Borba za prevlast na Arktiku: Trumpova fiksacija Grenlandom u kontekstu Rusije i Kine

Zašto predsjednika SAD-a Donald Trump toliko želi Grenland? Radi se o usmjeravanju pozornosti na područje čiji se fokus bitno mijenja u odnosu na važnost u prošlosti. U jedno od središnjih pitanja svjetske politike od strateške važnosti za najveće svjetske sile dolazi – Arktik.

 Na Arktiku se ističu tri važna globalna pitanja koja će oblikovati nadolazeća desetljeća:

• vojni i sigurnonosni položaj u sjevernom Atlantiku (između sjevernoameričke i euroazijske ploče)
• novi morski putevi sjevernim arktičkim pojasom koji su postali dostupniji zbog suvremene tehnologije i novih ledolomaca, kao i trenutnih klimatskih promjena
• globalna utrka za kritične prirodne resurse

Rusija i važnost sjevernog arktičkog morskog puta

Sve to dobiva na težini zbog činjenice da Rusija već dulje vrijeme, i prije agresije na Ukrajinu, ulaže velika sredstva za osposobljavanje plovidbom sjevernim morskim putem (koji se dijelom može vojno nadgledati i kontrolirati s Grenlanda, što je za SAD važno). Sjeverni morski put je glavna pomorska komunikacija na ruskom Arktiku. Povezuje europske luke s dalekoistočnim lukama Rusije, te Japana i Kine.

Još 2021. Vladimir Putin je izjavio da bi plovidba sjevernim arktičkim morskim putem trebala postati cjelogodišnja. To bi bitno skratilo pomorski put iz Kine, Japana, Aljaske (SAD) i dalekog istoka Rusije do europskih luka na Atlantiku i Baltičkom moru kroz rusko teritorijalno more. Rusija, za razliku od SAD-a, danas posjeduje repsektabilan broj ledolomaca, od kojih je nekoliko na nuklearni pogon, te je time već snažno involvirana u taj proces koji je prekinut zbog ruske agresije na Ukrajinu.

>Ako SAD intervenira na Grenland, EU ima pravo vojno odgovoriti

Osim toga, Rusija Arktik smatra zonom najvećeg strateškog i sigurnonosnog značaja s obzirom na veliku ranjivost koja po njezin teritorij dolazi upravo iz tog smjera. Arktikom i njegovim otvorenim morem krstare američke nuklearne podmornice. Do prije 20-ak godina, poglavito nakon raspada SSSR-a, taj je strateški smjer u Rusiji bio potpuno zanemaren po pitanju proturaketne zaštite od mogućeg napada američkih podmornica. Stanje se proteklih godina drastično promijenilo.

Rusija ulaže velike napore u jačanje vojne zaštite tog prostora, uključno i kroz otvaranje novih vojnih baza, ali i stvaranje čitavih novih gradova vezano uz biznis – prije svega onaj iz sfere energetike, kao i zbog vojnih interesa te pružanja lučkih usluga.

Grenland, Danska i SAD – važnost teritorija

Vratimo se Grenlandu. Grenland je formalno autonomni teritorij unutar Kraljevine Danske, sa vrlo širokom autonomijom. Obrambena i vanjska politika Grenlanda vezane su uz Dansku. Upravo je ta “hibridna” arhitektura ono što Grenland u američkim očima čini strateškom anomalijom: ogromnom neiskorištenom i potencijalno “opasnom imovinom” (teritorijem) za SAD, u konačnici ovisnim o relativno maloj europskoj naciji – Danskoj.

Iz tog razloga je predsjednik Trump u razgovoru s novinarima u avionu Air Force One otvoreno ismijavao danski pristup sigurnosti na Grenlandu.

>Izbori na Grenlandu: Pobijedila stranka koja zagovara postupnu neovisnost

“Grenland nam je potreban zbog nacionalne sigurnosti. Tamo ima ruskih i kineskih brodova. A znate li što je Danska napravila da bi povećala sigurnost? Dovela je još jednu pseću zapregu”, rekao je Trump, dodajući da će se pitanjem Grenlanda “pozabaviti za nekoliko sedmica”, jer je, kako tvrdi, Grenland pitanje od vitalnog značaja za SAD.

Čak i prije rasprave o nalazištima rijetkih metala na Grenlandu, postoji činjenica koja sama po sebi objašnjava američko inzistiranje: Sjedinjene Države već imaju vitalnu infrastrukturu na Grenlandu.

>Ristić: Zašto kupovina Grenlanda nije obična Trumpova ‘ludorija’

Baza Pituffik

Baza Pituffik (bivši Thule) je središte za “upozorenja za rakete”, tj. za nadzor i satelitske kontrole. Drugim riječima, Grenland nije samo “teritorij”, već sigurnosna arhitektura.

U svijetu u kojem se danas odvraćanje protivnika najviše odvija “u zraku” između raketa, senzora i svemira, geografski položaj Grenlanda prirodno je važna točka. 

To vodi do brutalnog, ali snažnog i jasnog argumenta: ako je Grenland ključ američke sigurnosti, može li SAD prihvatiti da konačni suverenitet leži neposredno u Danskoj, a posredno u Europskoj Uniji?

EU je trenutno u fazi stagnacije, disolucije i tvrdoglavog slijeđenja globalističke anacionalne politike militantnog liberalizma i njenih vjernih “prikolica” iz raznih woke ideologija, koje su već dobrano uništile europski prosperitet i bacile EU u regresiju: ekonomsku, demografsku i društvenu.

To temeljno pitanje prati svaku izjavu oko Grenlanda, SAD-a i Europe danu posljednjih dana.

Ekonomska vrijednost Grenlanda i pitanje Europe

Drugi razlog je ekonomski.

Arktik obećava u budućnosti brže i prohodnije trgovinske koridore i sve veću važnost za logistiku i opskrbu. Istodobno, Grenland se opisuje kao potencijalni rezervoar resursa, uključujući kritične sirovine i rijetke metale, u vrijeme kada industrijski Zapad nastoji smanjiti ovisnosti o njima.

Ovdje je pitanje još delikatnije za Europu: otok nije samo od interesa za SAD. On je zanimljiv i za Europu i Rusiju, o čemu smo opširnije pisali u uvodnom dijelu. Zanimljiv je geopolitički i strateški, ali i ekonomski u smislu prometnih koridora i lanaca, a šire i  tehnološke industrije, energetske tranzicije i globalne konkurencije. 

Teško je tvrditi da se teritorijem ovakve važnosti i razmjera može dugo vremena jednostavno “upravljati” kao da je riječ o lokalnom danskom problemu, u vrijeme dok se supersile SAD, Rusija i Kina pozicioniraju u svijetu.

Preoblikovanje svijeta

A pozicioniraju se zbog toga što se trenutno događa veliki globalni tektonski poremećaj i novo preoblikovanje svijeta – od globalnog unipolarnog univerzalizma (pod anglosaksonskim patronatom) prema višepolarnom svijetu.

Taj stvoreni svijet nije od jučer, on kao takav s modifikacijama i “verzijama” postoji od kraja Prvog svjetskog rata i poraza središnjih njemačkih europskih sila Njemačke i Austro-Ugarske (koja je isto bila dominantno njemačka i germanska sila). Kao i strašne Oktobarske revolucije koja je silu pobjednicu Prvog svjetskog rata carsku Rusiju bacila u “crveni teror” i pakao prve apsolutne totalitarne diktature u svijetu koja se zvala SSSR (druga je bila Jugoslavija 1945. godine).

Dok su njemačke zemlje bile pregažene i uništene u ratu u koji su bile uvučene, okidačem atentata u Sarajevu u režiji Srbije, carska Rusija koja je bila na pobjedničkoj strani potonula u najkrvaviji građanski rat u povijesti koji se pogrešno naziva revolucijom, te uspostavu najstrašnijeg terora u povijesti svijeta – zločinačkog komunizma nastalog na krilima internacionalističke ljevice.

Tako su jednim potezom pera nakon Prvog svjetskog rata prebrisani s globalne i europske karte Rusija i njemačke države Europe – Austro-Ugarska i Njemačka. Jedna se država raspala (u njoj je bila Hrvatska 500 godina, a prije toga dio hrvatsko-ugarskog kraljevstva), druga je potonula u teror komunizma, a treća u nevjerojatnu inflaciju, nezaposlenost i siromaštvo.

Angloskasonci, s Amerikom na čelu koja je u rat ušla tek pod kraj 1917. godine, postali su vladari Europe i svijeta, uz asistenciju Francuza. Drugi svjetski rat je samo potvrdio njemačku povijesnu katastrofu (kao i hrvatsku stvaranjem Jugoslavije pod pro-srbijanskim patronatom Velike Britanije koji je trajao cijelo 20. stoljeće, uključivo Domovinski rat) te učvrstio anglosaksonsku vladavinu svijetom koja, budimo pošteni, potječe još od kolonijalnih vremena.

Grenland je europski problem, ne samo danski

Stoga stoji argument koji je neugodan, ali istinit: gotovo je apsurdno da sudbina tako ključnog posjeda kao Grenland pada na državu kao Danska čija veličina i strateška važnost je čine nesposobnom da sama izdrži utjecaj globalne konkurencije.

Ako Europa razmišlja kao geopolitički entitet, što do sada nije razmišljala, Grenland bi trebao postati i “europski problem” u punom smislu te riječi. To uključuje pojmove kao zajednička zaštita, zajednička ulaganja, zajednička vizija. Ako, međutim, EU ostane administrativni entitet bez strateške volje, tada američki poziv zvuči kao presuda: sigurnost je odgovornost SAD-a, a ostali ih samo slijede kao i do sada.

Tako pitanje Grenlanda postaje veće od samog Grenlanda.

Grenland određuje budućnost Europe

Pitanje Grenlanda postaje pitanje suvereniteta i digniteta Europe, kao i njene budućnosti. Grenland prisiljava Europu da donese geopolitički izbor koji je do sada odgađala, maskirajući ga retorikom atlantskog partnerstva od Drugog svjetskog rata pa do kraja mandata Joe Bidena.

Pokušaji francuskog predsjednika De Gaullea i njemačkog kancelara Adenauera da od Europe stvori autonomni politički, vojni i ekonomski entitet bili su 1960-ih opstruirani i uništeni baš od Velike Britanije i SAD-a, velikog anglosaksonskog dvojca “vladara svijeta” 20. stoljeća.

Ali ako Europa umjesto “američkog kišobrana” zamisli drugačiju budućnost, čak i ponovno otvaranje određenih odnosa s Rusijom, tada pitanje Grenlanda mijenja smjer. Tada se otvaraju sva pitanja Europe u odnosu ne samo prema Grenlandu, nego pitanja prema Rusiji, Ukrajini, Izraelu, Iranu, Indiji, Kini, sjevernoj Africi i svim drugim mjestima koja su politička i strateška žarišta današnjice. Jer cijenu će Europa će, prije ili kasnije, platiti u ekonomskom suverenitetu, industriji, energiji, demografiji i stvarnim vojnim sposobnostima i važnostima Europe.

Izvor: narod.hr