Britanci su na europskim izborima glasali za konačni odlazak iz Europe, i za ukidanje dvostranačja

epa07604978 Brexit Party leader Nigel Farage speaks to the media in Westminster following his win in the European Union elections, in London, Britain, 27 May 2019. The Brexit Party scored a resounding win in the European Parliament elections, winning at least 32 percent of the vote. EPA/ANDY RAIN

Ima nečeg bizarnog u pobjedi Nigela Faragea i njegove stranke UKIP na europarlamentarnim izborima: Farage je, od svih političara u EU, najjasniji oko toga da želi van, i da želi van odmah. Čelnik stranke Brexita prijeti da će uništiti dvostranački sustav u Britaniji i izbrisati i torijevce i laburiste osporavanjem općih izbora ako Britanija konačno ne napusti EU, u skladu s ishodom referenduma.

Brexit je, govorio je u kampanji, trebao biti trenutak ponosa za Ujedinjeno Kraljevstvo: Pretvorio se u nacionalnu sramotu. No izbori su također potvrdili još nešto – ne, Britanci, unatoč “dobrohotnim” medijima koji su ih plašili scenarijem sudnjeg dana ako izglasaju Brexit, nisu promijenili svoj stav o tome da žele van iz EU.

Engleski HDZ i SDP – Konzervativci, često zvani još i Torijevci, koji su svoje slavne dane imali u vrijeme Margaret Thatcher a od onda su u padu, i Laburisti, koji pod Corbynom idu u smjeru “demokratskog socijalizma”, što je inače izraz koji je volio za sebe koristiti i Chavez, su poraženi do nogu na ovim izborima. Doslovce poniženi.

Farage je Hrvatima ostao zapamćen i po ne baš nježnim izjavama o našoj zemlji i tome što se protivio prijemu Hrvatske u EU. No sad ga za to tko će ući više nije briga: On samo želi što prije izaći. Čovjek koji je stajao iza referenduma o Brexitu, a za kojeg se činilo da mu je politička zvijezda na zalasku, je sad ponovo u centru pažnje – i moćniji nego ikad.

Valja primijetiti: Mediji nas godinama uvjeravaju kako Englezi sad žale zbog Brexita, kako žele novi referendum. Bilo je, neposredno nakon šoka zbog pozitivnog ishoda referenduma o Brexitu, i napisa koji su obećavali Ujedinjenom Kraljevstvu Venecuelanski scenarij, glad, nestašice, nasilje na ulicama: Sve je to bio “wishful thinking” lijevih liberala. Kao i novi referendum: Narod je odlučio, neće se ići na referendume dok god ishod ne bude establishmentu po volji, to ipak nije Balkan i volja naroda iskazana na referendumu se poštuje, na stranu neki Corbynovi prijedlozi – koji su ga, uostalom, i pokopali.

Zašto su Englezi (ne Britanci – Škotska je glasala za ostanak!) glasali za izlazak iz EU, prilično je jasno. Kao i svugdje u Zapadnoj Europi, ogroman priljev imigranata i socijalni i sigurnosni problemi povezani s tim, a o kojima je pametnije ne govoriti ako ne želite završiti kao izopćenik, stvorili su revolt. Problemi s imigracijom u Engleskoj su posebno zamjetni u nekim manjim gradovima i četvrtima većih gradova iz kojih su bijelci praktički protjerani. Politički korektni mediji pišu o “White flightu”, bijegu bijelaca iz muslimanskih četvrti, a realniji spominju “white fright”, zastrašenost bijelaca. U gradovima poput Blackburna potomci bijelih kršćana i muslimani pretežno pakistanskog porijekla žive kao dvije posve odvojene zajednice.

No ima i još jedna stvar – a to je britanski ego. Povijesno, oni su imperij, supersila. Nijemci to nikad nisu bili, osim par godina tijekom Trećeg rajha, a i to je vrlo kratko trajalo i završilo potpunim porazom Njemačke. Francuzima su, povijesno, vadili mast i uništavali ih na bojištu. Britanski ego loše podnosi EU u kojoj su Nijemci gazde, Francuzi odmah do njih, a Engleska je negdje malo sa strane.

Ideja federalizacije Europe bila je kap koja je prelila čašu strpljenja Britanaca, i oni su odlučili, na iznenađenje i razočaranje svijeta, izaći iz te i takve EU. I to je velika, velika zasluga Brexita za Europsku uniju: Brexit je zaustavio njenu federalizaciju. Nakon Brexita, i oboljelima od išijasa u Bruxellesu je jasno da treba malo stati na loptu, jer će biti novih izlazaka, i cijeli bi se projekt mogao urušiti. A on i nije tako loš kako se danas na desnici misli, kad se gleda što je kako izvorno zamišljeno. U što se to s vremenom pretvorilo i zašto su temeljni postulati EU mijenjani, to je stvar za neku drugu raspravu.

Za ovu je bitno da je Nigel Farage upozorio Torijevce da će “izbrisati” njihovu stranku na općim izborima ako konačno ne izvuku Veliku Britaniju iz EU do Noći vještica, kako je zadnje dogovoreno. Koga čudi njegova pobjeda, nakon sramotnog muljanja i neuspjeha Therese May da dogovori Brexit u parlamentu UK, a i da izvuče za UK povoljan ugovor u Bruxellesu?

No on isto tako tvrdi da ne vjeruje da je moguće da Torijevci postave novog lidera stranke umjesto May, koja je i sama posljedica brojnih previranja nakon referenduma, ostavki ministara i premijera. Kandidatima koji bi je zamijenili, kaže, ne vjeruje. Torijevci su postigli najgori rezultat na bilo kojim izborima otkad postoje – politika oklijevanja oko Brexita je došla na naplatu na najgori mogući način, 9 posto glasova je sramota za stranku koja manje-više neprekinuto vlada Engleskom desetljećima. Farage kaže, “Mogli bismo učiniti njihove živote malo lakšim, ali ne vidim da mogu ispuniti što su obećali i mislim da je prava barijera, stvarna opstrukcija, dvopartijski sustav koji je možda dobro funkcionirao desetljećima, ali više ne odgovara svrsi.”

Farage je također ustvrdio da je Laburistička stranka u “većoj nevolji” nego konzervativci nakon europskih izbornih rezultata: Njegova je stranka Brexit osvojila 31 posto glasova, unatoč tome što je formirana tek šest tjedana ranije. Laburisti tek nešto preko 13 posto, Konzervativna stranka – Torijevci niti devet. Paradoks je da je vladajuća stranka na ovim izborima bila tek peta u zemlji! Ispred nje su bili i liberalni demokrati i zeleni.

Katastrofalni pokazatelji odmah su potaknuli vjerojatnog budućeg vođu te stranke, Borisa Johnsona, da izjavi da će stvari biti još gore za Torijevce ako Velika Britanija ne napusti EU do novog roka krajem listopada – s dogovorom ili bez dogovora.

Vođa Laburista Jeremy Corbyn je prošao nešto bolje, što se tiče glasova, ali se suočava s kaosom i sukobima unutar svoje stranke, budući da njega okrivljuju za pad stranke u beznačajnost – kažu da je trebao inzistirati na novom referendumu o Brexitu. No vjerojatno bi tada kod birača, bar onih koji imalo poštuju demokraciju, prošao – još gore. Uostalom, to bi zahtijevalo donošenje novog zakona, a Laburisti nemaju dovoljno zastupnika da mogu utjecati na zakone.

U konačnici, puno je razloga zašto su Britanci ovog puta posve odbacili tradicionalne stranke, stranke establishmenta, i priklonili se Farageu, no najvažniji je neispunjeno obećanje o Brexitu do ožujka ove godine. No ono što je šokiralo Britaniju je računica s kojom su izašli mediji: Kad bi rezultati parlamentarnih izbora bili jednaki onima europskih, kad bi svaka stranka na parlamentarnim izborima dobila jednak postotak glasova koji je dobila na izborima u nedjelju, i kad bi bili jednako raspoređeni, Farage i njegova nova stranka “Brexit” bi odnijeli nevjerojatnih 414 mjesta u zastupničkom domu – a vladajući Torijevci bi izgubili čak 312 zastupnika i ostao bi im samo – jedan!

Ako to nije opomena za iduće parlamentarne izbore, onda ništa nije: Svakako da će konzervativci, britanski HDZ, morati i te kako napraviti zaokret u politici (i to ne ulijevo!) i početi ozbiljnije shvaćati volju birača.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr