Dvadeset godina je prošlo od prve zlatne Olimpijske medalje za Hrvatsku, na Ljetnim olimpijskim igrama u Atlanti 1996. osvojili su je rukometaši, pod vodstvom legendarnog Velimira Kljajića, kojeg je hrvatska sportska javnost poznala pod nadimkom Kljun. Nažalost, veliki trener je izgubio bitku s teškom bolešću i nije, barem ne fizički, mogao biti nazočan na oblježavanu 20. godišnjice od osvajanja rukometnog zlata, koje je održano jučer na Cvjetnom trgu u Zagrebu.
Dvadeset godina je puno vremena, nekih nema
Naravno na Cvjetnom trgu bio je i bivši hrvatski izbornik, Slavko Goluža, koji je ujedno bio i sudionik legendarne generacije koja je na putu do zlata slomila Rusiju te u finalu Švedsku. Podsjetimo, još uvijek su svježe uspomene na prvo poluvrijeme u kojem su Kauboji Švedskoj održali pravu lekciju iz “atomskog” rukometa. Inače, Slavko Goluža osvojio je na Olimpijskim igrama medalju i kao izbornik, naime, prije četiri godine u Londonu Kauboji su osvojili brončanu medalju, pobjedom protiv Mađarske.
Goluža tvrdi da su danas svjesniji nego u ono vrijeme što su napravli kada su osvojili medalju. “Dvadeset godina je puno vremena, nekih više među nama nema, no, to je život”, rekao je Goluža i dodao: “Naša zlatna medalja je prva i zauvijek će biti upisana zlatnim slovima u povijest hrvatskog sporta.”
Bila su to teška vremena, Hrvatska je tek izašla iz rata, Olujom oslobodila svoja okupirana područja, hrvatski narod se zaželio mira i normalnog života. Sportaši su to osjetili, srcem igrali za Hrvatsku.
Ni vrijeme neke stvari ne može uništiti
Na Cvjetnom trgu u Zgrebu bio je i sin Velimira Kljajića, Nenad Kljajić. No, prije dolaska na Cvjetni trg reprezentacija koja je u Atlanti osvojila zlatnu medalju otišla je na zagrebački Mirogoj kako bi položila vijence i zapalila svijeće onima kojih više nema, a koji su ostavili neizbrisiv trag na putu do prvog hrvatskog olimpijskog zlata, preminulom izborniku Velimiru Kljaiću te Iztoku Pucu i Vladimiru Nekiću. Prošlo je 20 godina, ali kao da je jučer bilo. Nenad Kljajić je rekao da činjenica kako je prošlo 20 godina zapravo dokaz koliko su stari. Možda su stari, no njihovo zlato nikad neće izgubiti sjaj. Postoji nešto što ni vrijeme ne može uništiti.
Najveća snaga u zajedništvu
Najveća snaga te generacije bilo je zajedništvo, to su riječi Slavka Goluže. Igrači su zajedno s izbornikom živjeli za rezultat, ništa im teško nije bilo, barem se tako činilo. Jedna vrhunska generacija, vrhunski vođena.
Bilo je to vrijeme u kojem su se medalje hrvatskih sportaša slavile s velikim oduševljenjem. Neki će reći bilo je to dramatično, a opet romantično, vrijeme kada se doslovce živjelo i umiralo za Hrvatsku.
Novo vrijeme, novo zlato?
Zlatne sportske junake iz Atlante došli su pozdraviti reprezentativci koji se pripremaju za predtojeće Olimpijske igre u Riju, a koje počinju u osmom mjesecu. Naravno, s obzirom na kvalitetu Hrvatska želi medalju, bez obzira na sjaj, no, ipak, sanja novo zlato. Posljednju zlatnu Olimpijsku medalju Hrvatska je osvojila sada već davne 2004. godine pod vodstvom nezaboravnog Line Červara. “Mago di Umago”, bio je i ostao najuspješniji hrvatski rukometni izbornik.
Hrvatska će na OI u Rio de Janeiru igrati u skupini B protiv Danske, Francuske, Tunisa, Katara i Argentine. Ukratko, skupina koja nije nimalo laka. Treba li što posebno reći o Francuzima, pa i Dancima?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
