Pravo lice surogatstva: Iskorištavanje žena i ‘dizajniranje’ poželjne djece

Iako pri spomenu eugenike većina Zapadnog svijeta pomisli na naciste, činjenica je da je zakon kojim su se “probirali poželjni, tj. ‘najbolji’ predstavnici” ljudskog roda postojao još početkom 20. stoljeća u SAD-u.

Inače, sam pojam eugenike osmislio je u 19. stoljeću britanski antropolog Francis Galton, a korijen riječi potječe iz grčkog – eugenes – što znači dobro rođeni, tj. dobrih gena. Galton je eugeniku smatrao načinom na koji bi se siromašnima, bolesnima i nemoćnima, tj. onima “na dnu društvene ljestvice” onemogućilo “daljnje razmnožavanje” i smatrao je to nužnim djelovanjem na putu prema stvaranju boljeg svijeta.

Iako prvotno nije zadobio podršku društva u svojim nastojanjima, Galtonova ideja nije iščezla, već se krajem 19. i početkom 20. stoljeća našla na dnevnom redu u SAD-u, gdje se u vrijeme rasnih tenzija javlja misao da postoje niže klase: imigranti i crnci. Počinju se zabranjivati međurasni brakovi i to je prvi način zadiranja u odluke pojedinaca, kojima je bilo zabranjeno stupati u brak i imati djecu. No ubrzo je uslijedilo nešto još gore: prisilna sterilizacija za one “slabijih umnih sposobnosti”.

I tako je donesen prvi Zakon o sterilizaciji 1907. godine u Indiani, pri čemu se smatralo da je u interesu države da se spriječi “razmnožavanje onih slabijih sposobnosti”, što je potrajalo do dugo nakon Drugog svjetskog rata. Većina osoba na kojima je provedena sterilizacija nalazila se u institucijama za psihičke bolesnike. Pretpostavlja se čak da je Hitler uporište za svoje provođenje sterilizacije pronašao u kalifornijskom zakonu.

Razmišljanje o “poboljšanju ljudske vrste” nije dakle nikakva novost, no javnost je ipak s vremenom uvidjela negativnu stranu i počela razmišljali o etičnosti takvih procedura i društvenih struja koje su je pokušavale provesti.

‘Uređivanje’ djece

Danas, biološke tehnologije rade na izmijenjenom, ali u biti istom principu eugenike, obećavajući medicinsku kontrolu reprodukcije i “poboljšanu” djecu do koje se dolazi pomoću personaliziranog ‘uređivanja gena’. Jedna od tehnologija koja se pritom najviše izdvaja jest CRISPR, tj. promjena genoma koja omogućuje vrlo jednostavno (i jeftino) izmjenjivanje ili brisanje nepoželjnih gena. Drugim riječima, budući roditelji mogli bi, zahvaljujući toj genetičkoj tehnologiji, sami ‘dizajnirati dijete iz snova’, premda, naravno, nitko ne može sa sigurnošću reći bi li se i dalje ono, odrastajući, uklapalo u njihove želje i zamisli.

Novi zagovornici eugenike tvrde da ona nije u prošlosti bila loša, nego da joj se nanijelo štetu. Prema njima, ono što je bilo loše jest samo činjenica da je eugenikom upravljala država, a ako to mogu činiti pojedinci, onda problema nema – jer svatko bi se valjda sam trebao moći ‘igrati Boga’.

Pritom će se “na udaru” ljubitelja moderne eugenike, tj. promjene genoma, prva naći djeca oboljela od Down sindroma i drugih bolesti. Ovakvo “dizajniranje djece” prije svega zagovaraju korisnici surogatstva, koji ne kriju da im je krajnji cilj imati djecu kakvu su zamislili. Primjera za to ima bezbroj, od oca koji je odlučio da je surogat majka ostala trudna s “previše djece”, točnije tri, te je zahtijevao da pobaci jedno, do Tajlanđanke koja je rodila blizance, a naručitelji – par iz Australije – su na kraju uzeli samo djevojčicu, jer je dječak rođen s Downovim sindromom.

Kao da nije dovoljno stravična pomisao da bogati “iznajmljivači” iskorištavaju siromašne žene da im rađaju djecu, upravo je nevjerojatno i tko sve to čini. Tako je 56-godišnji Australac, koji se sa potpuno zdravom suprugom ipak odlučio na surogatstvo i zatim odbio prihvaćanje bolesnog sina, prethodno proveo tri godine u zatvoru zbog pedofilije. Kako osuđeni pedofil može zatražiti surogat majčinstvo, kako bi ponovno došao do djece, pitanje je koje nije niti jednom postavljeno tijekom cijele procedure.

Tek se nakon toga počelo više pisati o tome da se surogatstvom iskorištavaju surogat majke, te tko sve traži njihove “usluge”. Ono o čemu je svima neugodno i nepopularno pisati je velik broj djece koja se prema Japan Timesu, Telegraphu i dr. rađaju od surogat majci isključivo za seksualno zlostavljanje i dječju pornografiju od najranije dobi. Tako je policija u Bankgoku pronašla devetoro surogat djece japanskog biznismena u dobi od 1-3 godine. Djeca nemaju nikakve dokumente, a njegova je sekretarica jedno dijete htjela ilegalno prevesti preko granice, što je kod policije izazvalo sumnju da se radi o trgovini djecom.

U Australiji je osuđen homoseksualni par koji je dijete rođeno surogat majčinstvom upotrijebio za pedofilsku pornografiju te seksualno zlostavljanje već samo dva tjedna nakon rođenja. Na žalost, seksualno zlostavljanje djece je žalosna priča koja nije ograničena na neku određenu skupinu ljudi. Žalosna je činjenica što je surogat majčinstvo predstavljeno velom idile, dok se etička pitanja vezana uz to sustavno guraju pod tepih.

A dok javnost šuti o tome, kanadska provincija Quebec financira surogat-majke koje koriste gay muškarci, a oni sami pak organiziraju konferencije na kojima raspravljaju kako do savršenog djeteta po ‘najboljoj cijeni’.

Podsjećamo, sutra će Odbor Europskog parlamenta za ženska prava glasati o važnom izvješću koje se tiče implementacije Direktive za sprječavanje i borbu protiv trgovine ljudima te zaštitu žrtava te trgovine. Ovo izvješće je prilika da Europski parlament udruži snage s Vijećem Europe, koje je nedavno, kao ključni problem za ljudska prava, odbacilo sve oblike surogatstva, te je ovo prilika da Parlament ojača vlastiti stav o pitanju surogatstva konkretnijim preporukama o tome kako se boriti protiv te užasne prakse.

Odvjetnica Claire de La Houge, suradnica Europskog centra za zakon i pravdu komentirala je za Narod događanja na međunarodnom planu vezano za surogatstvo, pri čemu je utvrdila da “mnoge zemlje nemaju nikakve zakonske odredbe o surogatstvu, jednostavno zato što tako nešto nije postojalo, ali sada se ta praksa razvija zbog nejasne pravne situacije”. La Houge je dodala da surogatstvo krši ljudska prava i dostojanstvo, dok je diplomatkinja, humanitarka i promicateljica hrvatske kulture Tuga Tarle, UNICEF-u postavila pitanje otkuda im pravo da zanemare svoj temeljni mandat, nakon što je potpisala peticiju “Djeca trebaju oca i majku”.

Svijet u kojem sutkinja uzima dijete “homofobnoj” majci i predaje ga homoseksualnom paru tek je jedan u nizu žalosnih primjera čime rezultira dozvoljeno i legalno surogatstvo koje sve više uzima maha i koje je odlučilo pomaknuti sve granice prirodnog roditeljstva. Ako ne budemo jasni i glasni i ne suprotstavimo se onome što se već odvija, ne želimo ni pomisliti što bi još sve moglo uslijediti.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.