Prof. dr. sc. Nenad Hlača: Migrantska kriza u EU – na naplatu dolazi ideja univerzalizma prava osoba, a ne građana

Europsku uniju posljednjih dana potresa, po tko zna koji put, politička kriza izazvana pokušajima kontrole migrantske krize. Čini se da na naplatu dolazi ideja univerzalizma prava osoba, a ne građana iza kojih ipak stoji njihova makar i nesavršena država. Ljudska su prava predugo bila fraza za stjecanje političkih bodova. Europska Unija teško može garantirati prava tim nesretnicima ako ne osigura ogromna sredstva barem isprva za puko preživljavanje i minimum zdravstvene skrbi u kakvom žicom ograđenom prihvatnom centru. A nakon toga slijedi toliko željena integracija na tržištu rada kao temeljna pretpostavka za život dostojan čovjeka, pa zatim integracija u novu sredinu koja traje generacijama.

U zoru dana Sv. Petra i Pavla 2018., 29. lipnja u 4:30 sati, svanula je ideja dobrovoljnih razlučnih centara u kojim će se krojiti sudbina tisuća ljudskih bića procjenom pretpostavki u nekom (u)pravnom postupku za dobivanje azila, odnosno odvajanja istih od ekonomskih migranata koji će se potom, sukladno potrebama za radnom snagom, distribuirati po zemljama članicama Europske Unije ili vraćati u zemlju podrijetla jednosmjernom besplatnom kartom.

Sredozemno je more izvor života ove naše civilizacije, ali i grobnica za 15 000 migranata samo u posljednjih pet godina. Treba imati puno političke mudrosti utemeljene na materijalnim pretpostavkama da SOLIDARNOST ne postane jeftina fraza, ili još gore izvor zarade na patnjama siromaha. Što li je uzrok kaosa u Africi? Disfunkcionalne države, raspad Libije koja je postala otvorena bescarinska luka lokalnih milicija za unosan biznis utovara na pretrpane gumenjake koji doslovno plutaju nošeni valovima i vjetrom između Scile i Haribde.

Scila i Haribda po antičkome su vjerovanju dvije opasne nemani koje su pomorci morali izbjeći ako su se htjeli spasiti za plovidbe kroz Messinski tjesnac između Italije i Sicilije. Scila je šesteroglavo morsko čudovište koje živi u dubokoj hridi i proždire prolaznike. Nasuprot njoj u visokoj je stijeni Haribda, koja tri puta dnevno uvlači vodu i stvara poguban vir. Opasnost plovidbe između toga vira i hridi sa Scilom dala je povod izreci Incidit in Scyllam qui vult vitare Charybdim. Povijesno, iskustveno, poražavajuće, dakle spasa nema…

A odgovor civiliziranih država je spašavanje na otvorenom moru na koje se troše milijuni eura mjesečno, te zatim dogovorno uplovljavanje u luke tek privremenog spasa. Jesmo li svjesni da ta napaćena bića sama plaćaju taj često posljednji vlastiti ispraćaj…

Da li se pokušava sagledati uzrok pojave. Ratovi ali i gospodarska kriza izazvana neučinkovitim totalitarnim poredcima i prirodnim katastrofama u Africi. Uzrok je i u slobodnom tijeku informacija koje šire lažne globalizacijske nade univerzalizma ljudskih prava, ali bez realnih materijalnih pretpostavki i bez učinkovitog državnopravnog okvira koji drži teret tih prava da se ne raspadnu u opasne, oštre krhotine.

Samo je 2014. godine prema podatcima UNHCR Sredozemno more bilo grobnica za 3500 osoba. Italija operacijom Mare Nostrum pokušava organizirati spašavanje na moru koje mjesečno stoji oko 9 milijuna eura.

Tromeđa Alžira, Libije i Tunisa gotovo je nekontrolirano područje koje budi lažne nade migrantima i olakšava djelovanje kriminalnim bandama. Mnogo je Sirijaca koji iz Turske stižu avionima u Libiju. Prema podatcima Frontexa ogroman broj osoba koje zbog ratova, nesigurnosti i bijede napuštaju domove i traže utočište u Europi dolazi iz Sirije, Somalije, Eritreje, Malija, Nigerije, Jemena… Dok su čelnici EU vijećali o sudbinama migranata na 22 plovila plutalo je 12.500 osoba koje su na moru pokupili talijanski brodovi. Prema podatcima Međunarodne organizacije za migracije ove je godine u Europu ušla 101 000 migranata, od čega u Italiju 85.000 tisuća. Italija je nakon godina šutnje pokušala utjecati na promjenu politike kako bi se postigao pravedniji ekvivalent tereta solidarnosti u Europi koji bi bio usklađen s realnim mogućnostima i pravima talijanskih građana. Možda se zaboravilo da su načela solidarnosti i integracije isuviše dragocjena da bi ih se relativiziralo lošom praksom koja postaje neodrživa u zemljama ulaska za emigrante kao i za domicilno stanovništvo.

Postavlja se pitanje mogu li pravni instrumenti EU kao politički odgovor na migrantsku krizu razriješiti kaos? Može li naknadna pamet ispraviti propušteno? Radi očuvanja privida političke kontrole može posljednjim dogovorom većine čelnika EU iz kojeg slijedi da su malo toga dogovorili. Dogovorom koji je priznanje da svi dosadašnji pokušaji nisu bili nimalo učinkoviti.

Tko će, gdje, u kojem roku, u kojem postupku u EU razlučiti tko od onih milijun osoba kojima trenutno u Libiji trguju milicijske bande ili od onih kojima EU plaća tranzitni boravak u Turskoj, ima pravo na azil, a tko je od njih ekonomski migrant. Francuska vrlo oprezno balansira u tim trendovima svjesna opasnosti vlastitih predgrađa i opasnosti od terorizma što je dokaz da je integracija na bazi solidarnosti dugotrajan i vrlo neizvjestan proces.

* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, na Katedri za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine. Oženjen, otac dvoje djece.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr