“Mnoge žene danas ne mogu imati djecu. Neke zbog zdravlja, a neke zbog svega već navedenog. Najčešće te žene doživljavaju velike unutarnje boli – neke jer se nisu ostvarile kao majke, a neke jer su ubile svoje dijete. I onda, umjesto da počnu liječiti svoju dušu i budu slobodne; svijet nudi novu navezanost u obliku plastičnih, a toliko realnih beba kao psihološku terapiju”, piše Marija Lukačin, koja je pisala kolumne “Mama za 5” za Narod.hr dok je imala petero djece, sada ih ima devetero.
Da bi danas imao djecu prvo moraš ljubiti sebe. Ako ne ljubiš sebe i ne želiš sebi slične na ovome svijetu, nećeš imati djecu. Ako si sebičan u davanju sebe za druge, opet nećeš imati djecu. Ako nemaš ljubavi za druge opet nećeš imati djecu. Čak i ako ti se dogodi koje dijete na životnom putu, a nisi ga želio nikako, lako ćeš ga “riješiti” iz sebe i nastaviti svoj život onako kako si planirao. Do jedne životne točke koja te kad-tad snađe. Nekog malo prije, nekog malo poslije a nekoga možda tek na samrti. Ali dođe taj trenutak. I što kada taj trenutak dođe? Prije, možda bi se okrenuo Bogu a danas postoji nešto sasvim drugo. Možeš sam biti svoj bog.
Gledam koliko naizgled bezazlenih stvari malo po malo ulazi u naše živote samo da ne bismo voljeli sebe. Neke nam se prezentiraju kao nužne; npr. financije – ne možeš imati djecu ako nemaš posao ili završen fakultet i siguran posao, pa ako nemaš svoj dom (još bi bilo najbolje da je taj dom i otplaćen), svakako i auto. Jer kako ćeš imati dijete ako nemaš auto? U autu mora biti sjedalica. U domu sve što je potrebno za dijete – krevetići, igračkice, odjeća i obuća, svega mora biti; da ne “sfali” kak’ su naše bake govorile. Onda, neke nam se prezentiraju kao pomoćne – nemaš roditelje (jedne i druge) u blizini za pomoć, nemaš braće i sestara za pomoć… tko će pričuvat, tko će ti skuhat kad rodiš. Ma evo, tko će bilo što? I zadnje, nemaš muža? Danas može i bez njega, čujem da je postalo i to moderno. Nitko ne može zadovoljiti tvoje potrebe, nije savršen kao ti pa naginješ biti samohrana majka.
Nova “psihološka terapija”
Mnoge su žene doživjele gubitak djeteta. Neke zbog Božje volje, a neke zbog svoje odluke. Mnoge žene danas ne mogu imati djecu. Neke zbog zdravlja, a neke zbog svega već navedenog. Najčešće te žene doživljavaju velike unutarnje boli – neke jer se nisu ostvarile kao majke, a neke jer su ubile svoje dijete. I onda, umjesto da počnu liječiti svoju dušu i budu slobodne; svijet nudi novu navezanost u obliku plastičnih, a toliko realnih beba kao psihološku terapiju.
Te bebe koštaju oko 600 kn. Jedna. Možete kupiti i blizance za nešto malo više novaca. Naravno, te bebe se moraju i obući pa postoji prikladna odjeća za njih kao i sve druge popratne stvari poput bočica i duda. Te bebe jedu i obavljaju nuždu. Mislim da čak i plaču ako se ne varam. I zaista izgledaju kao prave pravcate bebe. Čak, ako imate malo više vremena i volje možete naručiti bebu po svom izboru – boju očiju, boju kose, dužinu trepavica i slično.
Ono što je specifično kod tih beba jest to da kad ti dosadi možeš ih baciti u ormar, zatvoriti ih i to je to. Kad osjetiš potrebu za djetetom, otvoriš ormar i uzmeš bebu i zadovoljiš svoje potrebe. Idealno. Imaš bebu bez trudnoće i porođajnih muka, bez hranjenja, plača, pelena, grčeva, zubića, dojenja, bljuckanja, koja nikad ne naraste te je uvijek mala i slatka bez pubertetskih hormona i konstantnog dosađivanja. Ako ti se više ne svidi beba koju trenutačno imaš, možeš je uvijek prodati preko oglasa i kupiti drugu ili možeš imati dvije tri bebe pa izvlačiš onako kako ti se hoće taj dan i naravno ako imaš vremena.
Današnji svijet nudi nam sve bez trpljenja, boli i križa. Nudi nam da budemo veseli, sretni i ravnopravni. Nudi nam idealan svijet koji na kraju završava s teških psihičkim bolestima, samoćom, depresijom, anksioznošću, ovisnostima jer smo se ostvarili bezbolno u svemu, osim što nismo ostvarili dušu u Bogu.
Ps 62,2
Samo je u Bogu mir, dušo moja. Samo je u njemu spasenje.
> ’55 minuta’ s Marijom Lukačin: 37 godina, 9 djece, suvlasnica uspješne IT tvrtke…
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
