7. lipnja 1945. počinjeni su monstruozni zločini nad hrvatskim civilima, katoličkom svećenicima i vojnicima na stratištu poznatim pod imenom Macelj (Hrvatsko Zagorje) u blizini hrvatsko-slovenske granice. Tih dana bez suda i milosti ubijeno je, uz prethodno mučenje, tisuće nevinih ljudi i bačeno u mnogobrojne jame maceljske gore.
Te zločine počinila je partizanska vojska kojoj je na čelu bio bivši doživotni predsjednik Jugoslavije i diktator Josip Broz. Javnost ga još poznaje pod ratnim nadimkom Tito.
Početak križnog puta na hrvatskom tlu, nakon Bleiburga i Slovenije, je na Maceljskim proplancima gdje se pokazala sva okrutnost komunističke partizanske vlasti. Bez suda i milosti, na najokrutniji način, u šumama Macelja pogubljeni su svećenici, razoružani hrvatski časnici i vojnici, žene i djeca.
Svoj križni put prolazili su od željezničke postaje u Đurmancu, preko Smiljanove Grabe, Lepe Bukve do Ilovca. Ovaj zločin, kao i mnogi drugi, brižno su čuvani od hrvatske javnosti sve do 1990. godine. Svaki spomen tog zločina komunistička diktatura kažnjavala je progonom i zatvorom, a u nekim slučajevima i ubijanjem onih koji nisu htjeli šutjeti.
„Komunistička omerta“ – Macelj se nije smio ni spomenuti
Najveća perverzija komunizma jest da se o njihovim zločinima nije smjelo niti govoriti. Ljudi su se bojali to spominjati čak unutar obitelji, a zapaliti svijeću nad grobnicama bio je rizik za život. To dočarava svu perverziju i nasilnost tog najpodlijeg i po broju ubijenih nevinih ljudi najbrutalnijeg sistema u povijesti svijeta.
Zato se prvo javno spominjanje žrtava u Maclju u Hrvatskoj dogodilo tek 09. lipnja 1991. (46 godina nakon zločina!) kada je kardinal Franjo Kuharić služio misu na lokalitetu Lepa Bukva. Hrvatski Sabor nakon toga osniva Komisiju za ispitivanje žrtava rata i poraća te tada počinju iskapanja i na ovom području. Komisija je bila okupljena oko saborskog zastupnika Vice Vukojevića.
Iz 23 jame iskopani su zemni ostaci 1163 osobe, a još i danas stotinjak grobišta na maceljskim gorama čuva tajnu o tisućama tada pogubljenih. Zahvaljujući maru i zalaganju članova Udruge Macelj 1945., a posebno fra Drage Brgleza, tadašnjeg župnika u Đurmancu i pokojnog predsjednika Udruge Macelj 1945. Stjepana Brajdića, preživjelog sudionika križnog puta 1945. i osuđenika na smrt, nakon 12 godina zaborava u ovu spomen grobnicu položene su kosti 1163 pogubljene osobe. Bilo je to 22. listopada 2005., a svečani pokop predvodio je kardinal Josip Bozanić.
Među tim žrtvama bio je 21 svećenik, redovnik i bogoslov iz 4 biskupije i dvije franjevačke provincije.
Spomen crkva „Muke Isusove”, spomen grobnica, križni put i spomen soba trajno podsjećaju sve hodočasnike i prolaznike na našu braću kojima je tih svibanjskih dana 1945. nasilno prekinut povratak svojim domovima i obiteljima.
Žrtve traže pijetet i grobišta – krvnici i njihovi potomci ne dopuštaju
Svirepo i okrutno orgijanje krvnika sa petokrakama na kapama nastavilo se mjesecima i godinama nakon Macelja u svim mjestima Hrvatske (i diljem Jugoslavije sve do Makedonije), ne birajući ni dob ni spol, niti vrijeme progona i ubijanja nevinog hrvatskog stanovništva.
Hrvati su morali biti ubijeni.
I danas postoje jake snage na hrvatskoj političkoj sceni koje nastoje negirati ili umanjiti ove strašne zločine, te tako žrtve ostaviti da leže razasute po šumama i jamama Hrvatske. Dobar dio njih dolazi iz bivšeg komunističkog miljea, a implementirani su u današnje strukture vlasti preko rodbinskih, partijskih i drugih mreža.
Lustracija tih kadrova omogućila bi izlazak ove bolne istine u javnost, dostojan ukop žrtava, kao i pravosudnu i etičku osudu ovih više nego brojnih zločina komunističkih partizana.
I još za kraj, istinski antifašist ne može učiniti ovakve zločine jer ima savjest i bori se protiv zla. Ovo je djelo lažnog antipoda fašizma – „bratskog komunizma“ koji po zločinima nadilazi i sam fašizam.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
