Za svetog Barnabu možemo reći da, premda relativno nepoznat današnjim katolicima, ima neprocjenjivu ulogu u povijesti Crkve jer je bio desna ruka onoga koji evangelizirao čitav tada poznati svijet – velikoga apostola naroda svetog Pavla.
Zato je današnji blagdan sjećanje na jednog izuzetnog misionara i mučenika.
Premda nije bio jedan od Dvanaestorice, Crkva ga od davnina časti kao apostola i mučenika. Sveto Pismo spominje ga mnogo puta, a osobito povijest prve Crkve zapisana u bieru kršćanske literature – Djela Apostolska. Sveti Luka ga naziva apostolom: “Ali kad to dočuje apostol Barnaba i Pavao…” (Djela 14,14) i to vjerojatno zato, jer je Barnaba i prije Pavla, a i poslije zajedno s njim, bio jedan od najvećih misionara prve crkvene zajednice.
Za Barnabu je sveti Luka u Djelima apostolskim zapisao: »Bijaše on dobar čovjek, pun Duha Svetoga i vjere« (Dj 11,24).
Postoji čak i zapis u Svetom Pismu gdje je Duh Sveti osobno izabrao Pavla i Barnabu za prvo misijsko putovanje i naviještaj evanđelja ne-židovima!
„Odvojite mi već Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio!“ ( Djela 12,2).
Barnabina je velika povijesna zasluga ne samo što je misiji među poganima dao snažan zamah, postavši i sam među njima velik i prodoran misionar, već što je progonitelja Savla nakon njegova obraćenja predveo vodećim ljudima jeruzalemske zajednice i na taj ga način rehabilitirao te mu otvorio put u njegovo vlastito nedostiživo misijsko djelovanje.
Slavna smrt apostola Barnabe
Jedna legenda, kasnije i zabilježena, govori o Barnabinu apostolatu na Cipru te o njegovoj slavnoj smrti koju su, prema nekom monahu Aleksandru, prouzročili Židovi došavši iz Sirije u Salaminu na Cipar. Njima je bilo zazorno da je taj čovjek tolike obratio na kršćanstvo pa su ga kamenovali i spalili. Neki su mišljenja da bi ta stara predaja mogla imati i svoj povijesni temelj.
„Svjedočanstvo je toga od Duha tjeranoga apostola ostalo ipak živo. On svakoj kršćanskoj generaciji živi kao primjer pravoga kršćanina, koji na Božji glas uvijek spremno reagira, daje se voditi na neuobičajene putove, hrabro zastupa mišljenje što upozna kao ispravno, koji sam ispunjen radošću tu radost u Kristu i utjehu njegove blage vijesti donosi također braći i strancima. Zato i Crkva u bogoslužju na njegov blagdan primjenjuje na njega ove Isusove riječi: ’Ja sam vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane’ (Iv 15,16)“ (J. Maisch).
Sveti Barnaba je, doista, bio Isusov izabranik, koji je mnogo hodao i „obilat rod rodio“ i njegov rod je trajan do naših vremena!
