Prof. Jeffrey Sachs u EU parlamentu: SAD izaziva ratove u svijetu desetljećima, niti u Ukrajini nisu bez krivnje

Prof. Jeffrey Sachs jedan je od najpoznatijih svjetskih ekonomista i političkih analitičara, s dugogodišnjim stažem na američkom Sveučilištu Columbia i prije toga 20 godina na elitnom Harvardu. Smatraju ga jednim od trojice najistaknutijih ekonomista na svijetu. Stekao je globalnu reputaciju kao savjetnik brojnim vladama u više od 100 država, među kojima su Poljska, Rusija, Ukrajina i mnoge druge.

Časosopis Time dva puta ga je uvrstio među 100 najznačajnijih ljudi na svijetu. Kao politički analitičar, zalaže se za mir u svijetu i analitički jasno ukazuje na uzroke i posljedice globalnih problema, sukoba i ratova

Nedavni govor ovog svjetski cijenjenog profesora snažno je odjeknuo u intelektualnim krugovima, ali je slabo prenesen u mainstram medijima.

Zato smo odlučili prenijeti govor Jeffrey Sachsa u EU parlamentu.

Sachs kao svjedok raspada Istočnog bloka

“Doista se radi o kompliciranom i brzo promjenjivom vremenu, vrlo opasnom. Zbog toga nam je nužna jasna misao. Posebno me zanima naša rasprava, pa ću pokušati biti što sažetiji i jasniji. Zbivanja u istočnoj Europi, bivšem Sovjetskom Savezu i Rusiji pratim iz neposredne blizine već 36 godina. Savjetovao sam poljsku vladu 1989., predsjednika Gorbačova 1990. i 1991., predsjednika Jeljcina 1991. do 1993., predsjednika Kučmu iz Ukrajine 1993. i 1994. godine.

Pomogao sam uvođenju estonske valute. Pomagao sam i u nekoliko zemalja bivše Jugoslavije, osobito Sloveniji. Sve to pratim iz prve ruke već 36 godina. Nakon Majdana nova vlada me pozvala u Kijev i odvela na Majdan, gdje sam iz prve ruke naučio mnogo toga. U kontaktu sam s ruskim čelnicima više od 30 godina.

Dobro poznajem i američku političku elitu. Naš bivši ministar financija bio mi je profesor makroekonomije prije 51 godinu. Evo samo da vam pokažem koliko daleko to seže. Tako da se dobro poznajemo već pola stoljeća. Poznajem sve te ljude.

>Trump: Ukrajina može zaboraviti na ulazak u NATO

To govorim zato da biste shvatili kako ono što želim objasniti nije prepričano, niti ideološko. To je moje osobno iskustvo tijekom ovog razdoblja. To je ono što sam vidio svojim očima i doživio u ovom razdoblju. U moje razumijevanje događaja koji su zadesili Europu u mnogim kontekstima, a uključit ću ne samo krizu u Ukrajini, već i Srbiju 1999., ratove na Bliskom istoku, uključujući Irak, Siriju, ratove u Africi, uključujući Sudan, Somaliju, Libiju. Ovo će vas u vrlo značajnoj  možda iznenaditi, a možda će me neki i osuditi

SAD izaziva i vodi ratove preko 40 godina

To su ratovi koje su Sjedinjene Države vodile i izazvale. I to je istina već više od 40 godina.  Sjedinjene Države su došle do stajališta, posebno 1990. i 1991., s krajem Sovjetskog Saveza, da one sada upravljaju svijetom. Smatraju da SAD ne moraju uzeti u obzir ničija stajališta, crvene linije, zabrinutosti, sigurnosna stajališta, bilo koje međunarodne obveze ili bilo koji okvir UN-a. Žao mi je što sam to tako jasno rekao, ali želim da razumijete.

Jako sam se trudio 1991. godine pridobiti pomoć za Gorbačova, za kojeg mislim da je bio najveći državnik našeg modernog vremena. Nedavno sam pročitao arhivirani dokument Vijeća za nacionalnu sigurnost o mojem prijedlogu za financijsku stabilizaciju i reforme u Sovjetskom Savezu. Vidio sam kako su ga moje kolege potpuno odbacili i ismijali kada sam rekao da bi Sjedinjene Države trebale pomoći Sovjetskom Savezu u financijskoj stabilizaciji i provedbi reformi. I memorandum dokumentira, uključujući neke od mojih bivših kolega na Harvardu posebno, govoreći da ćemo učiniti minimum što ćemo učiniti da spriječimo katastrofu, ali minimum. Ali nije naš posao da pomažemo. Naprotiv.

Nije naš interes da pomažemo. Kad se Sovjetski Savez raspao 1991., pogled je postao još pretjeraniji. I mogu imenovati mnoštvo primjera, ali pogled je bio taj da mi vodimo glavnu riječ. Cheney, Wolfowitz i mnoga druga imena za koja ste već upoznali doslovno su vjerovali da je ovo sada američki svijet, svijet SAD-a, i da možemo činiti što želimo. Počistiti ćemo sve od bivšeg Sovjetskog Saveza. Ukloniti ćemo sve preostale saveznike.

Zemlje poput Iraka, Sirije i tako dalje će otići. I tu vanjsku politiku mi provodimo već 33 godine. Europa je zbog toga platila visoku cijenu jer Europa u ovom razdoblju, koliko ja mogu vidjeti, nije imala nikakvu vlastitu vanjsku politiku. Nema glasa, nema jedinstva, nema jasnoće, nema europskih interesa, samo američka odanost.

SAD zaobišle VS UN-a za napad na Irak – bilo je to posljednje suprotstavljanje Europe

Bilo je trenutaka u kojima je bilo neslaganja i mislim, prekrasnih neslaganja, posebno u posljednjem značajnom razdoblju u ratu u Iraku 2003. kada su Francuska i Njemačka rekle da ne podržavaju SAD zaobilazeći Vijeće sigurnosti UN-a za ovaj rat. Taj je rat izravno isplanirao Netanyahu i njegovi prijatelji u Pentagonu. Ne tvrdim da je to bilo tek usklađeno djelovanje; kažem da je to bio izravan rat vođen zbog interesa Izraela. Rat su koordinirali Paul Wolfowitz i Douglas Feith zajedno s Netanyahuom.

>Boris Johnson pozvao EU da stane iza Trumpa; 2022. poticao je ratno rješenje

Bio je to rat koji su Paul Wolfowitz i Douglas Fife koordinirali s Netanyahuom. I to je bio posljednji put da je Europa imala glas. Tada sam razgovarao s europskim čelnicima i bili su vrlo jasni i bilo je prilično lijepo. Europa je nakon toga potpuno izgubila svoj glas, ali posebno nakon 2008. godine. Ono što se dogodilo nakon 1991. da bi stigli do 2008. je da su Sjedinjene Države odlučile da unipolarnost znači da će se NATO širiti negdje od Bruxellesa do Vladivostoka, korak po korak, bez zaustavljanja

Širenje NATO-a nema kraja niti se nikoga pita bilo što

Proširenju NATO-a na istok ne bi bilo kraja. To bi bio američki unipolarni svijet. Ako igrate igru ‘​​Rizik’ kao dijete kao što sam ja igrao, ovo je američka ideja da figura bude na svakom dijelu ploče. Svako mjesto bez američke vojne baze je u osnovi neprijatelj. Neutralnost je prljava riječ u američkom političkom leksikonu.

Možda najprljavija riječ, barem ako ste neprijatelj. Znamo da si neprijatelj. Ako ste neutralni, vi ste subverzivni, jer ste onda stvarno protiv nas. Praviš se da si neutralan. Dakle, to je bio način razmišljanja, a odluka je službeno donesena 1994. kada je predsjednik Clinton potpisao proširenje NATO-a na istok.

Sjećate se da su 7. veljače 1991. Hans-Dietrich Genscher i James Baker III razgovarali s Gorbačovom. Genscher je nakon toga održao konferenciju za novinare na kojoj je objasnio da se NATO neće pomaknuti prema istoku. Tvrdio je da nećemo iskoristiti raspad Varšavskog pakta. I shvatite da je to bilo u pravnom kontekstu, a ne u običnom kontekstu. Bio je to kraj Drugog svjetskog rata u kojem se pregovaralo o ponovnom ujedinjenju Njemačke.

>Trump i Putin pregovaraju o Ukrajini i Rusiji: Je li u pozadini zapravo Kina?

I postignut je dogovor da se NATO neće pomaknuti ni pedalj prema istoku. I to je bilo eksplicitno, i nalazi se u bezbrojnim dokumentima. I samo potražite Nacionalni sigurnosni arhiv Sveučilišta George Washington, i možete dobiti desetke dokumenata.To je web stranica pod nazivom “What Gorbachev Heard About NATO”. Pogledajte, jer sve što vam SAD govore o toj temi je laž, ali arhiva je savršeno čista.

Sachsova analiza iz listopada 2024.

Prof. Jeffrey Sachs dao je u 10/2024, za mandata predsjednika Bidena, intervju za Podcast Mrežnica u kojem je vrlo precizno predvidio razvoj događaja u ratu u Ukrajini koji se danas događa:

Kobne zablude SAD-a – NATO i EU se istodobno šire

Tako je 1994. donesena odluka da se NATO proširi sve do Ukrajine. To nije odluka samo ove ili one administracije; to je projekt američke vlade koji traje već više od 30 godina. Godine 1997. Zbigniew Brzezinski je napisao knjigu “Velika šahovska ploča”.

To nisu samo razmišljanja gospodina Brzezinskog. To je prezentacija odluka vlade Sjedinjenih Država objašnjena javnosti, a to je način na koji stvari funkcioniraju. Knjiga opisuje proširenje Europe i NATO-a na istok kao istodobne događaje. I postoji dobro poglavlje u toj knjizi koje kaže: što će Rusija učiniti dok se Europa i NATO šire na istok? I da, osobno sam poznavao Zbignewa Brzezinskog.

Bio je jako drag prema meni. Savjetovao sam Poljsku. Bio je od velike pomoći. Bio je jako fin i pametan čovjek, ali sve je pogrešno shvatio. Tako je 1997. detaljno napisao zašto Rusija nije mogla učiniti ništa osim pristati na širenje NATO-a i Europe na istok.

Zapravo, on govori o neprestanom širenju Europe prema istoku, i to ne samo Europe, nego i NATO-a. Ovo je bio plan, ovo je bio planski projekt. Objasnio je zašto se Rusija neće okrenuti Kini niti Iranu, nema druge sudbine osim Europe. Kako će se Europa širiti na istok, Rusija to neće moći spriječiti. To je jedna od američkih “strateških” procjena. Nije ni čudo da smo stalno u ratu kad takvi “stratezi” stalno nešto pogrešno procjenjuju.

Rusija nema drugo poziva osim europskog. Dakle, dok se Europa kreće na istok, Rusija tu ne može učiniti ništa. Tako kaže još jedan američki strateg. Je li uopće upitno zašto smo cijelo vrijeme u ratu? Jer jedna stvar u vezi Amerike je da uvijek znamo što će naši suradnici učiniti, i uvijek to pogrešno shvatimo.

A jedan od razloga zašto uvijek pogrešno shvatimo je taj što u “teoriji igara” koju igraju američki stratezi, vi zapravo ne razgovarate s drugom stranom. Jednostavno znate koja je strategija druge strane. To je divno. Toliko štedi vrijeme. Ne treba vam nikakva diplomacija.

Crnomorska strategija protiv Rusije

Tako je ovaj projekt započeo i imali smo kontinuitet vlasti 30 godina do možda jučer, možda. Trideset godina projekta. Ukrajina i Gruzija bile su ključne za projekt. Zašto? Jer Amerika je sve što zna naučila od Britanaca.

I tako smo mi novo Britansko Carstvo. A ono što je Britansko Carstvo shvatilo 1853., g. Palmerston, lorde Palmerston, oprostite, je da okružujete Rusiju u Crnom moru i uskraćujete Rusiji pristup istočnom Mediteranu. A sve što gledate je američki projekt za to u 21. stoljeću. Ideja je bila da će postojati Ukrajina, Rumunjska, Bugarska, Turska i Gruzija kao crnomorska obala koja bi lišila Rusiju bilo kakvog međunarodnog statusa blokiranjem Crnog mora, u biti želja za neutralizacijom Rusije, da ne bude više od regionalne sile. Brzezinskom je to potpuno jasno.

A prije Brzezinskog bio je Mackinder. A tko posjeduje “otok svijeta”, posjeduje svijet. Dakle, ovaj projekt seže u davnu prošlost. Mislim da seže uglavnom do Palmerstona.

Biden je bio najgori

Poznavao sam sve predsjednike. Poznavao sam njihove timove. Ništa se nije puno promijenilo od Clintona preko Busha do Obame preko Trumpa do Bidena. Možda je sve gore, korak po korak. Biden je bio najgori po mom mišljenju.

Možda i zato što zadnjih par godina nije bio compos mentis. I kažem to ozbiljno, ne kao zajedljivu primjedbu. Američki politički sustav je sustav imidža. To je sustav medijske manipulacije, svaki dan. To je PR sustav.

I tako možete imati predsjednika koji u biti ne funkcionira i imati ga na vlasti dvije godine i zapravo imati tog predsjednika za ponovni izbor. I jedna prokleta stvar je da je morao stajati na pozornici 90 minuta sam, i to je bio kraj. Da nije bilo te greške, išao bi dalje s kandidaturom, spavao poslije 16 sati ili ne. Dakle, ovo je zapravo realnost. Svi se slažu s tim.

Nepristojno je reći bilo što što ja kažem jer trenutno ne govorimo istinu o gotovo ničemu na ovom svijetu. Dakle, ovaj projekt je trajao od 1990-ih. Projekt se razvijao 90-ih, a bombardiranje Beograda 78 dana 1999. godine bio je dio tog projekta. Razbijanje jedne zemlje dok se zaklinjemo da su granice “svete”. Osim kad ih SAD mijenja, kao s Kosovom, onda je to u redu.

Igra unipolarnosti

Isto je bilo i sa Sudanom. Pobuna u Južnom Sudanu. Je li se to dogodilo samo zato što su se Južni Sudanci pobunili? Ili vam mogu dati priručnik CIA-e?

Molim vas da kao odrasli shvatite o čemu se radi. Vojni događaji su skupi. Potrebna im je oprema, obuka, bazni logori, inteligencija, financije. To dolazi od velikih sila. To ne dolazi od lokalnih pobuna.

Južni Sudan nije pobijedio Sjeverni Sudan ili Sudan u plemenskoj bitci. Bio je to američki projekt. Često bih odlazio u Nairobi i sastajao se s američkom vojskom ili senatorima ili drugima koji su duboko zainteresirani za sudansku politiku. To je bio dio igre unipolarnosti. Dakle, proširenje NATO-a, kao što znate, počelo je 1999. s Mađarskom, Poljskom i Češkom.

I Rusija je bila krajnje nesretna zbog toga, ali to su bile zemlje koje su još daleko od njene granice. I Rusija se bunila, ali, naravno, bezuspješno. Zatim je ušao George Bush Junior. Kada se dogodio 11. rujna, predsjednik Putin obećao je svu potporu. A onda je SAD 20. rujna 2001. odlučio da će pokrenuti sedam ratova u pet godina.

I možete poslušati kako general Wesley Clark govori na internetu o tome. Bio je vrhovni zapovjednik NATO-a 1999. Otišao je u Pentagon 20. rujna 2001. Uručen mu je papir u kojem je objašnjena tema o sedam ratova. To su, inače, bili Netanyahuovi ratovi.

Ideja je bila dijelom očistiti stare sovjetske saveznike, a dijelom ukloniti pristaše Hamasa i Hezbollaha. Zato što je Netanyahuova ideja bila bit će jedna država – Izrael. Samo jedna država. Bit će to Izrael. Izrael će kontrolirati cijeli teritorij.

A svakoga tko se usprotivi, srušit ćemo. Ne baš mi, naš prijatelj, Sjedinjene Države. To je američka politika do jutros. Hoće li se promijeniti, ne znamo. Jedina zamjerka je da će možda SAD posjedovati Gazu umjesto da Izrael posjeduje Gazu.

Novi krug proširenja NATO-a ugrožava Rusiju

Tako je sljedeći krug proširenja NATO-a došao 2004. sa još sedam zemalja, tri baltičke države plus Rumunjska, Bugarska, Slovenija i Slovačka. U ovom trenutku, Rusija je bila prokleto uznemirena. To je bilo potpuno kršenje poslijeratnog poretka dogovorenog njemačkim ujedinjenjem. U biti, to je bio temeljni trik ili odstupanje SAD-a od kooperativnog aranžmana, na što se sve svelo, jer SAD vjeruju u unipolarnost. Dakle, kao što se svi sjećaju, budući da smo prošli tjedan 2007. imali Münchensku sigurnosnu konferenciju, predsjednik Putin je rekao: Prestanite! Dovoljno! Dovoljno! Stanite sada! I, naravno, što se dogodilo 2008.? SAD je Europi nametnuo odluku o širenju NATO-a na Ukrajinu i Gruziju. Bio je to dugoročni plan.

Slušao sam gospodina Saakashvilija u New Yorku u svibnju 2008., izašao sam, nazvao Sonju i rekao: ovaj čovjek je lud. I mjesec dana kasnije, izbio je rat. SAD mu je Saakashvilijaudo znanja da će spašavati Gruziju. A on je u Vijeću za vanjske odnose pričao kako je Gruzija “u srcu Europe”. A nije. Današnja nastojanja europskih političara koji odlaze u Gruziju i tamo daju potporu, zapravo je guraju u propast, a ne spašavaju.

Najnoviji događaji nisu od pomoći Gruziji za njezinu sigurnost i vaši zastupnici koji tamo odlaze ili zastupnici u Europskom parlamentu koji idu tamo i europski političari, to dovodi do uništenja Gruzije. To ne spašava Gruziju. To dovodi do uništenja Gruzije. Potpuno uništenje. Godine 2008., kao što svi znaju, bivši direktor CIA-e William Burns poslao je dugu poruku natrag Condoleezzi Rice.

Janukovič postao predsjednik na platformi neutralnosti Ukrajine

Nyet znači nyet o ekspanziji. To znamo od Juliana Assangea. Jer vjerujte mi, američkom narodu nije rečeno ni riječi o bilo čemu, vama ili bilo kojim vašim medijima. Dakle, moramo zahvaliti Julianu Assangeu, ali možemo detaljno pročitati dopis. Kao što znate, Viktor Janukovič je izabran 2010. na platformi neutralnosti.

Rusija uopće nije imala nikakve teritorijalne interese niti planove u Ukrajini. Ja znam jer sam bio tamo tih godina. Ono o čemu je Rusija pregovarala bio je 25-godišnji najam do 2042. za pomorsku bazu Sevastopolj. To je to. Ne za Krim. Ne za Donbas. Ništa slično.

Ta ideja da Putin rekonstruira Rusko carstvo je djetinjasta propaganda.

Ako itko zna povijest, zna da su ovo djetinjarije. Čini se da djetinjarije djeluju bolje od onih za odrasle. Sjedinjene Države odlučile su da Janukoviča treba maknuti. To se zove “promjena režima”. Američka CIA s time ima golemo iskustvo. Ako vam netko ne odgovara, ne pregovarate s njim, nego ga pokušate srušiti, prvo prikriveno, a ako to ne uspije, onda otvorenim pritiskom, i naravno, uvijek tvrdite da je protivnik agresor i da je Hitler.

Oni su Hitler. To se javlja svake dvije ili tri godine. Bilo da je to Sadam Husein, bilo da je Assad, bilo da je Putin, to je vrlo zgodno. To je jedino vanjskopolitičko objašnjenje koje je američki narod ikada dobio. Pa, pred nama je München 1938.

Suočavamo se s Münchenom 1938. godine. Govore nam da ne možemo razgovarati s drugom stranom. Jer oni su zli, neumoljivi neprijatelji. To je jedini model vanjske politike koji čujemo iz naših masovnih medija. A masovni mediji to stalno ponavljaju jer su potpuno pod kontrolom od strane američke vlade.

Revolucija Majdana i njezine posljedice

SAD je aktivno radio na svrgavanju Janukoviča. Svi znaju telefonski poziv koji su presreli između moje kolegice sa Sveučilišta Columbia, Victorie Nuland, i američkog veleposlanika u Ukrajini, Petera Pyatt. Ne možete dobiti bolji dokaz. Rusi su presreli njen poziv i stavili ga na internet.

Kada se dogodio Majdan, odmah su me pozvali.

Oh, profesore Sachs, novi ukrajinski premijer volio bi vas vidjeti da razgovarate o ekonomskoj krizi. Zato što sam prilično dobar u tome. I tako sam odletio u Kijev i prošetali su me po Majdanu. I rečeno mi je kako su SAD platile novac za sve ljude oko Majdana. Spontana revolucija dostojanstva.

Dame i gospodo, molim vas, odakle dolaze svi ti mediji? Odakle dolazi sva ta organizacija? Odakle dolaze svi ti autobusi? Odakle dolaze svi ti pozvani ljudi?

Ovo je organizirano. I to nije tajna, osim za građane Europe i Sjedinjenih Država. Svi ostali to sasvim jasno razumiju. Zatim je došao Minsk, a posebno Minsk II, koji je, inače, nastao po uzoru na južnotirolsku autonomiju..

Rečeno je da treba postojati autonomija za regije u kojima se govori ruski na istoku Ukrajine. Jednoglasno ga je podržalo Vijeće sigurnosti UN-a. Sjedinjene Države i Ukrajina odlučile su da se ne provodi. I to je bila apsolutno još jedna izravna američka unipolarna akcija pri čemu je Europa kao i obično igrala potpuno beskorisnu sporednu ulogu iako je bila jamac sporazuma.

Bio sam član Demokratske stranke. Sada sam se strogo zakleo da nisam član nijedne stranke jer su ionako i jedni i drugi isti. I zato što je to tako, demokrati su s vremenom postali potpuni ratni huškači, i nije bilo jednog glasa o miru. Baš kao i većina vaših parlamentarnih zastupnika. Tako je krajem 2021. Putin posljednji put stavio na stol dva nacrta sigurnosnih sporazuma, jedan s Europom i jedan sa Sjedinjenim Državama.

Imao sam jednosatni razgovor s Jakeom Sullivanom u Bijeloj kući preklinjući, Jake, izbjegni rat. Možete izbjeći rat. Sve što trebate učiniti je reći, NATO se neće širiti na Ukrajinu. A on mi je rekao, oh, NATO se neće proširiti na Ukrajinu. Ne brini za to.

Molio sam ga: “Jake, izbjegnite rat. Možete ga izbjeći samo javno izjavivši da se NATO neće širiti na Ukrajinu.” On mi je odgovorio: “Ma, nećemo širiti NATO na Ukrajinu, ne brini.” Rekao sam: “Jake, recite to javno.” On nije htio: “Ne, ne možemo to reći javno.” Rekao sam: “Pa zar ćete voditi rat oko nečega što se navodno ni ne planira dogoditi?” On mi je odgovorio: “Neće biti rata, Jeff.”

To nisu baš bistri ljudi. Kažem vam, ako vam mogu dati svoje iskreno stajalište, oni nisu baš bistri ljudi.

I njima sam se bavio više od 40 godina. Razgovaraju sami sa sobom. Oni ne razgovaraju ni s kim drugim. Igraju se “teorije igara”. U nekooperativnoj teoriji igara, ne razgovarate s drugom stranom.

Godine 2019. RAND Corporation objavila je dokument “Kako proširiti Rusiju” – u biti, kako je provocirati i izazvati njezin kolaps, možda smijeniti tamošnju vlast ili izazvati unutarnju nestabilnost. Eto kakvi su vam “saveznici”.

Znate li da su napisali dokument koji je Biden slijedio? Kako da provociramo Rusiju? To je doslovno strategija. Kako da provociramo Rusiju? Pokušavamo je isprovocirati, pokušavamo je raspasti, možda promijeniti režim, možda imati nemire, možda imati ekonomsku krizu.

NATO zadržava pravo ići kamo želi i raditi što želi, a da pritom niti jedan susjed nema što reći. Tako bi Kanada mogla reći Kini, zašto dan ne izgradi vojnu bazu u Ontariju? Ne bih to savjetovao.

Putin je samo htio neutralnost Ukrajine

Koja je bila Putinova namjera u ratu? Mogu vam reći koja mu je bila namjera. Trebalo je prisiliti Zelenskog da pregovara o neutralnosti. I to se dogodilo unutar sedam dana od početka invazije. Trebali biste ovo razumjeti, a ne propagandu koja se piše o tome.

E, da nisu uspjeli, a on će preuzeti Ukrajinu. Hajde, dame i gospodo. Shvatite nešto osnovno. Ideja je bila zadržati NATO.

A što je NATO? To su Sjedinjene Države izvan ruske granice.

Ni više ni manje. Dodao bih jednu vrlo važnu točku. Zašto su toliko zainteresirani? Prvo, jer kada bi Kina ili Rusija odlučile imati vojnu bazu na rijeci Rio Grande ili na kanadskoj granici, ne samo da bi Sjedinjene Države poludjele, već bismo imali rat za otprilike deset minuta.

Ali zato što su Sjedinjene Države jednostrano napustile Ugovor o protubalističkim projektilima 2002. godine i time okončale okvir kontrole nuklearnog naoružanja. I ovo je izuzetno važno razumjeti. Okvir kontrole nuklearnog naoružanja temelji se na pokušaju blokiranja prvog napada. Ugovor o ABM bio je kritična komponenta toga. SAD je jednostrano izašao iz ABM sporazuma 2002. godine.

A počevši od 2010., SAD su postavile raketne sustave Aegis u Poljsku, a potom i u Rumunjsku. A Rusiji se to ne sviđa. A jedno od pitanja na stolu u prosincu i siječnju, prosincu 2021., siječnju 2022. bilo je polažu li Sjedinjene Države pravo na postavljanje raketnih sustava u Ukrajini?

A Blinken je rekao Lavrovu u siječnju 2022. da Sjedinjene Države zadržavaju pravo postaviti raketne sustave gdje god žele. To je vaš navodni saveznik. A sada vratimo srednje raketne sustave u Njemačku. Sjedinjene Države izašle su iz INF sporazuma 2019. Trenutačno ne postoji okvir za nuklearno oružje.

Kad je Zelenski za sedam dana rekao, idemo pregovarati, ja o tome izvrsno znam detalje jer sam detaljno razgovarao sa svim stranama. U roku od nekoliko tjedana razmijenjen je dokument koji je odobrio predsjednik Putin, predstavio Lavrov, kojim su upravljali turski posrednici. Odletio sam u Ankaru kako bih detaljno saslušao što posrednici rade. Ukrajina je jednostrano odustala od tog skorog sporazuma.

Ukrajina odustala od sporazuma s Rusijom pod pritiskom SAD-a i Velike Britanije

Zašto? Jer su im Sjedinjene Države tako rekle. Zato što je Velika Britanija dodala šlag na tortu tako što je BoJo (Boris Johnson, op.) početkom travnja otišao u Ukrajinu i objasnio to Ukrajincima. Keith Starmer ispada još gori.

Nezamislivo je, ali je istinito. Boris Johnson je objasnio, a to možete pogledati na web stranici, da je ovdje u pitanju hegemonija Zapada. Ne Ukrajina, zapadna hegemonija. Michael i ja sastali smo se u Vatikanu s grupom u proljeće 2022. gdje smo napisali dokument u kojem objašnjavamo da ništa dobro ne može izaći iz ovog rata za Ukrajinu. Pregovarajte, jer sve što oduzima vrijeme značit će ogromne količine smrti, rizik od nuklearne eskalacije i vjerojatan gubitak rata.

Želim promijeniti jednu riječ od onoga što smo tada napisali. Ništa nije bilo pogrešno u tom dokumentu. A od tog dokumenta, otkako je SAD udaljio pregovarače od stola, oko milijun Ukrajinaca je umrlo ili teško ranjeno. A američki senatori koji su gadni, cinični i korumpirani koliko god se može zamisliti, kažu da je ovo najbolje potrošeni novac jer Amerikanci ne ginu.

To je čisti proxy rat.

Želja za uništenjem Rusije

Jedan od naših senatora u mojoj blizini rekao je to naglas. Mitt Romney to kaže naglas. To je najbolji novac koji Amerika može potrošiti jer nijedan Amerikanac ne umire.

Sada, samo da nas vratimo na jučer, ovo nije uspjelo. Ovaj projekt nije uspio. Ideja projekta bila je da Rusija popusti. Ideja je cijelo vrijeme bila da se Rusija ne može oduprijeti, kao što je Zbigniew Brzezinski objasnio 1997. Amerikanci su mislili da mi imamo prednost.

Pobijedit ćemo jer ćemo ih blefirati. Neće se baš svađati. Neće se baš mobilizirati. Nuklearna opcija, isključivanje iz SWIFT-a, to će ih uništiti. Ekonomske sankcije, to će ih uništiti.

HIMARS, to će ih slomiti. ATACMS, F-16. Iskreno, ovo slušam 70 godina. Slušao sam to s polurazumijevanjem, rekao bih, oko 56 godina. Svakog dana govore gluposti.

Molio sam Ukrajince. Savjetovao sam Ukrajincima, govorio da nisam antiukrajinac, potpuno sam proukrajinac. Rekao sam, spasite svoje živote. Čuvajte svoj suverenitet. Spasite svoj teritorij. Budite neutralni. Ne slušajte Amerikance. Ponovio sam im poznatu izreku Henryja Kissingera, da je biti neprijatelj Sjedinjenih Država opasno, ali biti prijatelj pogubno. U redu? Dopustite mi da to ponovim za Europu.

Biti neprijatelj Sjedinjenih Država je opasno, ali biti prijatelj je kobno. Dopustite mi da sada završim, nekoliko riječi o Trumpu. Trump ne želi biti gubitnik. Zbog toga je vjerojatnije da će ovaj rat završiti jer će se Trump i predsjednik Putin dogovoriti oko okončanja rata. Ako Europa radi ratno huškanje, to nije važno.

Rat se završava. Recite svojim kolegama. Gotovo je. I gotovo je jer Trump ne želi nositi gubitnika.

Mirom će biti spašena Ukrajina i Europa

Ona koju će spasiti pregovori koji se upravo vode je Ukrajina. Drugi koji će biti spašen je Europa.

Vaše tržište dionica raste posljednjih dana zbog “užasnih vijesti” o pregovorima. U ovoj dvorani to možda izaziva zgražanje, ali to su zapravo najbolje vijesti koje možete dobiti. Pokušao sam doprijeti do nekih europskih čelnika. Većina ne želi čuti ništa od mene. Ali rekao sam, nemojte ići u Kijev.

Idite u Moskvu. Razgovarajte sa svojim kolegama. Vi ste Europa. Vi ste 450 milijuna ljudi.

Imate ekonomiju od 20 bilijuna dolara. Vi biste trebali biti glavni ekonomski trgovinski partner Rusije, vaše prirodne poveznice. Usput, ako netko želi raspravljati o tome kako su SAD digle u zrak Sjeverni tok, rado ću o tome razgovarati. Dakle, Trumpova administracija je imperijalistička u srcu.

Velike sile dominiraju svijetom.

Rat s Kinom je također mogućnost. Dakle, ne kažem da smo u novom dobu mira, ali trenutno smo u sasvim drugačijoj vrsti politike. I Europa bi trebala imati vanjsku politiku. I to ne samo vanjsku politiku rusofobije, nego vanjsku politiku koja je realistična, koja razumije situaciju u Rusiji, koja razumije situaciju u Europi, koja razumije što je Amerika i za što se zalaže, koja pokušava izbjeći invaziju Sjedinjenih Država na Europu jer nije nemoguće da će Amerika jednostavno iskrcati trupe na danskom teritoriju.

Ne šalim se i mislim da se oni ne šale.

Europa mora imati svoju politiku

Molim vas, nemojte imati američke dužnosnike na čelu Europe. Postoje europski dužnosnici. Molimo vas da imate europsku vanjsku politiku. Dugo ćete živjeti s Rusijom, pa pregovarajte s Rusijom. Postoje stvarna sigurnosna pitanja na stolu, ali senzacije i rusofobija uopće ne služe vašoj sigurnosti. To uopće ne služi sigurnosti Ukrajine.

To je doprinijelo milijunskim žrtvama u Ukrajini u ovoj idiotskoj američkoj avanturi na koju ste se prijavili i zatim postali glavni navijači kluba koji ništa ne rješava. Na Bliskom istoku, inače, SAD je prije 30 godina potpuno prepustio vanjsku politiku Netanyahuu. Izraelski lobi dominira američkom politikom. Nemojte sumnjati u to.

Jedini način da Europa ima mir na svojim granicama s Bliskim istokom je dvodržavno rješenje (palestinskog pitanja, op.). Inače, za to postoji samo jedna prepreka, a to je veto Sjedinjenih Država i Vijeća sigurnosti UN-a. Dakle, ako želite imati neki utjecaj, recite Sjedinjenim Državama: odustanite od veta. Zajedno ste sa 180 zemalja svijeta. Jedini koji se protive palestinskoj državi su Sjedinjene Države, Izrael, Mikronezija, Nauru, Palau, Papua Nova Gvineja, Malajzija i Paragvaj.

Dakle, ovo je mjesto gdje bi Europa mogla imati veliki utjecaj. Europa je šutjela o JCPOA-i i Iranu. Netanyahuov najveći san u životu je rat između Sjedinjenih Država i Irana. Ne odustaje, a nije nemoguće da će i to doći. I to zato što SAD u tom pogledu nema neovisnu vanjsku politiku.

Možda će Trump reći da želi vratiti vanjsku politiku u svoje ruke – tko zna. Nadam se da će tako biti.

Na kraju, što se tiče Kine – Kina nije neprijatelj. Kina je samo uspješna priča. I zato se SAD boji Kine jer je kinesko gospodarstvo veće od američkog. I to je cijela poanta.

Izvor: narod.hr