Provela sam mnoge godine (praktički cijele svoje dvadesete) ljuta što još nisam udana i iznervirana svima koji jesu. Posebno udanim ženama. Udane žene su mi izgledale tako samozadovoljno. Naravno, govorile bi “brak je težak” i “baš me ljuti kad moj muž…” ali meni je to zvučalo pokroviteljski. Jedina pitanja koja su mi postavljale bila su o mom statusu veze. Onda bi me gledale tupo i sažalno kada bih rekla da sam još uvijek sama.
Dodaj k tome neko vjenčanje i sve je postajalo još ružnije.
Na vjenčanju moje mlađe sestre, na kojem sam također bila sama, gotovo svaka udana žena je smatrala da me treba tješiti i govoriti “Ovo mora da je najteži dan u tvom životu!” ili “Ne brini i ti ćeš doći na red!” Nekoliko ih je čak zaplakalo zbog mene. To je bilo tako ponižavajuće.
Sada sam i ja udana žena
Upravo u tom trenutku sam zaključila da su udane žene užasne. Možda su one mislile kako me tješe i sigurno im je to bila namjera. Ali, bile su u krivu. I dalje sam čeznula za brakom, ali sam imala posve krive ideje o njemu.
Sada sam udana za čovjeka kojeg nipošto ne zaslužujem i zajedno radimo na tome da jasnije i dublje shvatimo sakrament braka.
Dio mene želi dati savjet mojim neudanim prijateljicama i utješiti ih. No kad govorim “Sigurno će se i tebi to dogoditi!” ili “Čim prestaneš tražiti, dogodit će se.” postajem još jedna udana rugalica u nizu. Iskreno, ne znam hoće li im se to dogoditi, ni kada ni kako. Zapravo sam dokazala da ne znam ništa ni o čemu. Obična sam budala.
Onda se mislim, možda se one neće osjećati tako loše što su neudane kad se budem žalila na djecu i svoj život u braku.
Tako se pojavim sa svojih troje djece ispod četiri godine i kukam o budalaštinama malenih. Međutim, svima je jasno da su ta mala čudovišta zapravo divni blagoslovi prekriveni sokom od lubenice i kečapom i žaleći se na njih samo ispadam budala.
Pa što onda reći
Jednako sam loša kao one udane žene koje su plakale zbog mene na vjenčanju moje sestre.
No što reći? Jer nešto moraš reći. Uostalom, one su moje prijateljice koje volim.
1. Biti neudana može biti divna stvar. Naravno da je teško, ali također može biti i dobro. Pa nek bude dobro onda!
Ne dajte da vas hrpa udanih uvjeri u suprotno. Ozbiljno vam kažem, budale smo. Ne dajte da vas zavaraju romantične komedije koje prikazuju brak kao trajni sretni završetak, jer on to nije. No možda najvažnije, ne dozvolite da vas trenuci samoće preplaše. Tišina je dobra. Jako dobra. Shvatila sam to tek kada je nestala…
Osjetila sam poriv da pišem o blagoslovima samačkog života nakon razgovora s dragom prijateljicom. Ona je još uvijek sama i nada se da će se jednog dana udati, ali nedavno je odlučila staviti po strani sajtove za upoznavanje samaca. Odlučila je iskoristiti prednosti samačkog života. Putuje, volontira, mijenja poslove, živi jednostavno, daje se u Crkvi i radi još stotine drugih stvari na kojima joj zavidim.
Priznajem da sam ljubomorna
Eto, priznala sam. Iako volim svog muža, iako sam neizmjerno sretna što me Bog blagoslovio s troje predivne dječice, ljubomorna sam na samce. Ljubomorna sam na svog brata koji je još uvijek samac i može volontirati u kazalištu i pomagati roditeljima na opipljiv način. Ljubomorna sam na samce koji mogu svaki tjedan posvetiti čitav sat u adoraciji pred Presvetim ili ići na misu svaki dan. Ljubomorna sam na svoje prijateljice koje u zadnji tren mogu otići na putovanje ili volontirati ili trenirati za maraton. Zapravo ljubomorna sam na svakoga tko može jesti sendvič s dvije ruke.
Zaista, samački život može biti baš dobar ako to dopustiš. Imaš slobodu služiti svijetu. Imaš slobodu davati se svakoj osobi koju susretneš, otići na neplaniranu kavu s prijateljem koji žaluje ili satima razgovarati na telefon s prijateljicom s fakulteta.
Moj život nije bolji od tvoga
Ne želim reći da ja želim biti neudana. Ne želim reći kako je tvoj život bolji od moga. Želim samo reći da je samački život dobar. Dopusti da bude dobar!
A vi udane žene, ohladite malo! Mi koji smo u braku nemamo ekskluzivna prava na sreću i ne pretvarajte se da imamo. Ne pretpostavljajte da je vaš život bolji od života vaše neudane prijateljice.
2. Biti u braku je također nevjerojatno dobro
Živimo u svijetu u kojem se pretpostavlja da ako je jedna stvar dobra, onda ona druga mora biti loša.
Dakle, ako je dobro živjeti kao samac, biti u braku je loše, zar ne? Ne!
Ako je dobro biti u braku, onda je loše biti samac, zar ne? Ne!
I biti u braku i biti sam može biti prelijepo. Dapače, trebalo bi biti tako.
Brak je zamišljen da stvori obitelji, jedinu gradivnu jedinicu društva. Bračni par Božjom pomoći može roditi djecu i odgojiti ih u ljubavi i vjeri.
Neudana osoba pak ima mogućnost brinuti za društvo, preko dobrotvornog rada, putovanja i općenito izlaskom iz kuće što mi mame ne možemo.
Trebamo jedni druge. Kada bismo svoj poziv živjeli kao da nam se zapravo sviđa, kao da ga uistinu razumijemo, ne bismo bilo ljubomore zbog toga što je netko u braku, ili što je onaj drugi slobodan.
I jedni i drugi bismo razumjeli da imamo priliku živjeti nevjerojatne živote, bilo da smo u braku ili sami.
I to je ono što želim reći svim svojim udanim i neudanim prijateljicama. Predivne ste! Tvoj život je predivan put. Pusti laži. Pusti očekivanja. Zaboravi na osude i bajke.
Život nije bajka. Život je bolji od toga.
A vi udane žene, budite dobre prema svojim neudanim prijateljicama.
U braku ili same, predivne ste. Baš takve kakve jeste.
*Tekst je preuzet s portala Žena vrsna
Tekst se nastavlja ispod oglasa
