Mama za pet: Pravila za život

Kao dijete nisam voljela čitati, pogotovo ne lektire. To mi je bilo toliko dosadno da sam na sve moguće načine pokušavala izbjegavati bilo kakvu knjigu koja je u meni budila dosadu.

Uvijek sam imala nešto što svoje što sa radije čitala i inatila se koliko god sam mogla, do krajnjih granica.

Danas je sasvim nešto drugačije. Imam nekoliko knjiga koje bih tako rado pročitala no nikako naći vremena pa se zadovoljim malim i kratkim štivima s interneta preko raznih portala pazeći da to budu samo oni koji će nahraniti moje srce i moju dušu, samo oni od kojih ću imati koristi u životu a ne kada pročitam da shvatim da sam izgubila još sedam i pol minuta života na gluposti… I tako dolazim do raznoraznih pravila koji se svugdje negdje mogu naći ­10 pravila kako biti dobra mama, 5 pravila kako biti dobar muž, 8 pravila kako odgojiti dijete, 6 pravila kako pomoć djetetu sa zadaćom, 9 pravila kako biti dobra snaha, 4 pravila kako biti dobra kćer, 2 pravila kako biti dobra teta i tako u nedogled.

Ne znam, jel’ bih trebala zapisati sva ta neka pravila i ponašati se u skladu s njima?

Možda bih trebala kupiti bilježnicu s tvrdim koricama da mi se ne uništi kroz život i svaki put kad sam u nekoj situaciji jednostavno otvoriti taj pravilnik?

Danas postoje pravila za sve i toliko se o tome piše da mi je već muka samo kad vidim takav naslov. Ili naslov koji počinje sa “kako”.

Kako odgojiti sretno dijete, kako biti dobra žena / muž, kako dobro raditi svoju posao, kako biti dobra kućanica i majka, kako, kako, kako? Pa onda, kupiti još jednu bilježnicu s tvrdim koricama i staviti na nju naslov KAKO i onda kad malo zapnem potražim u bilježnici KAKO nešto učiniti.

Najgore od svega toga što su sva ta pravila toliko mlaka i sladunjava da se naježim od njih.

U našoj vjeri nema mlakosti niti sladunjavosti. Pa gdje bi Isus došao da je bio mlak i sladunjav? Čak štoviše, bio je vrlo oštar i direktan što se može pročitati u Evanđeljima.

Jedina pravila koja bi mi vjernici trebali pratiti su Božje zapovijedi odnosno Božji savjeti; onih deset na koje ljudi toliko često danas zaboravljaju. Kao, svi to nešto pokušavamo živjeti ali vadeći svjetovna pravila iz pravila koja nam je Bog dao.

Pa evo jedan primjer Božje zapovijedi ili ti njegovog savjeta: “Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na Zemlji” koji se apsolutno kosi s tamo nekih 9 pravila kako odgojiti sretno dijete jer jedino što možeš kada pročitaš ta pravila podložiti se svom djetetu i postati rob njegovih prekomjernih želja i potreba te samim time na taj način potaknuti djecu da ne poštuju Božje pravilo, da ne poštuju nas kao roditelje.

Zašto se stalno mora nešto izmišljati, kalkulirati, zapisivati, usmjeravati kada nam je Bog to ostavio u deset točaka koje pokrivaju ali baš sve u našem životu?

Zašto stvaramo iz članka u članak dodatne pravilnike a da nismo ni svjesti toga koliko se odmičemo od Boga. I, ne kažem da ta pravila možda nisu dobra samo u jednom trenu ih je puno previše ­jer jednostavno postoje za sve i svašta.

Ima još nešto. Postoji ta Marija, Majka Božja koju tako često prezentiraju kao malu, divnu, plahu, slatku, poslušnu i poniznu ženicu ­ trebale bi se ugledati na nju, svakako. Ali, jedno veliko ali, kako je već netko jednom rekao ­ bila je ona poslušna i ponizna ­ali Bogu.

Bila je buntovnica i frajerica svoga vremena, išla je protiv svih sila da bi bila ruku pod ruku uz Boga a to ne može plaha osoba, niti meka, niti sladunjava nego jaka, odriješita i čvrsta osoba sa tvrdim karakterom. Marija je bila stijena; ogroman kamen mekog srca kojeg je samo Bog mogao pokrenuti da ide Njegovim putem.

Tko od nas je danas takav?

Kome je danas od nas uzor Marija kao majka ili Josip kao otac obitelj? Koliko članaka postoji o tome kakvi su oni bili roditelji?

Ajmo biti kao oni, ajmo ne previše tetošiti tu svoju djecu. Ajmo od njih napraviti ljude koji će znati razmišljati svojim mozgom, koji će kritički gledati na razne situacije i u životu djelovati onako kako ih je naučilo Evađelje.

Ajmo mi žene biti Marije svojim muževima. Ne mlake nego jake i odriješite, čvrste kao stijene. Ajmo se ne zadovoljiti raznim pravilima koje nam serviraju svaki dan nego pratiti Boga i činiti sve za njega i kako on želi i onda ćemo znati da smo zaista na dobrom i pravom putu.

I taj put je jako težak, trnovit, bolan, pun križeva i razočarenja, muke, trpljenja, poniznosti, dosljednosti, razumijevanja, razmišljanja, mudrosti ali na kraju je uvijek blagoslovljen i pun plodova. Jer evo, vrlo je jednostavno ­ ako danas naučiš svoje dijete da samo piše zadaću onda si ga naučio za cijeli život ­ pogotovo danas uz svu tehnologiju koja je oko nas.

Ako danas naučiš svoje dijete da opere suđe, naučit ćeš ga za cijeli život. Ako ćeš danas biti jaka žena svom mužu i biti mu podrška i oslonac; on će znati da će tako biti dok vas smrt ne rastavi.

Ako danas, ti koji ljubiš svoje roditelje i djecu i supružnika kreneš za Kristom, On će znati da može računati na tebe! I to je sve što je važno. Nema veće ljubavi od te ljubavi.

I kada to shvatiš više ti neće biti potrebni razni pravilnici, čak ni onaj od 9 pravila kako skuhati krumpir za salatu jer ćeš ga kuhati s Božjom ljubavi i ispasti će fantastičan.

Sveta Terezija od Djeteta Isusa:

“Djeca ne rade zato da bi osvojila položaj”, rekla je ona. “Ako su dobra, poslušna, tada su to za ljubav svojim roditeljima; isto se tako ne moramo truditi, kako bismo postali svetima, već kako bismo obradovali dragoga Boga.”