EPP: Zašto im je problem Orban, ali ne i Vučić ili Juncker?

Foto: fah

“Ako nas ne budu prisiljavali da prihvatimo islamizaciju, Europa može nastaviti živjeti kao klub slobodnih nacija”, rekao je nedavno mađarski premijer kad je zatražio od čelnika flamanskih Kršćanskih demokrata da još jednom razmotri izbacivanje Fidesza iz EPP-a. “No, ako nas prisiljavaju da prihvatimo migracijski pakt Ujedinjenih naroda ili odluke Europske komisije kako bismo se prilagodili zapadnoj politici ustupaka, onda ne treba isključiti ni raspad”.

Nije li klub slobodnih nacija, o kojem Orban govori, i bila ideja iza ujedinjenja Europe? Ona je odbacivala “prisilu” pa njene “direktive” nisu zakonski obvezujuće za članice, već se njima “postavljaju ciljevi koje članice moraju postići”, što neodoljivo podsjeća na direktive CK KP SSSR-a koje su funkcionirale na sličan način, naime formalno nisu bile pravno obvezujuće, no u stvarnosti i te kako jesu.

Kritiziranje Junckera i masovne imigracije

13 stranaka od 55 koje čine EPP zatražilo je da Fidesz bude izbačen iz EPP-a zbog protivljenja masovoj ilegalnoj imigraciji i zbog kritike predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, inače člana EPP-a, te američkog filantropa Georgea Sorosa.

No ne bi li ono što se Orbanu stavlja na dušu trebalo biti legitimno u demokracijama? Njemu se čak ne predbacuje kršenje zakona, već jednostavno provođenje određenih konzervativnih politika kakve bi i trebale biti temeljem konzervativnih, umjereno desnih stranaka kakve čine EPP. Bi li trebao biti suspendiran Orban ili njegovi kritičari?

Angela Merkel je ta koja je prekršila pravila i zakone, suspendiravši Dublinski protokol koji je desetljećima bio pravna osnova za postupanje s azilantima u EU, kako bi zaštitila interese Njemačke, ili ono što je mislila da su interesi Njemačke, a na uštrb ostalih u EU. To je manje-više poznato i nesporno, no nju i njen CDU nitko neće suspendirati zbog kršenja pravila, niti će se itko usuditi spomenuti da bi njemačka vlada, i vlade koje su podržale nezakonitu masovnu imigraciju, trebale platiti odštetu žrtvama terorističkih činova koje su počinili ilegalni imigranti iz Afganistana, Pakistana, Sirije. Njemačka je vlada imala informacije da među njima ima potencijalnih pa i iskusnih terorista, no zanemarila je upozorenja što je rezultiralo velikim brojem mrtvih i ozlijeđenih građana te padom opće razine sigurnosti i kvalitete života. No Merkel je sve oprošteno, jer ona je “progresivna” i “humana”, briga o imigrantima je ipak bitnija od brige o nekim tamo građanima Njemačke koji su ionako “nacisti” i “bijeli supremacionisti” ako misle da masovna imigracija nije dobra.

Vučić može, Orban ne

Aleksandar Vučić i njegova Napredna stranka, proizašla iz Šešeljeve Radikalne stranke, čiji je program uglavnom bio pogrom nesrpskog stanovništva u bivšoj SFRJ, također nisu sporni kao članovi EPP-a, niti im itko na dušu stavlja, kao Orbanu, “kršenje pravnih stečevina”. Orbana kritiziraju zbog neprijateljskog stava prema Sorosu i njegovim organizacijama, koje su u osnovi tu da bi kvarile demokraciju i radile protiv interesa nacije i države, koje funkcioniraju kao paraobavještajna mreža koja dezinformacijama i indoktrinacijom postiže ciljeve koji su u interesu samo i jedino Sorosa i klike iz vrha hijerarhije NGO-a.

Vučić, kao što je poznato, nema veze s demokracijom, on upravlja Srbijom kao tradicionalni balkanski despot, kontrolira sve što se u Srbiji događa, praktički sve medije, od internet portala do televizije, sudstvo nije neovisno, u Srbiji se i dalje podgrijava rasistički i šovinistički odnos prema “Turcima” (Bošnjaci) i “ustašama” (Hrvati), manjinama se prijeti i one nestaju (Hrvati u Vojvodini), oporba je označena u Vučićevim medijima kao izdajice i saboteri, eventualno fašisti – i to od čovjeka koji je bio Šešeljeva desna ruka dok je ovaj provodio genocid po BIH i Hrvatskoj. U krajnjoj liniji, Vučićeva Srbija je zemlja u kojoj ratni zločinac Šešelj sjedi u parlamentu. Zemlja u kojoj ministri poput Vulina, kad ih se ulovi u krađi, drsko slažu da su 200.000 eura dobili od “tetke u Kanadi”.

No iako ima prošlost pomagača ratnog zločinca, sadašnjost korumpiranog autokrata na granici otvorene diktature, i retoriku ratnog huškača, a usto ga prema zapadu vuče samo novac a prema Putinovom istoku sve ostalo, Vučić nije sporan birokratima u EU. Zašto?

Jer je premijerka koju je postavio deklarirana lezbijka, a usto je i “Hrvatica”, jedan djed joj je Jugoslaven s Krka, iako je u stvarnosti Hrvatica koliko je to bio i Veljko Kadijević ili Frenki Simatović, osuđeni srpski ratni zločinac hrvatskih korijena. Takve stvari su za EU važne, forma je zadovoljena, i sve je u redu.

Juncker nije problem?

Juncker, koji je otvoreno i bezobrazno lagao da ima išijas kad je par puta ulovljen pred kamerama mrtav pijan na radnom mjestu predsjednika Europske komisije, birokrat koji je od Luxembourga dok mu je bio premijer napravio praonicu prljavog novca i porezno utočište za bogate, isto tako nije sporan, iako su premijeri i predsjednici država davali ostavke (ili ih bili prisiljeni dati) i za puno manje  i manje drske laži. Njega nitko ne dovodi u pitanje.

Zašto je njemu dozvoljeno vrijeđati inteligenciju građana EU pričama o išijasu bez da to proizvede reakciju, prosvjed, moralnu osudu? Jer je progresivan, jer je globalist, jer je protiv nacionalizma i za nadnacionalne strukture, za sve što je progresivno ma kako bilo štetno.

Orbanova prava krivica nije što se drznuo kritizirati tog i takvog Junckera, jer u demokracijama bi kritizirati vlast i hijerarhijski nadređene trebalo biti prihvatljivo. Europa koja sebe prikazuje demokratičnom a Orbana autokratom zapravo se ponaša autokratski, za razliku od Orbana koji ima široku potporu naroda za to što radi.

Pravi grijesi Orbana su nešto drugo. On provodi mjere za zaštitu obitelji i nataliteta koje su u oštroj suprotnosti s EU agendom koja “krade” djecu državama trećeg svijeta pa i manje razvijenim dijelovima EU, ostavljajući pustoš u zemljama poput Rumunjske i Hrvatske koje ne mogu platiti doktore onoliko koliko mogu Njemačka i Švedska. Oni žele da se rađaju mali Mađari, a to je rasizam!

Pronatalitetne politike kao trn u oku trećeg vala feminizma

Mađarska populacija se smanjuje od 1989., zrcaleći padove u drugim bivšim komunističkim državama. Danas Mađarice imaju 1,45 djeteta po ženi, slično kao u Hrvatskoj, i ispod stope zamjene.

Orban nudi cjeloživotno izuzeće od poreza na osobni dohodak za žene koje rode četvero i više djece. To će u paketu s drugim mjerama imati stvarni utjecaj na sve obitelji u Mađarskoj. Žene mlađe od 40 godina koje se prvi put udaju i koje su radile najmanje tri godine moći će dobiti kredit od 30 000 eura “za podizanje djece” praktički bez kamate koja će biti oproštena kako dolaze nova djeca. Veće obitelji mogu aplicirati za 7.000 eura od vlade za kupovinu automobila sa sedam sjedišta. Bake i djedovi koji čuvaju djecu dobit će razne beneficije. A vlada će kreirati 21.000 novih subvencioniranih lokacija za čuvanje djece.

Vodeći zapadnjački mediji, analitičari i političari su gotovo univerzalno napali ovaj plan: The Economist, dugogodišnji zagovaratelj ekonomskih politika slobodnog tržišta koje su osiromašile mnoge u istočnoj Evropi dok proizvode veliko bogatstvo za malobrojne, kritizirao je Orbanov plan kao preskup, a rekli su i da će povećati cijene nekretnina.

Novinar Adam Taylor u The Washington Postu kaže da će Orbanove politike “jedva pomaknuti kazaljku u vezi nataliteta i mogu predstavljati loše vraćanje investicije”. Kritičari Orbana tvrde kako je ulaganje u natalitet preskupo. No Poljska i Rusija su uspjele osjetno podići stopu nataliteta sličnim politikama: Oba programa su na zapadu kritizirana kao preskupa, ali poljski javni dug je pao, nije porastao. Siromašne djece je manje.

I “slobodno tržište” i ljevica protiv Orbana

Napadi od strane zagovornika slobodnog tržišta kojem ne odgovara da žene izlaze iz radne snage radi djece su očekivani, dok se s ljevice pak krtizira Orbana jer se “progresivnim snagama” ne sviđaju druge stvari. The Guardian piše da “ideja da je pomoć siromašnima uvjetovana poslušnom reprodukcijom graniči sa distopijom.” No reprodukcija nema veze s poslušnošću, nego izborom! Profesorica Kim Lane Scheppele tvrdi da “će žene ponijeti teret Orbanovih neuspjelih ekonomskih politika”, iako su njegove politike do sad bile vrlo uspješne.  A švedska ministrica za socijalna pitanja Annika Strandhäll rekla je da, “će ova vrsta politika naštetiti autonomiji za koju su se žene borile decenijama.” No autonomija koja vodi u siromaštvo i samoću u starosti i do frustracija koje posao i novac ne mogu kompenzirati nije nešto za što se vrijedi boriti, smatraju u Mađarskoj.

Orbanove politike jesu osmišljene tako da ohrabre žene da se udaju, kupe kuće, rađaju više djece i ostanu u Mađarskoj, i tu su njegovi kritičari u pravu, no to nije ništa loše. Ovi prijedlozi nisu prisilni, on ne kažnjava one koje ne rađaju već nagrađuje one koje rađaju.  Ne ide za tim da drži žene siromašnima, ekonomski ovisnima o suprugu i vezanim za kuhinju. Umjesto tog, Orbanov plan je osmišljen da pomogne ženama da održavaju ravnotežu na relaciji posao-život, dok zapadne politike ne brinu o tome osim deklarativno.

Korisnice cjeloživotnog izuzeće od poreza na osobni dohodak za žene sa četvero ili više djece bit će zaposlene žene, jer one bez prihoda neće time dobiti ništa. Dapače, to potiče da otac, ako zarađuje manje, ostane kući s djecom.

Isto tako, davanjem bakama i djedovima beneficija za čuvanje djece pomaže se ženama da uđu u radnu snagu. Isto je i sa subvencioniranim čuvanjem djece. I iako novi program kredita ohrabruje žene da imaju djecu, može im omogućiti da kupe kuću. Ukratko, ove politike pružaju državnu podršku za ženski neplaćeni rad.

No zapad ne želi da se išta mijenja na prokomunističkim politikama koje idu za tim da i muškarce i žene posve odvoje od obitelji, naročito proširene, da je prezentiraju kao instrument opresije i prisile, i to je, čini se, puno veći Orbanov grijeh od kritike Junckera. A što se Sorosa tiče, da EU želi svojim građanima dobro, pobrinula bi se za njega sama.

Izvor: narod.hr