Kako funkcioniraju obiteljska poljoprivredna gospodarstva u Europskoj uniji?

Foto: Thinkstock

Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva “Život” na čelu s predsjednikom Antunom Laslom na konferenciji za medije ocijenili su da je prijedlog novog zakona o poljoprivrednom zemljištu, kao i dosadašnji, prilagođen i načinjen za pojedince, a ne za OPG-ove, te traže reviziju dosadašnjih korisnika i ugovora te usklađivanje prava dosadašnjih korisnika i ugovora s pravima i ugovorima po novome zakonu.

Smatraju da poljoprivredni obrti plaćaju znatno više od trgovačkih društava, te zakonskim rješenjima bolje zaštititi dosadašnje korisnike, ali one koji obrađuju površine do 100 hektara. Traže raskid ugovora sa svima koji su dobili zemlju po programu gospodarenja i bavljenja stočarstvom, a nisu ispunili uvjete.

Pogledajmo sažetak pregleda zakonodavstva o OPG-ima po državama članicama koje je u kontekstu donošenja Zakona o OPG-ima naručila zastupnica Petir.

>“Život”: Prijedlog zakona o poljoprivrednom zemljištu odgovara pojedincima, a ne OPG-ima

Obiteljska poljoprivredna gospodarstva u Europskoj uniji

Godinu 2014. FAO je proglasio Međunarodnom godinom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te je u tu svrhu pokrenuta platforma „Family Farming Knowledge Platform“. Ona objedinjuje nacionalna zakonodavstva i propise, javne politike, najbolje prakse, relevantne podatke i statistiku, istraživanja, članke i publikacije.

U većini država članica ne postoje posebni zakoni kojima se definira obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (family farm). U siječnju 2015., Europski gospodarski i socijalni odbor sastavio je samoinicijativno „mišljenje o obiteljskim poduzećima (family business) u Europi kao izvoru novog rasta i boljih radnih mjesta“ u kojem smatra da bi sve države članice u registar trgovačkih društava trebale uvesti kategoriju obiteljskog poduzeća.

U Austriji devet pokrajinskih zakona o poljoprivredi spominje ili sadrži termin „obiteljska poduzeća“ dok ostale pokrajine spominju obiteljska gospodarstva. Saveznim je propisima o radnom vremenu trgovina (Ladenöffnungszeitenverordnung) za takva poduzeća predviđeno fleksibilno radno vrijeme.

Belgija nema poseban pravi propis za definiranje OPG-a jer je kriterij za njegovo prepoznavanje broj osoba zaposlenih na OPG-u i taj je kriterij, naravno, pravno neovisan. Različite odredbe tako definiraju odnose kao „samozaposlene“, „suvlasnički odnos“ koji dopušta supružnicima rad s administracijom, no zapravo nije pravna odredba, „udruženje fizičkih osoba“ – udruženje bez pravne osobnosti, „poljoprivredno poduzeće“ – društvo s ograničenom odgovornošću. Postoji i posebni statut za poljoprivredna gospodarstva („La société agricole”).

Bugarska ima neke zakonske tekstove koji bi se mogli odnositi na obiteljska poljoprivredna gospodarstva, no nema posebnu regulativnu. Osnovni zakon kojim se regulira posjed zemljišta poljoprivrednike prepoznaje kao samozaposlene osobe.

Cipar nema nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi posebno na OPG, obiteljska poduzeća ili poljoprivredna poduzeća, kao niti Grčka. Češka također ne regulira pravno OPG, no obiteljska su poduzeća definirana Građanskim zakonikom kao određena vrsta obrta. Ono se uspostavlja automatski radom članova obitelji u tom poduzeću ako nije uređeno drugačijim ugovorom ili sporazumom. Obiteljsko poduzeće nema pravnu osobnost, već je oblik dijeljenja odgovornosti i prihoda od zajedničke djelatnosti među članovima obitelji. Svaki član koristi pogodnosti takvoga odnosa u onoj mjeri koja odgovara vrsti i količini njegova rada.

Dansko vijeće za poljoprivredu i hranu ima poseban odjel koji se bavi obiteljskom poljoprivredom te individualnim obiteljskim poljoprivrednim politikama. Ciljevi su rast obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, pojednostavljenje zakonodavstva, bolji uvjeti za mlade (smjena generacija), pravila razmjerna veličini. U tijeku je rasprava u danskom parlamentu o zakonu kojim bi se smanjio porez na nasljedstvo i darove s 15 na 5 posto do 2020. Obiteljska poljoprivreda sadržana je i u Zakonu o poljoprivrednom vlasništvu.

Estonski propisi ne definiraju „obiteljsko gospodarstvo” ili „obiteljsko poduzeće”, no aktivnosti su definirane u Trgovačkom zakoniku (kodeksu). Prema njemu poljoprivrednikom se smatra isključivi vlasnik ili društvo s ograničenom odgovornošću.

U Francuskoj je poljoprivredno gospodarstvo uglavnom definirano zakonom „Code rural et de la pêche maritime“ dok se za voditelje takvih gospodarstava vode registri ako zadovoljavaju određene uvjete. OPG-i su definirani raznim statutima.

Njemačko zakonodavstvo ne prepoznaje zakonsku definiciju ni opis „obiteljskog poduzetništva”.  Statistički se poljoprivredna gospodarstva dijele na tri velike skupine prema  njihovom pravnom obliku.

Obiteljska poljoprivredna gospodarstva, poput obiteljskih poduzeća, nemaju poseban pravni status u Irskoj. Ona su pravno definirana u Italiji (Građanski zakonik) u kojem se navodi da je poljoprivredni poduzetnik onaj koji obavlja poljoprivrednu djelatnost, odnosno bavi se uzgojem usjeva, šumarstvom, uzgojem životinja i srodne djelatnosti.

 U Mađarskoj su pravno definirana obiteljska poljoprivredna gospodarstva (Zakon CXXII of 2013) kao poljoprivredni posjed registriran od strane poljoprivrednog tijela. Iako tako definirano ono nema pravnu osobnost dok je vlasnik OPG-a fizička osoba koja njime upravlja.

Latvija ima zakonom definirano poljoprivredno gospodarstvo, no nisu svi poljoprivredni proizvođači gospodarstvenici, već postoje različiti oblici. Prema odluci Vrhovnog suda Litve, poduzeća osnovana unutar uređene bračne zajednice smatraju se obiteljskim poduzećima.

Luksemburg prema izvješću o aktivnosti Ministarstva poljoprivrede iz 2016. razlikuje tri vrste poljoprivrednoga uređenja: obiteljsko, grupno i ono koje pripada pravnom subjektu.

Malta u svojim zakonima ne spominje obiteljska poljoprivredna gospodarstva, no 2017. donijela prvi zakon o obiteljskim poduzećima u svijetu (Family Business Act). U Nizozemskoj je poljoprivreda regulirana skupom propisa i različitih zakona.

U nekim državama članicama postoje pravni propisi kojima je definiran pojam obiteljskog poduzeća: tako su u Španjolskoj i Finskoj ona definirana na razini ministarstava (ministarstva gospodarstva, odnosno trgovine) dok u Slovačkoj OPG u osnovi može imati status poslovnoga subjekta, no ne postoji posebna regulativa.

Pravni status obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Poljskoj reguliran je čl. 23. Ustava Republike Poljske u kojem stoji kako je osnova poljskoga poljoprivrednoga sustava obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Osim Ustavnom, definiran je i Zakonom (Act on the shaping of the agricultural system) prema kojem je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo poljoprivredni posjed nekog poljoprivrednika ili posjed kojem ukupna površina poljoprivrednoga zemljišta ne prelazi 300 ha.  Pojedinačni poljoprivrednik definiran je kao fizička osoba, vlasnik ili zakupac poljoprivrednoga zemljišta (površina manja od 300 ha), posjeduje poljoprivredne kvalifikacije, najmanje je pet godina stanovnik u zajednici te osobno upravlja farmom.  U Portugalu je „poljoprivredna obitelj“ demografski pokazatelj, nema poslovni ili pravni status.

U Rumunjskoj ne postoji posebna pravna regulativa koja se odnosi na OPG, no reguliran je status obiteljskoga poduzeća, dok Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo nemaju ni regulativu za OPG ni za obiteljsko poduzeće.

Prema Udruženju švedskih poljoprivrednika većina gospodarstava su obiteljska poduzeća u kojima poslove obavlja sama obitelj kombinirajući poljoprivredne i druge aktivnosti. Tako jednu trećinu čine „kombinirana“ poduzeća (kombiniraju profit od poljoprivredne i povezanih aktivnosti). Razvoju je doprinijelo i ukidanje poreza na nasljedstvo 2005. godine.  Osim njih, u mnogim se slučajevima poslovanje vodi i kao samostalni obrt s jednostavnom administracijom.

Kad su u pitanju izazovi s kojima se susreću OPG-i, jedan je od njih i prijenos poslovanja. Kao jedan od primjera rješenja toga problema, Europski gospodarski i socijalni odbor smatra smatra kako može poslužiti primjer Nizozemske čije je Ministarstvo gospodarstva uvelo tzv. paket smjernica za nasljeđivanje (Overdrachtspakket). Poduzetnik koji je navršio 55. godinu dobiva paket smjernica za nasljeđivanje u kojem ga se podsjeća na važnost planiranja prijenosa poslovanja te mu se predstavlja skup alata koji potpomažu taj proces. Belgijski Institut za obiteljska poduzeća (Instituut voor het Familiebedrijf) uveo je povelju propisa nasljeđivanja na tri jezika: nizozemskom (Scorecard Opvolging), francuskom (Scorecard Transmission) te engleskom (Succession Scorecard). Kao drugi primjer može poslužiti Slovenija čija Obrtničko-poduzetnička komora (Obrtno-podjetniška zbornica Slovenije) nudi seminare i edukacije koje obuhvaćaju cijeli niz pitanja povezanih s nasljeđivanjem. Finska ima vlastiti program nasljeđivanja (ViestinVaihto-ohjelma). U Austriji postoji pravo prema kojemu član obitelji ima pravo nastaviti s djelatnošću poduzeća u slučaju smrti rukovoditelja (Gesamte Rechtsvorschrift für Gewerbeordnung, 1994.). Slično rješenje postoji u Francuskoj (successions et des libéralités) i Luksemburgu. Poljska agencija za razvoj poduzetništva u suradnji s Institutom obiteljskog poslovanja pripremila je paket smjernica za nasljeđivanje namijenjen obiteljskim poduzećima. U okviru njega dobivaju savjetnika za nasljeđivanje, besplatne alate za potporu tom procesu te besplatne praktične radionice.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr