7. studenoga 1917. Oktobarska revolucija – početak pokolja kakvog svijet nije doživio

Na današnji je dan 7. studenoga 1917. započela Oktobarska revolucija u Rusiji.
Naziva se oktobarskom zato što je po julijanskom (istočnom) kalendaru počela 25. listopada 1917 g., a po gregorijanskom (zapadnom) to je upravo na današnji dan.

Revoluciju su poveli boljševici, radikalna frakcija ionako radikalnih komunista.

Strahoviti teror koji su proveli komunisti nakon revolucije odnio je desetine milijuna nevinih života. Bio je to teror koji nije viđen u povijesti čovječanstva.

U periodu vladavine komunizma u SSSR-u ubijeno je preko 60.000.000 ljudi, a samo u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, ubijeno je 40.000 biskupa, svećenika, redovnika i redovnica, a brojne crkve porušene, opljačkane i opoganjene suludim krvavim pirom ‘komunističkih zvijeri’.

Komunizam je po svojim posljedicama najstrašniji sustav koji je ikada vladao svijetom.

Događaji koji su prethodili revoluciji

Prethodnih mjeseci 1917. g. Rusija je bila pod stalnim nemirima tako da je već u veljači iste godine počela je manje poznata Februarska revolucija. Duma (ruski parlamen) je raspuštena, a carska Vlada uhićena. Time je završilo 400 godina dugo carsko razdoblje u Rusiji.
U srpnju 1917 g. pogubljena je carska obitelj u Petrogradu prema odluci Petrogradskog sovjeta. To je izazvalo velike sukobe sovjetskih odreda i ruskih građana koji su se protivili tome. Na ulicama je bilo nekoliko stotina tisuća ljudi.
Tada boljševici donose odluku o konačnom oružanom ustanku.
7. studenog (po julijanskom kalendaru 25.listopad) ustanici kreću u napad i zauzimaju Zimski dvorac (Ermitaž) koji još nije bio pod njihovom kontrolom. Vojska je odbila zapovijedi tako da većeg otpora boljševicima nije ni bilo.

Komunisti odbijaju priznati rezultate izbora i izbija građanski rat

Tada Lenjin donosi odluku o izborima u prosincu i biva poražen, ali po klasičnom komunističkom obrascu odbija priznati rezultate izbora i predati vlast.
Slijedio je višegodišnji krvavi bratoubilački rat unutar slobodoljubivog i kršćanskog ruskog naroda između ‘bijelih’ i ‘crvenih’ koji je trajao godinama.
Posljedice sukoba su bili brojni poginuli, više milijuna Rusa pobjeglo pred Crvenim terorom, kao i strašnu glad i umiranje. Od tih demografskih gubitaka se ruski narod nije uspio oporaviti do danas.

Crveni teror je naziv za strahovladu koju su komunističke vlasti od 1918-1922 g. provodile nad ‘klasnim neprijateljem’, a to su bili svi ljudi koje su komunisti procijenili da su im protivnici ili im smetaju, bez obzira bila to istina ili ne (intelektualci, seljaci, svećenici, časnici i ostali obični ljudi).

Žrtve komunizma – desetine milijuna nevinih

Broj žrtava ruskog komunizma u periodu od 1917-1987 g., procijenjen je od vodećeg stručnjaka prof. Rummela na gotovo 62 000 000 ljudi. To uključuje progone, pokolje i ubijanja od strane vlasti.
Od toga je bilo preko 40 000 svećenika, monaha i monahinja Ruske pravoslavne crkve.

Među vodećih 10 svjetskih režima po likvidacijama i ubijanjima civila i ‘klasnih neprijatelja’ izvan ratova , po prof. Rummelu, je i komunistička (druga) Jugoslavija.

Kompletna statistika i posljedice ubijanja državnog aparata komunističkog sustava u 20. stoljeću, do pada komunizma, mogu se vidjeti na stranici ovdje.

Izvor: narod.hr
Photo: Kalki