Danas se obilježava Međunarodni dan žena kada se slave društvena, ekonomska, kulturna i politička dostignuća žena. Danom žena želi se istaknuti njihova važnost u društvu. Jedan od najljepših tekstova upućen ženama napisao je papa Ivan Pavao II. 1995. uoči IV. svjetske konferencije o ženi u Pekingu. Njegovo Pismo ženama sadrži 12 stavki, a mi vam ga prenosimo djelomice.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Dug čovječanstva prema ženi
1. Polazna točka ovoga dijaloga ne može biti ništa drugo, nego: hvala. Crkva, kako sam napisao u Apostolskom pismu Mulieris dignitatem, »želi zahvaliti presvetom Trojstvu za ‘misterij žene’, kao i za svaku ženu, za ono što čini vjekovnu mjeru njezina ženskog dostojanstva, za ‘velika Božja djela’ koja su se, u povijesti ljudskih generacija, ostvarila u njoj i po njoj«
2. Hvala tebi, ženo-majko, koja si krilo ljudskog bića u radosti i muci toga jedinstvenog iskustva, po kojemu si Božji osmjeh djetetu koje dolazi na svijet, vodilja njegovih prvih koraka, podrška njegovu rastu, uporišna točka na životnom putu.
>Danas je Međunarodni dan žena!
Hvala tebi, ženo, zbog same činjenice što si žena! S percepcijom svojstvenom tvojoj ženstvenosti, ti obogaćuješ razumijevanje svijeta i pridonosiš punoj istini ljudskih odnosa.
3. Od mnoštva djela koje su učinile žene tijekom povijesti, malo je, nažalost, ostalo od onoga što se može ustvrditi pomoću znanstvene historiografije. Na sreću, ako je vrijeme i pokopalo dokumentirane tragove, nemoguće je ne primijetiti blagotvorne bujice u životnim sokovima što zahvaćaju naraštaje koji su se izmijenili, sve do danas. Dug čovječanstva prema toj velikoj, beskrajnoj ženskoj »tradiciji«, neprocjenjiv je.
4. U teške probleme, u politici budućnosti, bit će uključena žena: u slobodno vrijeme, kvalitetu života, migracije, socijalne službe, u eutanaziju, drogu, zdravlje i pomoć, ekologiju itd. U svim tim područjima pokazat će se dragocjenom nazočnost žena, koje će pridonijeti uništavanju proturječnosti društva sazdanog isključivo na kriterijima učinkovitosti i produktivnosti, i dovesti do redefiniranja sistema u korist onih procesa humanizacije koji ocrtavaju civilizaciju ljubavi.
“Nije dobro da čovjek bude sam”
5. U ime poštivanja osobe, također ne možemo ne prokazati raširenu hedonističku i trgovinsku kulturu koja promiče sustavno iskorištavanje spolnosti, uvodeći i vrlo mlade djevojke u krugove korupcije i trgovanja njihovim tijelom.
Pred takvim izopačenostima, koliko divljenje zaslužuju žene koje, s druge strane, iz herojske ljubavi prema vlastitome djetetu, prihvate trudnoću nastalu iz nepravednoga, prisilnoga seksualnog odnosa; i to ne samo unutar užasa ratova koji su nažalost tako česti u svijetu, nego i u prilikama blagostanja i mira, koje često kvari permisivna i hedonistička kultura u kojoj lakše uspijevaju tendencije agresivnoga muškog šovinizma.
6. Uvjeren sam kako se put koji treba prijeći do potpunog poštivanja ženskog identiteta ne sastoji samo u prokazivanju diskriminacija i nepravdi, iako je i to neophodno, nego iznad svega po djelotvornom i prosvijetljenom projektu podrške, koji bi se odnosio na sva područja života žene, počevši od obnovljenog i univerzalnog osvješćivanja dostojanstva žene.
7. Citirajući dijelove o stvaranju svijeta iz Knjige Postanka piše: “Dakle, u stvaranju žene od početka je upisano načelo pomoći: pomoć – treba dobro paziti – koja nije jednostrana nego uzajamna. Žena je dopuna muškarca, kao što je muškarac dopuna žene: žena i muškarac su međusobno nadopunjujući (komplementarni). Ženskost ostvaruje »ljudskost« kao i muškost, ali na drukčiji i komplementaran način.
8. Nakon što je stvorio čovjeka kao muško i žensko, Bog oboma kaže: »Napunite zemlju, i sebi je podložite« (Post 1,28). Ne povjerava im samo moć razmnožavanja radi produljenja ljudske vrste, nego im povjerava i zemlju kao zadatak, obvezujući ih da odgovorno njome upravljaju. Čovjek, razumsko i slobodno biće, pozvan je promijeniti lice zemlje. U tom zadatku, koji je ustvari kulturni čin, i muškarac i žena od početka imaju istu odgovornost.
“Ženski genij”
9. Želim izraziti posebnu zahvalnost ženama zaposlenima u raznim područjima odgojno-obrazovnih djelatnosti, kao što su: dječji vrtići, škole, sveučilišta, skrbničke institucije, župe, udruge i pokreti. Gdjegod postoji potreba formacijskog rada, zamjetna je neizmjerna raspoloživost žena u međuljudskim odnosima, posebno u korist slabijih i nemoćnih. U takvome radu one ostvaruju oblik čuvstvenoga, kulturalnoga i duhovnoga majčinstva neprocjenjive vrijednosti, i to po utjecaju koji ima na razvoj osobe i na budućnost društva.
>Korizmene duhovne vježbe za žene ranjene iskustvom pobačaja
10. Crkva vidi u Mariji najveći izričaj ženskog »genija« i u njoj pronalazi izvor nepresušnoga nadahnuća. Marija se je odredila kao »službenica Gospodnja« (Lk 1,38). Po poslušnosti Božjoj riječi prihvatila je svoj privilegirani poziv, koji je sve samo ne lagan, zaručnice i majke nazaretske obitelji. Stavljajući se u službu Bogu, ona se je također stavila u službu ljudima, službu ljubavi.
11. U tome širokom prostoru služenja, povijest Crkve ovih dvaju tisućljeća, unatoč mnogim uvjetovanostima, zaista je upoznala ženski »genij« promatrajući kako iz njezina krila izlaze velike žene koje su u vremenu utisnule svoj velik, dobrotvoran pečat. Mislim na dugu povorku mučenica, svetica, poznatih mističarki. Na poseban način mislim na svetu Katarinu Sijensku i na svetu Tereziju Avilsku, kojima je papa Pavao VI. udijelio naslov Učiteljica Crkve. Kako se, potom, ne prisjetiti mnogih žena koje su, potaknute vjerom, uložile svoj život za inicijative od iznimne društvene vrijednosti, posebice u službi siromašnih? Budućnost Crkve trećeg tisućljeća zabilježit će, naravno, nova i divna očitovanja ženskoga »genija«.
Gledajući srcem
12. Upravo u njezinu darivanju drugima u svakodnevici, žena živi dubok poziv vlastita života, ona koja možda više od muškarca vidi muškarca, jer ga gleda srcem. Vidi ga neovisno o raznim ideološkim i političkim sustavima. Vidi ga u njegovoj veličini i u njegovim granicama, nastoji mu prići i biti mu od pomoći. Na taj način se u povijesti čovječanstva ostvaruje temeljan Stvoriteljev nacrt i neprestano dolazi na svjetlo, u raznolikosti poziva, ljepota – ne samo tjelesna, nego prvenstveno duhovna – koju je Bog od početka obilno udijelio ljudskom stvorenju, posebice ženi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
