Izjava finskog evangeličkog biskupa Karija Makinena o tome kako se iskreno veseli izjednačavanju homoseksualne veze i braka izazvala je prošlih dana razočaranje preko 13.000 Finaca, koji su odlučili napustiti Evangeličku crkvu, smatrajući kako se ne može zakonski izjednačiti stvarnost braka i homoseksualne veze.
Za razliku od Katoličke crkve, u kojoj je brak jedan od sedam sakramenata, Evangelička crkva (kolokvijalno nazvana Luteranska), brak ne smatra sakramentom. Za Katoličku crkvu brak je posebna vrsta ugovora koji se sklapa kroz sakrament, a sama stvarnost braka utemeljena je božanskim zahvatom u naravnom pravu, pa zato ni sama Crkva nema vlast nad njim, nego samo Bog.
Pojavom reformacije, prema Lutherovom nauku, brak se sve više sekularizira, a reformirane Crkve stvarnost braka sve više prepuštaju brizi države. Ipak i za evangelike on ima vjersku pozadinu, bilo kroz blagoslov, bilo kroz određenu formu liturgijskog obreda, ali se posljednjih desetljeća stvari mijenjaju, često ovisno i o državi u kojoj ta Crkva djeluje. To se posebno tiče stavova o homoseksualnim vezama i pokušaju njihovog izjednačavanja s brakom u liturgijskom obredu.
Tako za razliku od Švedske, koja dopušta obred za osobe istoga spola i pritom izdaje potvrdu o vjenčanju, ili Nizozemske, u kojoj će homoseksualci dobiti samo blagoslov, u ostalim državama Evangeličke sinode, odnosno biskupije, homoseksualne veze ne priznaju ni u kojem obliku.
Zanimljivo je primijetiti da, iako se u Evangeličkoj crkvi brak ne smatra sakramentom, moguće izjednačavanje homoseksualnog braka s heteroseksualnim ipak izaziva snažne rasprave koje često rezultiraju napuštanjem Crkve. Događaj iz Finske, gdje je Luteranska crkva državna Crkva, još jednom je iznio na površinu tinjajuće probleme mnogih reformiranih Crkava, među kojima je stav o homoseksualnosti najviše prisutan u javnosti.
Za razliku od Katoličke crkve, koja ima središnje Učiteljstvo, reformirane Crkve nemaju takvu vrst ustrojstva pa se prijepori oko dogmatskih i moralnih pitanja rješavaju i kroz osnivanje novih vjerskih zajednica, što je posebno prisutno u SAD-u. Ustrojstvo Luteranske crkve nije podložno „američkom“ pristupu stvarnosti i to je vjerojatan razlog zašto su mnogi Finci reagirali izlaskom iz Crkve, a ne osnivanjem neke nove zajednice.
Finsko društvo jest sekularno i u mnogim stvarima liberalno, ali se čini kako je baš na vjerskom planu prisutan osjećaj za vrijednosti koje se ne vežu samo uz vjernički moral, nego i uz temeljne ljudske vrijednosti, kao što je svijest da se obitelj temelji na braku kao zajednici dviju osoba različitog spola, kao i to da država ne može regulirati nešto što pripada temelju izgradnje društva.
