Zašto je teško posvojiti dijete? U Hrvatskoj se godišnje posvaja manje od stotinu djece, iako ih barem 400 ispunjava sve uvjete. Mnogo više čeka na red. A kakva je situacija s udomljavanjem?
Preporuka stručnjaka je da dječji domovi kakve danas poznajemo postanu prošlost. Usto, udomiteljstvo je sada i zanimanje. Je li to povećalo interes? Na ova pitanja su u HRT-ovoj emisiji Otvoreno odgovarali su Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma u Nazorovoj; Tatjana Brozić Perić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb; Andreja Turčin, predsjednica udruge Adopta i Koraljka Modić Stanke s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Ćurković Kelava je u uvodnom dijelu pojasnila pojmove udomiteljstvo i posvajanje. Udomiteljstvo je dobar oblik skrbi da dijete ne odrasta u domu, to je privremeni oblik skrbi, do povratka djeteta u vlastitu obitelj, a posvojenje je trajni oblik skrbi.
Smatra da se o tim temama premalo govori – posvojenje se na neki način mistificira, a i o udomiteljstvu se treba više govoriti. Dodala je da u registru posvajatelja ima oko 1400 osoba, no tu su i ljudi koji su već posvojili djecu, a udomitelja je premalo.
“Treba više raditi na širenju udomiteljske mreže da svako dijete ima mogućnost odrastati u obitelji, to bi trebala biti alternativna skrb”, dodala je.
Brozić Perić je govorila o tome tko se najčešće odlučuje na posvajanje, rekla je da prevladavaju ljudi koji ne mogu ostvariti biološko roditeljstvo.
U ovoj prvoj polovini 2019. posvojeno je 36 djece, a 450 ima sve uvjete, Turčin smatra da je broj posvojenja kontinuirano mali – godišnje se kreće do 130 djece. Vjeruje da se svakom djetetu mogu naći udomitelji ili obitelj, no pitanje je što Centri poduzimaju oko toga. Dodala je da na posvojenje čeka 1272 potencijalna posvojitelja, 851 ih čeka duže od 3 godine.
Modić Stanke je rekla da se radi u najboljem interesu djece, a nije za svako dijete rješenje posvojenje – neki su dobro integrirani u sredinama gdje žive – s bakama ili drugom rodbinom.
Brozić Perić kaže da djetetu treba naći dobre roditelje – u Zagrebu imaju određeni sistem jer krivo spajanje je tragedija, treba dobro spojiti dijete i roditelje.
Govoreći o teško posvojivoj djeci, Ćurković Kelava je rekla da ona često predugo čekaju na posvojenje jer ne zadovoljavaju uvjete kada se biološkim roditeljima daje previše šansi da profunkcioniraju.
“Trenutno su 4 djeteta koja nakon 3 loša iskustva obiteljske skrbi pod nikakvu cijenu ne žele otići iz doma”, rekla je.
Dodala je da Dom u Nazorovoj zbrinjava najmanju djecu, trenutno ih je više od 80, a u ovoj godini su zatrpani zahtjevima da prime još djece – više od 400. Vjeruje da će novi zakon o udomiteljstvu poboljšati situaciju. Smatra da učestalost dolaska roditelja u dom ne bi trebalo odugovlačiti postupak posvojenja.
Na pitanje što se događa u društvu da je sve veća potražnja za smještajem djece, Brozić Perić smatra da bi djetetova prava trebala biti iznad roditeljskih – oduzimanje roditeljske skrbi bi trebala biti prva mjera, a ne oduzimanje djeteta.
Turčin je naglasila da su u Adopti svjesni da nije svakome djetetu u interesu da bude posvojeno – starija djeca češće žele ostati u domu, s njima se premalo i loše komunicira o opcijama koje im se nude. Smatra da starijoj djeci treba na adekvatan način objasniti prednosti posvajanja. Opisala je proces posvojenja i provjere potencijalnih posvojitelja, a obavezna je i njihova edukacija.
“Mlađa djeca u domu ostaju oko godinu dana. Dio odlazi na udomiteljstvo, a dio bi trebao otići na posvojenje”, dodala je.
Smatra da je za posvojenje najbolja što ranija dob i da je dobro da dijete odrasta u svojoj novoj obitelji, no svaka dob je dobra da dijete ne ostaje u sustavu.
Brozić Perić kaže da većina djece nisu zdrava, ona su teže posvojiva i vjerojatno će ići u druge ustanove iako apeliraju da se i ta djeca posvoje, takve djece je oko 140. Turčin kaže da posvojitelji dolaze podjednako iz svih dijelova Hrvatske. Ćurković Kelava smatra da je za pad posvojitelja došlo zbog čestih izmjena i nestabilnosti obiteljskog zakona.
Turčin je rekla da vjeruje da u Hrvatskoj ima dovoljno posvojitelja i da se za svako dijete, pa i za dijete s poteškoćama, može pronaći obitelj. Dodala je da je 50% lani posvojene djece zapravo u kategoriji teže posvojive djece, no činjenica je da se posvojitelji rjeđe odlučuju na posvojenje bolesne, starije djece ili djece s braćom i sestrama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa