Uskrsni običaji: Što predstavljaju pisanice?

Uskrs je najveći kršćanski blagdan, dan uskrsnuća Isusa Krista. Riječ je o pomičnom blagdanu, ali uvijek pada na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja. Ove ga godine slavimo 4. travnja.

Osim Uskrsa, za taj dan koriste se i nazivi Pasha i Vazam, ali prvi se rabi više u nekim povijesnim konotacijama, a drugi obuhvaća cijelo sveto trodnevlje – Veliki petak i subotu te Uskrs.

U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs je korizma koja traje 40 dana, a nakon nje, nedjelju prije Uskrsa, slavi se Cvjetnica kojom započinje Veliki tjedan.

Uz slavlje Uskrsa najčešće se vežu brojni simboli i običaji koji se razlikuju od zemlje do zemlje, ali većini je zajedničko ukrašavanje pisanica.

Što simboliziraju uskrsne pisanice?

Pisanice simboliziraju život, a česti su simboli pilići i zečevi, ali i brojne slastice.

Jaje unutar ljuske sadrži novi život, koji se rađa probijanjem ljuske. Kao takvo, jaje je simbol novoga života te Isusova napuštanja groba i uskrsnuća. Crvena boja pisanica simbolizira Isusovu Krv, čijim je prolijevanjem dao žrtvu za otkupljenje ljudskoga roda. I znakovi na pisanicama imaju svoje simbolično značenje: krug oko jajeta predstavlja vječnost, točkice su Marijine suze, dok je trokut simbol Presvetog Trojstva.

Bojanje pisanica duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji. Glinena jaja pronađena su u grobovima starih naroda na našem prostoru, prije dolaska Hrvata. Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje – Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.

Motivi na šaranim jajima su različiti i kreću se od likova do ornamentike, odnosno do jednobojnog bojenja. Pisanice omogućuju bogat zbroj običaja kao što su: darivanje jajima, tucanje obojenim i ne obojenim jajima i gađanje jaja novcem. U starom Zagrebu i njegovoj okolici tucanje jajima upozoravalo je na Uskrs kao prijelomnicu u vremenu pa su tim događajem označavali i vrijeme, bilježeći u dokumentima u 14. stoljeću da se nešto dogodilo “poslije tucanja jaja”, tj. poslije Uskrsa.

Umijeće šaranja uskrsnih pisanica u Hrvatske danas se oživljava kroz obiteljske tradicije prenošenjem na mlade generacije, u školama kroz likovne radionice a pisanice se izrađuju u malim radionicama i kao hrvatski suvenir.

Diljem Hrvatske se upotrebljavaju različite tehnike ukrašavanja pisanica. Uz batik tehniku s tekućim voskom, poznato je ukrašavanje pisanica svilom i koncem, koja se koristi u okolici Đakova. No, u Slavoniji je također prisutna i batik tehnika koja upotrebljava mali lijevak za pisanje po pisanici.

Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, rabile su se boje koje se mogu naći u prirodi – ljuska crvenog luka, cikla, razne bobice, špinat, kopriva, a danas je ta tradicija sve rjeđa. Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase. Crne pisanice karakteristične su za Međimurje. Boja se dobila od bobica bazge ili čađe.

Ukrašavanje pisanice tehnikom struganja primjenjuje se u okolici Sunje, dok je ukrašavanje pisanica slamom vezano uz Bunjevke. Ovdje svakako valja spomenuti i tehniku Dubrovačkog primorja koja je slična konavoskoj, no svoje je savršenstvo oslikavanja dostigla uz pomoć pera. Uz precizno oslikane motive ova tehnika koristi i velike natpise poput natpisa, “Ovo jaje palo s neba, baš u ruke kome treba” ili “Ovo jaje od srca se daje”, te “Sretan Uskrs, dušo draga” i slično.

Od 2008. godine pisanica u Hrvatskoj ima status nematerijalnoga dobra.

Blagoslov jela

Uskrsna jaja (pisanice), uskrsni krijes i blagoslov jela dio su narodnih običaja vezanih uz najznačajniji kršćanski blagdan. Blagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija našega naroda. Na Veliku subotu ili u rano jutro na sam Uskrs, u crkvu vjernici nose u svojim košarama jelo: jaja, kruh, pecivo, šunku, luk… na uskrsni blagoslov!

Ove godine 2020. neće biti moguće. U skladu s odlukom Kongregacije, svaki ordinarij za svoju biskupiju donio je smjernice da taj blagoslov u svakoj kući mogu podijeliti roditelji. Drugim riječima, kada se obitelj zajednički okupi za stolom, neka zajedno izmole Očenaš, a potom neka otac ili majka blagoslove tu hranu.

Nakon navještaja evanđeoskog odlomka o putu u Emaus (Lk 24, 13.15.27-32), obrazac predviđa Psalam 23, molitvu vjernika i zajedničku molitvu Očenaša.

“Tada slavitelj izreče blagoslovnu molitvu:

Svemogući Bože, ti si htio da učenici u Emausu prepoznaju Krista uskrsloga u lomljenju kruha. Izlij obilje svoga blagoslova na ovu hranu (i piće) da i mi koji je (ga) blagujemo, danas i svakoga dana našega života s vjerom susrećemo tvoga uskrsloga Sina, od njega primamo kruh života te po njemu i sami dostignemo slavu uskrsnuća. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.”

Običaji u svijetu

Neke druge zemlje svijeta imaju svoje jedinstvene običaje koji su nama manje poznati ili možda čak i čudni.

U Sjevernoj Americi najpoznatiji je običaj lova na pisanice. Roditelji i rodbina skriju pisanice po kući i dvorištu, a djeca ih traže, vjerujući da ih je preko noći skrio uskrsni zec. Ujutro na Uskrs odlaze na misu, a održavaju se i uskrsne parade.

U istočnom dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdeburga dječaci se simbolički izudaraju da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. Taj je običaj bio čest i u Škotskoj gdje postoji izreka „istučen kao na Uskrs” koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna.

Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotane u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć, a općenito kod Skandinavaca treba spomenuti i neobičan običaj gledanja kriminalističkih filmova i čitanja romana istog žanra za vrijeme uskrsnih blagdana. U Finskoj i Švedskoj djeca ukrašavaju grančice cice-mace pa ih, hodajući od vrata do vrata obučena kao vještice, mijenjaju za slatkiše. Taj je ritual mješavina različitih običaja.

U Meksiku postoji običaj izrade jaja ispunjenih konfetima, koja se zovu “cascarones”. Jaje se ispuha od bjelanjka i žumanjka pa ostane samo ljuska. Polovica se ljuske jajeta zdrobi, a polovica ostane i poboja se, te se u nju stave šareni konfeti, raznobojni sitni papirići i sl. Običaj se proširio i na sjeverozapad SAD-a.

U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu se brašno, sol, kvasac i pisanice stavljaju na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.

U Španjolskoj splavi plutaju s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske priče o Kristovu uskrsnuću, a česte su povorke i gozbe. U Meksiku se gotovo nigdje ne mogu pronaći pisanice, pilići ni zečevi jer ne žele dopustiti da strani običaji zasjene njihove tradicionalne. Cijela nacija je na praznicima tijekom čitavog Velikog tjedna.

U zemljama Beneluxa na Veliki petak sva zvona utihnu jer, kako tradicija kaže, „odlaze u Rim”. Grci, posebno na otoku Krfu, njeguju jedan od najneobičnijih uskrsnih običaja. Naime, na Veliku subotu, kao izraz ljutnje zbog Judine izdaje, bacaju posuđe kroz prozor!

Francuzi u gradu Hauxu (uz granicu sa Španjolskom) svake godine na Uskrsni ponedjeljak razbiju oko 4500 jaja za divovski omlet koji se potom servira na tisuću tanjura. Svi koji žele sudjelovati u ovoj zanimljivoj tradiciji, u vrijeme ručka moraju donijeti nekoliko jaja na glavni gradski trg. Svakako je zanimljiv i običaj Čeha, Slovaka i Mađara da na Uskrsni ponedjeljak simbolično bičuju svoje žene šibama koje ukrase raznim vrpcama, a sve kako bi u idućoj godini očuvale ljepotu i zdravlje!

U Poljskoj tradicija kaže da muškarac ne smije sudjelovati u pripremi uskrsnog kruha jer će mu posijedjeti brkovi, a tijesto neće uspjeti, pa su Poljaci oslobođeni toga posla. U Poljskoj najstarija sačuvana pisanica potječe iz 10. stoljeća, a vjeruje se da je običaj počeo i ranije. U nekim dijelovima Njemačke naglašava se pobjeda proljeća nad zimom i to paljenjem uskrsne vatre od iskorištenog božićnog drvca.

Iako se običaji, kako vidimo, dosta razlikuju ne samo po svijetu nego i po različitim dijelovima naše domovine, ipak je nešto svima zajedničko, a to je uskrsli Isus koji donosi mir i radost života.