Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander u novoj je Facebook objavi otvorila temu sve prisutnijeg obrasca suvremenog roditeljstva u kojem roditelji, želeći zaštititi dijete od boli i neuspjeha, nesvjesno uklanjaju gotovo svaku prepreku s njegova puta. Upozorava kako upravo takav pristup dugoročno može ostaviti posljedice na emocionalnu otpornost djece.
“Djeca ne trebaju roditelje koji ispred njih uklanjaju sve prepreke”, poručuje Buljan Flander, opisujući kako u svojoj kliničkoj praksi posljednjih godina sve češće susreće djecu i mlade koji vrlo teško podnose frustraciju, lošije ocjene, konflikte s vršnjacima ili osjećaj da nešto nije ispalo onako kako su očekivali.
> Buljan Flander: Djeci ne treba savršena majka, nego dovoljno dobra majka
Buljan Flander: Iza takvog ponašanja najčešće ne stoji loša namjera
Istodobno, kaže, susreće i roditelje koji su izrazito brižni, uključeni i spremni učiniti sve kako bi zaštitili dijete od boli. Problem nastaje kada, iz ljubavi i straha, počnu rješavati svaki problem umjesto djeteta – nose zaboravljenu zadaću u školu, pregovaraju s nastavnicima zbog ocjena ili interveniraju pri svakom sukobu među vršnjacima.
Za takav se pristup u stručnoj literaturi koristi izraz “snowplow parenting” ili “bulldozer parenting”, odnosno roditeljstvo koje “poput ralice ili buldožera uklanja prepreke ispred djeteta kako ono ne bi osjetilo neugodu, frustraciju ili neuspjeh”.
Buljan Flander naglašava kako iza takvog ponašanja najčešće ne stoji loša namjera, nego ljubav i želja roditelja da dijete poštede boli koju su možda i sami proživjeli. “Mnogi mi roditelji u ordinaciji kažu: ‘Samo ne želim da moje dijete prolazi ono kroz što sam ja prolazila’”, navodi psihologinja, dodajući kako upravo tu roditeljska ljubav ponekad prelazi u pretjeranu zaštitu.
No upozorava da otpornost ne nastaje iz izbjegavanja neugodnih iskustava. “Otpornost se ne razvija tako da dijete nikada ne doživi frustraciju. Razvija se kada uz podršku odraslih nauči da može preživjeti neugodne emocije, riješiti problem, čekati, pogriješiti, izgubiti i ponovno pokušati”, ističe.
Kao primjer navodi adolescenta koji joj je nakon lošijeg školskog rezultata rekao: “Ja ne znam što da radim kad mi nešto ne ide, pa mi je najbolje odustati.” Ne opisuje ga kao lijeno ili nezainteresirano dijete, nego kao mladu osobu koja nije imala priliku razviti unutarnji osjećaj da može podnijeti neuspjeh jer su odrasli prečesto uskakali i rješavali probleme umjesto njega.
> Buljan Flander: Dijete nije umjetnost; društvo koje ovo relativizira gubi svoje granice
Postoji velika razlika između podrške i spašavanja
Posebno upozorava da djeca kojoj se stalno uklanjaju prepreke često nesvjesno dobivaju poruku da nisu sposobna sama se nositi sa životom. “Dijete pritom ne dobiva poruku: ‘Vjerujem da možeš.’ Umjesto toga često nesvjesno dobiva poruku: ‘Svijet je pretežak za tebe i ti to ne možeš sam’”, navodi.
Poziva se i na istraživanja koja upozoravaju da pretjerano zaštitničko roditeljstvo može povećati anksioznost kod djece i smanjiti osjećaj samoučinkovitosti, odnosno vjeru u vlastite sposobnosti. Djeca koja nisu imala priliku sama rješavati konflikte i podnositi razočaranja, kaže, često postaju emocionalno krhkija kada se prvi put ozbiljnije suoče s neuspjehom.
Ipak, naglašava da njezina poruka nije da djecu treba ostaviti samu u patnji ili odgajati ih bez podrške. “Postoji velika razlika između podrške i spašavanja. Podrška kaže: ‘Teško ti je, ali vjerujem da to možeš.’ Spašavanje poručuje: ‘Maknut ću problem umjesto tebe’”, ističe.
Dodaje kako djeca upravo kroz male svakodnevne pobjede grade osjećaj sigurnosti i samopouzdanja – kada sama riješe konflikt, razgovaraju s profesorom ili izdrže neugodu bez trenutne intervencije odraslih. “Samopouzdanje se ne razvija samo iz pohvala ni zaštite od svih neuspjeha, nego iz iskustva: ‘Bilo mi je teško, ali uspio sam’”, piše Buljan Flander.
Zaključno poručuje kako roditelji danas žive pod velikim pritiskom da budu savršeni i zaštite dijete od svake boli, no upozorava da djeca ne trebaju odrastati bez prepreka. “Djeca ne trebaju život bez prepreka. Trebaju sigurne odrasle koji će biti uz njih dok uče preskakati prepreke”, zaključuje psihologinja.
“Jer dijete koje nikada nije palo ne razvija sigurnost. A sigurno dijete zna da može pasti i ustati.”
> Buljan Flander: Djeca nisu problem – kriza je u odustajanju odraslih
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.