o ovoj temi važna i potrebna, naravno, s utemeljenim argumentima i provjerenim činjenicama.
Cijepljenje u Hrvatskoj
Za razliku od Njemačke, cijepljenje djece je u Hrvatskoj propisano zakonom. Ono je, kako javlja RTL, obavezno, ali se uz prekršajnu kaznu od 2000 kuna može izbjeći.
Ministar zdravstva Milan Kujundžić, potaknut slučajevima ospica, predlaže cijepljenje djece koju roditelji iz svojih razloga nisu cijepili, ali predlaže i nametanje čvršće obaveze cijepljenja.
“Ja znam za troje oboljele djece u Dalmaciji, ali ospice i cijepljenje odnosno – necijepljenje je problem s kojim će se ozbiljno morati pozabaviti epidemiološka služba i razmotriti ponovno uvođenje obveznog cijepljenja. Cijepljenje je za sve bolesti spasilo milijune i milijune života i bio bi grijeh ne uvesti promjene u kalendar cijepljenja”, izjavio je ministar zdravstva.
Upravo su se među djecom koja nisu cijepljena u Splitu raširile nimalo bezazlene ospice.
“Imamo niske cijepne obuhvate u našoj županiji i došlo je do unošenja virusa i među tako necijepljenom osjetljivom populacijom nastaje bolest, a onda i epidemija”, rekla je Milka Brzović, epidemiologinja.
Nedavno su se i liječnici u Zagrebu iznenadili neobičnim simptomima kod jednog djeteta. Tek su stariji liječnici prepoznali da se radi o rubeoli. Pojavila se prvi put nakon 40 godina – kod djeteta koje nije cijepljeno.
Unatoč svemu tome, roditelji nisu postigli suglasje oko cijepljenja svoje djece, a hoće li ministarstvo zdravstva poduzeti neke korake u smjeru strožih sankcija za izbjegavanje cijepljenja – unatoč tome što je njemačka praksa posve drukčija – ostaje nam za vidjeti.
Gostujući na HRT-u, liječnica Lidija Gajski kazala je da cjepiva nisu na adekvatan način istražena. Kriteriji koji trebaju biti zadovoljeni za masovno cijepljenje su – bolest mora biti ozbiljna, proširena, nelječiva i nesprječiva nekim drugim metodama, nabrojala je. Istaknula je da u slučaju svake pojedine bolesti treba utvrditi vrijedi li koncept kolektivne imunosti. Ona bi u najmanju ruku omogućila slobodan izbor o cijepljenju te bi da se dovede u pitanje i njegova preporuka. Rekla je kako nema znanstvenog utemeljenja da bi se neka od cjepiva uopće preporučivala.
Nema dokaza da je cijepljenje dovelo do posustajanja zaraznih bolesti koje su u prošlosti ubijale milijune ljudi, kazala je. Pojasnila je da se to dogodilo prvenstveno zbog poboljšanja uvjeta života, prehrane i stanovanja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
