Glogov kolac u srce hrvatskog nogometa

Hrvatska nogometna reprezentacija u očekivanju je dana koji bi mogao odlučiti o sudbini hrvatskog nogometa za duže vrijeme. Nažalost, ne radi se o sportu, ne radi se o euforiji koja bi možda bila prikladna s obzirom kako nas u utorak u Bordeauxu čekaju aktualni europski prvaci, radi se o strepnji. Neki spominju paniku.

Naime, u ponedjeljak 20. lipnja krovna europska nogometna reprezentacija mogla bi zabiti glogov kolac u srce hrvatskoga nogometa. Hrvatskom nogometu odavno su sudili, a nedavno možda i presudili, napadači koji godinama, dobrim dijelom uz medijsku potporu, napadaju i maltretiraju hrvatsku nogometnu reprezentaciju pokušavajući je izbaciti iz europskog sedla na dugo, jako dugo vremena. Naravno, radi se o namjeri.

Ako bi Disciplinska komisija UEFA-e sutra donijela odluku o izbacivanju Vatrenih sa Europskog nogometnog prvenstva Svjetsko nogometno prvenstvo koje se za dvije godne igra u Rusiji za Hrvatsku bi bilo završeno i prije nego što je počelo. Izbacivanje hrvatske nogometne reprezentacije s Eura, za koje je predsjednik HNS-a Davor Šuker uvjeren da se neće dogoditi, povuklo bi za sobom konzekvence koje bi upropastile ovu generaciju Vatrenih te dobro zahvatile u generaciju koja predvođena Kovačićem, Brozovićem, Jedvajem, Halilovićem, Pjacom… dolazi. Nešto se slično već događalo u povijesti, srećom još uvijek ne Hrvatskoj.

Hrvatska bi, u slučaju teških sankcija, bila izgubljena za idućih četiri godine, uz najpovoljniji razvoj događaja Vatreni bi dobili priliku zaigrati u kvalifikacijama za Euro 2020. Što bi takva rigorozna kazna značila za hrvatski nogomet ne treba posebno ni apostrofirati. Mandžukić, Modrić, Srna…, uglavnom su momci koji su blizu tridesete ili su odavno ušli u četvrto desetljeće života. Uostalom, iako u sjajnoj formi Darijo Srna najavio je oproštaj od nacionalnog dresa čak već nakon Eura bez obzira na rezultat. Drakonska kazna UEFA-e samo bi ubrzala kraj jedne generacije koja je imala sve predispozicije biti velikom, najvećom, osim najvažnije. Naime, nije imala mir kakav je imala Ćirina repka iz ratnih devedesetih.

Da bi zemlja od četiri milijuna stanovnika postigla “povijesni uspjeh” na velikim natjecanjima, na kojima uglavnom dominiraju velike i mnogoljudne nacije, potrebno je puno toga. Potrebno je da se poklope “zvijezde”, odnosno, potrebna je simbioza navijača, igrača, sreće i kvalitete… Hrvatska danas ima puno, nema sve. Nema, kako smo rekli, mir, mir koji je potreban za koncentraciju kako bi se pobjeđivalo u velikim utakmicama u kojima često odlučuju nijanse. Iako su Vatreni izlaskom Luke Modrića pali u igri Češka prije dva dana nije napravila ništa što bi u normalnim okolnostima ugrozilo hrvatsku pobjedu. Govor tijela naših igrača poslije prekida, nažalost, sve je rekao. Iako iskusni profesionalci, s brojnim utakmicama u nogama, Vatreni bi izgubili utakmicu da se igralo još trideset minuta. Teško je pobjeđivati kad jednim okom motrite suparnika, a drugom gledate prema tribinama na kojima, sakriven među navijačima, vreba “neprijatelj.”

Mnogi vjeruju, danas više nego jučer, da će se UEFA ipak smilovati Hrvatskoj, da će shvatiti što bi nogomet izgubio ako bi izbacili Vatrene i koliko bi, kako ih je izbornik Čačič nazvao, teroristi tim činom dobili? Hoće li krovna nogometna asocijacija Europe dopustiti da pobjedi nogomet ili će na kraju slaviti oni koji idu protiv sporta, pa onda i protiv UEFA-e? Naime, ako bi napadači ostvarili svoj cilj, izbacili Hrvatsku, sutra bi postavili novi cilj, i tim ucjenama ne bi bilo kraja. Naravno da organizator snosi veliki, možda i najveći, dio krivice, međutim, nema se pravo vaditi na druge. Prekasno je za to. Problem divljaštva moramo riješiti u svom dvorištu sami.

Ako vam se ne sviđa nekoliko ljudi, ako su vam iritantni, koji se voze s vama u zrakoplovu, nećete srušiti zrakoplov. Čista logika, koju, nažalost, ne razmiju ni neki hrvatski mediji pokušavajući se, baš poput tehničkog ministra Vlahe Orepića, dodvoriti se napadačima. “Od 30. travnja traje intenzivna komunikacija o rizicima upravo za ovu utakmicu. Poduzete su mnoge mjere, a vi procijenite jesu li bile dovoljne s naše strane. Oko 25 ljudi pod zaštitnim mjerama, koji su uočeni ispred stadiona su po odluci direktora utakmice pušteni na stadion. Topovske udare navodno je unijela osoba prijateljske navijačke skupine Magic Force. Interakcija navijačkih skupina urodila je plodom. Skrenuli smo pažnju na 35 ljudi na top ljestvici koji su nositelji takvih događaja. Oni su iz raznih dijelova Hrvatske (Vukovara, Istre, Splita, Osijeka, Zagreba). Dana je obavijest da ne smiju biti na stadionu, no direktor utakmice ih nije udaljio. Bilo je i osoba iz tzv. skupine C koje uopće ne smiju nazočiti sportskim događajima, a nažalost jesu. I to sve skupa nije bilo dovoljno da se udalje sa stadiona.  Napravili smo sve što smo mogli, nudili smo ljude da odu tamo, no Francuzi su rekli da imaju dovoljno ljudi. To su veliki rizici, možemo samo zaključiti da nije učinjeno dovoljno. Mi više ne možemo učiniti, osim da tamo uputimo svoje ljude i za iduću utakmicu sudjelujemo u osiguranju”, rekao je tehnički ministar. Ova bi izjava bila vrlo korektna da odmah nakon nje nije relativizirajući napad na reprezentaciju izjavio kako napad nije politički motiviran. Što je napad na jednu nacionalnu momčad, ako ne politika? Nitko nema pravo zbog nekoliko ljudi napasti stotine, tisuće ljudi. Nažalost, tehnički ministar pokušavajući pokupiti jeftine političke bodove, relativizirajući napad na hrvatski ponos, zapravo sam sebi zabija autogol škaricama. Vrlo će brzo to shvatiti.

Ameriku su prije 15 godina napali teroristi zato što im se nije sviđala politika Amerike, nakon napada stradali su nedužni, politika se nije promijenila, naprotiv. Dakle, to je logika terorizma. Napad na nedužne kako bi prisilili eventualne krivce na povlačenje. Takva je logika nedopustiva.