Nešto prije 19:30 sati završili su antivladini prosvjedi pod nazivom “Hrvatska može bolje”. Prosvjed je u Zagrebu završio stihovima poznate pjesme “Kad bi svi” koju je zapjevalo 25.000 ljudi, što je ujedno i službena procjena okupljenih od strane zagrebačke policije. Mnogi su na društvenim mrežama komentirali današnje prosvjede.
“Nina Violić, Šprajc, Kekin, Severina, Bitorajac, Ursa Raukar, Matula….GONG, platforme raznih brojeva…i! Ovo večeras definitivno nije prosvjed SDP-a, obzirom da oni nisu sposobni organizirati ni partijsku gulašijadu. Ovo je prosvjed, mobilizacijska konvencija dobro organiziranih sinekuraca, ekipe koja je itekako sposobna već godinama sebi i “svojima” osiguravati ugodne društvene pozicije, izvor javnog novca, a trenutno se prvi put u životu panično osjeća ugroženo činjenicom da bi nešto od toga mogli izgubiti. Kurikulum nisu čitali, niti im je obrazovanje predmet interesa, a Jokić je njihov instrument, čovjek simpatičnoga lica, iza kojega će se sakriti, jednokratno ga iskoristiti pa odbaciti! I to je tuzno!!”, napisao je Igor Peternel
“Mislim da ministar Šustar može biti zadovoljan – kad desetak sindikata, preko 250 udruga+ SDP + HNS + 10 dana medijskog pozivanja na prosvjed protiv vlade skupi 25 ili koliko već tisuća ljudi – to znači da većina Hrvata podupire proširenje ekspertne skupine i nastavak reforme sa ili bez Milanovićevog štićenika. Neću podsjećati na Hod za život u koji je nekoliko udruga i pokreta, bez ijedne političke stranke, bez najava u medijima okupilo 15,000 ljudi, već ću podsjetiti na onih 100 000 koji su se slili na Trg kad su oslobođeni hrvatski generali. Stvarno, Hrvatska je pokazala da zna bolje”, napisala je Željka Markić.
“Zanimljivo je da oni koji bi ubijali nerođenu djecu, danas kao prosvjeduju ‘za budućnost’ te iste djece. Da nije besramno, jadno i licemjerno, bilo bi smiješno”, napisao je Krešimir Miletić.
“Ovo se zove ‘odgoj’:.. Jadna djeca…Hoće li reagirati pravobraniteljica za djecu? A joj, da neće… Reagirala bi da djevojčica nosi transparent ‘Volim svog nerođenog bracu'”, napisala je Klementina Šuljug
