Nema dana, a da bivši partizani-komunisti, pretežno okupljeni oko Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH)) ne „odapinju“ otrovne strjelice prema svemu što hrvatski diše. Od njih možete čuti sve i sva, samo ni riječi o svojim bivšim drugovima i drugaricama, poput recimo Jakova Blaževića (Bužim, kod Gospića 24. ožujka 1912. – Zagreb, 10. prosinca 1996.). A druga Blaževića i te kako treba spominjati i učiti djecu u školi kakvi su bili pojedini komunisti (svaka čast iznimkama). Tog čovjeka poglavito ćemo pamtiti kao prvog Javnog tužitelja NR Hrvatske. Bio je politički djelatnik, a po zanimanju – pravnik. Od njega su učili, barem tako se ponašaju, Anto Nobilo i Ivo Josipović, ali i nemali broj drugih današnjih odvjetnika, javnih tužitelja, pa i sudaca.
Ovaj „junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije“ istaknuo se kao (sramni) tužitelj blaženog Alojzija Stepinca (Brezarić, 8. svibnja 1898. – Krašić, 10. veljače 1960.), zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, jednog od velikana Katoličke Crkve u Hrvata, kojeg će uskoro papa Franjo proglasiti i – svetim.
Zanimljivo je da je Blažević, kako je jednom i sam izjavio, „provodio one odluke koje je donijela naša Revolucija, odnosno razotkrivao je metode neprijatelja, pokazivao narodu kako se ljudi poput Stepinca pokrivaju lažnim parolama navodne borbe za interese hrvatskog naroda“, itd. i tome slično. Za to je, kazao je ovaj komunistički zločinac, trebalo mnogo vremena, mnogo stručnosti, ali još više poznavanja prilika prije rata, za vrijeme i poslije rata.
Lažnim optužbama nastojao je blaženog Stepinca, odmah nakon II. svjetskog rata, poslati na „drugi svijet“. A što se dogodilo danas? Stepinac je već proglašen blaženim, a uskoro i svetim, a ovog njegovog progonitelja na žalost nikada nije stigla zaslužena kazna.
Ne, to nije pravedno.
Mnogi se sjećaju, kad je nadbiskup Stepinac 1946. bio izveden pred tzv. Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske i optužen zbog suradnje s oblastima Nezavisne Države Hrvatske i ustašama, da je odgovorio: „..Moja je savjest čista… Ja nisam nikada izdao svoju domovinu… Da li je moja vlada bila vlada generala Simovića, koja je dovela na prijestolje nezakonitog kralja? Da li je moja vlada možda bila smiješna londonska izbjeglička vlada? Da li je moja vlada možda bila general Mihailović, koji u to vrijeme nije čak niti bio priznat? … Ja sam časno obavljao svoju dužnost“.
Također se može pročitati da je dr. Alojzije Stepinac 3. listopada 1946. izjavio pred ovim sudom i Blaževićem: „Hrvatski se narod prebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu, i ja bih bio ništarija, kad ne bih bio osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji“.
Kad je nadbiskup Stepinac 9. srpnja 1944. u svojoj propovijedi u Mariji Bistrici, prigodom velikog narodnog hodočašća rekao: „…Hrvatski narod sa svom snagom svog bića teži za slobodom i brani svoju nezavisnost uz nečuvene žrtve“, Radio London je odmah nakon toga napao hrvatskog metropolitu ovim riječima: „Biće očevidno, da je nadbiskup Stepinac konačno sasvim javno stavio svoje ime na listu zaštitnika Nemaca i ustaša, a to znači da je saveznički neprijatelj!“.
Očito je to bilo takvo vrijeme. Tkogod nije bio za četničku ili komunističku Jugoslaviju, a za hrvatsku državu – bio je proglašavan od jugosrpske, a često nažalost i od savezničke promidžbe „fašistom, nacistom, kvislingom, slugom okupatora i pristašom Nezavisne Države Hrvatske.“
Blažević se prisjećao da je proces bio vrlo naporan te da je u to vrijeme bio iznimno bolestan, pa je zbog poteškoća s kičmom, ponekad i ležeći održavao konferencije za tisak ili bi na taj način diktirao.
Ne trebamo zaboraviti ni sudsko vijeće koje je sudilo dr. Alojziju Stepincu, a koje su sačinjavali: dr. Žarko Vimpulšek, tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske, Ivan Poldrugač i Ante Cerineo.
U svojim završnim riječima na suđenju Lisaku, Stepincu, Šaliću i družini, kako je rekao komunistički zločinac Blažević – „ustaško – križarskim zločincima i njihovim pomagačima“ – ustvrdio je među ostalim i ovo: „Kad se prostudira što je Stepinac govorio tokom okupacije naše zemlje, kad se sve to skupa sabere, vidi se jedno: da su svi njegovi govori, ne gubeći iz vida štampu koja je bila potpuno fašistička, potpuno u službi ustaša, okupatora i izdaje; možemo vidjeti da su njegovi govori i nastupi išli putem Goebelsove propagande“.
Na kraju svog podužeg sramnog i lažnog izlaganja, komunistički zločinac Blažević je rekao i ovo: „Ovaj proces je podstrek svima onima koji su vidjeli i ranija djela Stepinca, da se narodu približe, da ne nasjedaju neprijateljima naroda i da se i dalje bore za vjersku slobodu i toleranciju. Baš za obranu tih dragocjenosti za koje se naš narod borio i u borbi za njih pobijedio, ja ostajem u cijelosti kod navedene optužnice i tražim da se optuženi po zasluzi kazne“ (Burni pljesak).
Dakle, baš na ovom primjeru treba upitati sve bivše partizane-komuniste, koji će i uskoro ponovno plesati „Žikina kola“ u Kumrovcu, kako vam možemo vjerovati, kad ni jednom riječju do sada niste osudili razne blaževiće, bakariće, tite, kardelje, dolance i brojne druge koji su sve do početka devedesetih godina ginuli u borbi protiv Hrvata i Hrvatske?
Blaženi Alojzije Stepinac će uskoro postati svetim, a vi? A vi?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
