Istraživanje koje su 2017. godine proveli Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba pokazuje da predškolci u Hrvatskoj odrastaju uz prosječno šest elektroničkih uređaja. Gotovo 90 posto predškolaca provodi vrijeme pred ekranima, u prosjeku ukupno 2,4 sata radnim danom te tri sata vikendom.
Psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Ana Raguž za tportal govori o izazovima s kojima se roditelji suočavaju kad su u pitanju djeca i korištenje tehnologije.
Kad je pravo vrijeme za mobitel, a kad za društvene mreže, koje granice postaviti?
‘Pravila koja postavljaju roditelji najčešće se tiču ukupno dozvoljenog vremena korištenja dok se manje postavljaju pravila vezana za sadržaj koji dijete gleda na malim ekranima, što je često puno važnije. Jednako kao što je djeci potrebno vodstvo u drugim područjima života, ono im je potrebno u izgradnji zdravih navika korištenja digitalnih medija. Osobito u kasnijoj osnovnoškolskoj dobi, kada su efekti nadzora manji, nije potrebno biti sveprisutan roditelj, ali jako je važno da dijete zna da se može osloniti na roditelje i da će dobiti potrebne pažnju i podršku’, kaže stručnjakinja.
Prema istraživanju Poliklinike iz 2019. godine, gotovo svaki četvrti adolescent u Hrvatskoj otvorio je prvi profil na društvenoj mreži s 12 godina, a oko 30 posto adolescenata učinilo je to s 10 ili manje godina, iako većina društvenih mreža ima dobno ograničenje od 13 godina za otvaranje profila.
Trend korištenja suvremenih alata današnjice zasigurno će se nastaviti, smatra stručnjakinja, i na svakoj novoj generaciji bit će izazov kako da tehnologija ne ovlada njima i njihovim životima, već da oni vladaju njome, a mi odrasli trebamo im kao saveznici na tom putu.
‘Premda djeca i mladi vrlo često znaju više od odraslih o samoj tehnologiji, ova znanja ne podrazumijevaju da će djeca znati činiti to na način koji je siguran za njih i odgovoran prema drugima. Razumijevajući nove izazove u odrastanju djece, korak smo bliže da im u tome, na njima novom i zbunjujućem putu, budemo podrška. Sigurnost da nam se mogu povjeriti ako dožive nešto neugodno pritom je od presudne važnosti za njihovo mentalno zdravlje. Tehnički zahtjevi aplikacija i svijeta tehnologija ne mogu predstavljati barijeru odnosu s djetetom’, naglašava te nudi zaključak: iza ili ispred ekrana, svejedno, dijete treba ljubav i podršku svojih najvažnijih influencera – roditelja.
