Gaspari o uvođenju eura u Sloveniji: Imali smo povećanje inflacije do 7-8 posto

gaspari
Foto: snimka zaslona

U intervjuu za Novi dan N1 televizije o uvođenju eura 2007. godine u Sloveniji govorio je tadašnji guverner središnje banke Mitja Gaspari. Što se u Sloveniji događalo s cijenama, kada je počela i koliko je trajala zamjena tolara u euro, zašto je svim građanima država poklonila kalkulator za preračunavanje cijena…, samo su neke od tema o kojima je govorio Gaspari.

Što je za Vas kao guvernera bio najveći izazov pri uvođenju eura u Sloveniji?

Prije svega, problem je bio u tome što smo bili prva država od novih članica EU koja je uvodila euro i nije bilo nikakvog posebnog iskustva za nove članice, osim onoga što su nam savjetovali u ECB-u za pripremu i provedbu tog projekta.

Najveći je problem bio najprije uopće ispuniti uvjete za ulazak u euro zonu 2007.godine. Mi smo proces približavanja započeli 2004.godine i ispunili sve kriterije već početkom 2006. godine osim inflacije, koja je tada bila malo previsoka, no to smo prevladali do kraja godine.

Drugi veliki problem je bila koordinacija s resornim ministarstvima za pojedina područja koja su bitna za tehničko preuzimanje eura, to je prije svega problem iskazivanja cijena u obje valute, priprema bankovnog i financijskog sistema za preuzimanje eura, kako gotovine, tako i u odnosu na računovodstvene poslove – znači, priprema bilanci i svih postupaka zamjene valute i, dakako, prikladna javna kampanja za to da se stanovništvo i poduzeća uvjere odnosno počnu pripremati za blagovremeno uvođenje eura.

Blagovremena priprema je po mom mišljenju bila važan čimbenik u Sloveniji, koji je omogućio kvalitetno uvođenje eura. Tu je bila bitna izuzetno dobra suradnja između Banke republike Slovenije i Ministarstva financija.

Kolika je bila potpora tada u Sloveniji za ulazak u eurozonu?

Visoka. Reći ću napamet, ali bilo je vjerojatno između 60 i 70 posto javnosti, koja je podupirala hitno uvođenje eura.

Mnogi su u Hrvatskoj u strahu upravo od konverzije i pitanja jesu li cijene tada narasle kada je Slovenija preuzela euro, što je bilo sa zaokruživanjem i je li došlo do povećanja cijena osnovnih životnih potreba građana?

No, razlika između Slovenije i Hrvatske vjerojatno je u tome što smo mi postepeno deprecirali tečaj do trenutka određivanja tečaja za mijenjanje, kod nas je tada bilo za 1 euro 230,79 tolara, u Hrvatskoj je situacija drugačija, vi imate relativno vrlo stabilan tečaj već niz godina, dakle do samog preračunavanja iz sadašnjeg stanja u novo stanje, a osim toga vaš odnos je puno jednostavniji, 1:7.

Kao što smo vidjeli, taj je odnos kod nas bio puno veći. No, nećete izbjeći problem zaokruživanja. Mogu vam reći samo jedan banalan primjer u Sloveniji, prije uvođenja eura kava je bila 2 marke, i onda kad smo preuzeli euro, se to samo preračunalo direktno u eure, pa je kava bila 1 euro. Tu možete vidjeti kako je u suštini nemoguće zaustaviti taj moment “dodatka” zbog konverzije u drugu valute.

No važniji od toga je problem ako se taj postupak promjene cijena nastavi više mjeseci nakon uvođenja eura u HR, zato je potrebno vrlo precizno vođenje fiskalne politike i dakako monetarne politike, one moraju biri regulirane vrlo prikladno, kako ne bi dolazilo do poticaja za inflacijska očekivanja.

U Europi je to situacija kada cijene brzo rastu i to je možda donekle negativna okolnost za vas u Hrvatskoj pri lakšem prevladavanju tog prelaska. Dakle, morate biti vrlo oprezni, već negdje od ožujka ove godine morate poticati poduzeća i stanovništva da se drže stabilnih cijena, koliko god je to moguće.

U devetom mjesecu, četiri mjeseca prije formalnog uvođenja eura, iskazivat će se cijene i u eurima i u kunama. Koliko je to pomoglo u Sloveniji da građani mogu pratiti jesu li pojedine usluge ili cijene poskupjele i koliki su buli troškovi konverzije iz tolara u euro?

O troškovima teško da bih se mogao prisjetiti toliko godina unatrag, no oni su bili raspoređeni između banaka, poduzeća i države. Zavisno od toga koliko je koja od navedenih institucija sudjelovala u svemu.

Razumije se da je koordinaciju vodila Banke Slovenije s Udruženjem banaka, Gospodarskom komorom i Poštom. Značajna uloga pošte pojavila se u zadnjoj fazi prije uvođenja eura, kada je informacijske dokumente trebalo razaslati po domaćinstvima i po poduzećima, kako bi taj proces tekao neometano.

A inače, sama uredba o dvojnim cijenama u Sloveniji nije bila jako dramatična, odvijala se relativno jednostavno i glatko.

Kao Banka Slovenije mi smo tada svakom domaćinstvu uručili manje besplatne kalkulatore za preračunavanje, koji su omogućavali da stanovništvo još prije uvođenja eura mogli pomoću tih kalkulatora nešto lakše može pratiti cijene izražene u dvije valute.

Važno je da te cijene budu vrlo jasno i pregledno istaknute u trgovinama i na tržnicama. Nekih problema smo s time imali u Sloveniji, jer se određena poduzeća nisu pridržavala tih uputa, pa smo morali to uspostaviti pomoću kontrole.

I kod vas savjetujem da imate vrlo jaku potrošačku kontrolu vaših institucija, na tržnicama, u trgovinama i drugdje, kako bi ljudi stekli povjerenje u to da proces teče kontrolirano i da je transparentan, te da ne dolazi do nekih prevara, koje bi umanjile vjerodostojnost samog procesa.

Jesu li banke raspolagale dovoljnom količinom eura i jesu li svi koji su trebali u predviđenom roku dobili euro, prije svega kad je riječ o isplatama plaća, mirovina i svih ostalih troškova?

To je bio poseban proces što ga je vodila Banka Slovenije, dakle jedno je bio proces pripreme za preuzimanje eura, a drugo je bio proces pripreme za pribavljanje gotovine, potrebne za početak provedbe tog procesa.

Mi smo imali dogovor s jednim finskim društvom za kovanje gotovine i s austrijskim i njemačkim centralnim bankama za prijenos novčanica u Sloveniju. Taj proces je vrlo, vrlo zahtjevan i pretpostavljam da ga vaša središnja HNB vrlo dobro priprema.

Proces mora bar dvostruko biti osiguran, kako tehnički, tako i sigurnosno, kako ne bi došlo do bilo kakvih poteškoća. Mi smo osigurali da svi mogu blagovremeno promijeniti gotovinu. Kod nas je proces zamjene gotovine, ako se dobro sjećam, trajao 14 dana, kada su ljudi imali pravo zamjene kako novčanica, tako i kovanica.

Kod nas nije došlo do nikakvih poteškoća niti u bankama niti u gospodarstvu, niti kod stanovništva….

Koliko je dugo sveukupno trajao proces tranzicije, koliko dugo se u Sloveniji nakon uvođenja eura još uvijek razmišljalo o tolarima, odnosno koliko je još tolara ostalo u opticaju od početka tranzicije?

Ako se dobro sjećam, naš proces je već nakon dva mjeseca bio više-manje okončan. Dakle, problema sa zamjenom nije bilo nikakvih, a bilo je ako se dobro sjećam, možda još nekih 50 milijuna eura domaće valute, zaostale po džepovima ili drugdje kod stanovništva, što se onda postepeno mijenjalo.

Mnogi ljudi su zadržali prije svega novčanice, a neki i kovanice i novčanice kao uspomenu, i onda je još nekoliko godina kasnije dolazilo do postepene zamjene u euro, ali to više nije bilo značajno s aspekta djelovanja gospodarstva i također stanovništvo nije pokazivalo nikakve poteškoće.

Ljudi su bili vrlo zadovoljni što su dobili euro, jer su transakcije bile jednostavne, jednostavan je bio prelazak granice, poslovanje s inozemstvom i u inozemstvu je bilo vrlo jednostavno i to je snažno olakšalo dobro prihvaćanje eura u državi i veliku podršku euru na početku, kako u državi, tako i u gospodarstvu.

Trebaju li oni koji još uvijek čuvaju gotovinu u svojim domovima odnijeti gotovinu u banku prije konverzije ili nakon konverzije, odnosno nakon 1.1.2023.?

Ako tečaj bude onakav kao danas i ako nećete mijenjati tečaj promjene kuna u euro – pretpostavljam da će biti približno isti kao danas – bez obzira na buduću turističku sezonu koja dolazi, onda bih ljudima savjetovao da postepeno, negdje od jesenskih mjeseci dalje, počnu sa zamjenom – kada već HNB to bude onogućavala, kune za eure…

Iako, fizički će euri biti na raspolaganju tek 1. siječnja, no ovo se može prije učiniti. Također, ono što se može učiniti prije, su naši računi u bankama, kako bi se banke mogle pripremiti i učiniti konverziju u eure do kraja godine.

Jeste li kao guverner tada imali bilo kakav pokušaj zloupotrebe ili postupaka vođenih za vrijeme konverzije, je li bilo kakvih postupaka vođenih zbog nekog tko je pokušao izigrati pravila u tom trenutku?

Koliko se sjećam, ne. Kod nas je potpora bila vrlo izražena, to je bio vjerojatno posljednji korak u kome je slovenska politika bila jedinstvena.

Kako vlada gospodina Janše, tako i Centralna banka i druge institucije, vodili su taj proces sa zajedničkim interesom da se uspješno okonča na dobrobit slovenskog gospodarstva i društva kao cjeline, tako da nakon toliko godina svi konstatiraju kako je to bio zadnji veliki projekt ekonomske prirode u Sloveniji, u realizaciji kojeg nije bilo razlika među različitim političkim opcijama.

Što je bilo s kreditima i kreditnim zaduženjima građana, koliko je to bilo jednostavno kod ljudi koji su zaduženi u kunama i sada prelaze na euro – je li bilo olakšano ili je to otežalo posao i bankama i građanima?

Mi smo imali vrlo dobru koordinaciju između Središnje banke i udruženja banaka i između najvećih banaka u državi, imali smo poseban program u kome smo mjesečno informirali banke i druge institucije o otvorenim problemima te ih u hodu u koordinaciji koja se odvijala u Centralnoj banci Slovenije rješavali, to je prilično opsežan dokument, koji imamo u Sloveniji, ukoliko bilo koga u Hrvatskoj to još zanimalo, Banka Slovenije bi mogla pokazati taj program vašim kolegama….

Mi smo s tim programom započeli približno godinu dana prije preuzimanja eura, zapravo s 1.1.2006., i onda je ta koordinacija s institucijama išla svaki mjesec, što je omogućilo lakše snalaženje…

Bilo je jako puno pitanja banaka vezanih uz pojedina pitanja, između ostalog i ovo što ste vi sada pitali, kako je s računima, kako je s obavezama, kako s preračunavanjem i tako dalje….

Na to smo mi u hodu odgovarali u pisanom obliku, s dokumentima, kako bi banke imale vrlo jasnu pravnu podlogu za svoje djelovanje. To je najznačajnije, uspostavljanje pravne sigurnosti već na početku godine kod vas – i da to usklađujete u hodu, jer će biti puno tehničkih i praktičnih pitanja, koja ne možete unaprijed znati.

Sjećate li se kao guverner kakva je ta prva godina od uvođenja bila makroekonomski u Sloveniji, je li to potaknulo strana ulaganja, poduzeća koja su lakše poslovala s EU, kakav je bio BDP u odnosu na godinu prije?

Mi smo euro uvodili u vrijeme velikog gospodarskog buma. Ako se sjetite, 2006. godina je u Europi razdoblje velikog rasta, i kod nas je tada bilo relativno vrlo veliko zaduživanje banaka u inozemstvu.

Zašto? Jer su se naše kamatne stope postepeno već 2006.godine približavale kamatnim stopama ECB odnosno europskih financijskih tržišta, što je potaklo dodatno zaduživanje, jer je bilo jeftinije, a i rizik Slovenije je jako pao na financijskim tržištima, što je značilo jeftinije zaduživanje odnosno slovenski dug, i onda je snažno povećano zaduživanje.

Drugo – 2007. godine – prelazak na 2007. godinu uzrokovao je pritisak na porast cijena, što ga Banka Slovenije nije mogla samoinicijativno zaustaviti. Uzrokovao je pritisak na porast cijena i mi smo na prelasku u 2007. godinu imali relativno snažno povećanje inflacije, do 7-8%….

Na oko 7% smo se tada popeli, što nije bilo dobro, i ja za Hrvatsku predlažem da budete vrlo pozorni, jer i vi uvodite euro u situaciji koja nije najpovoljnija…

Sa stajališta makroekonomske situacije, prije svega jer covid zahtijeva određene mjere, što znači da fiskalna politika nije previše restriktivna ili uopće nije, da je zaduživanje u inozemstvu relativno veliko, i da na europskim financijskim tržištima može doći do promjene u vrijeme dok vi budete uvodili euro, što bi se moglo odraziti na povećanju troškova zaduživanja.

To sve bi moglo negativno utjecati na gospodarska kretanja, stoga monetarna i fiskalna politika u Hrvatskoj moraju biti vrlo usklađene tijekom sljedećih 15-20 mjeseci, kako biste izbjegli takve moguće poteškoće.

Neke poteškoće naprosto nećete moći izbjeći, u pravilu se povećava opseg kredita radi onoga što sam prije spomenuo, a to može uzrokovati određeno povećanje fiskalnih izdataka i općenito potrošnje, što može uzrokovati pritisak na rast cijena sada u eurima, što može biti problem na gospodarsku učinkovitost, ako bi te cijene bile bitno drugačije nego u ostalim članicama euro zone.

Morate kao novi članovi zapamtiti jednu stvar – politika ECB-a je jedna monetarna politika, bez obzira kakva su gospodarska kretanja u pojedinim državama, i ta politika uvijek ili gotovo u cijelosti odgovara Njemačkoj, a bitno manje odgovara pojedinim manjim članicama euro zone.

To znači da od njih zahtijeva bitno strožu ekonomsku politiku unutar države od one koju si mogu priuštiti Njemačka ili Francuska.

Kako sada gledate na makroekonomsku poziciju EU, ECB-a, što možemo kao europski građani očekivati u idućih godinu ili dvije, bojite li se rasta inflacije i hoće li rasti kamate?

Da, dobro pitanje. Mislim da dolazimo u neko razdoblje, kada nema jasnog odgovora kakvi će trendovi biti u nastavku. Jedna je mogućnost da se ta inflacija u Europi postepeno smiri već tijekom sljedeće godine i da se time smanje rizici za nestabilnost na financijskim tržištima u odnosu na europsku valutu.

ECB ovog trenutka nema puno alata u svojim rukama pomoću kojih bi mogla poduzeti vrlo učinkovite mjere protiv toga, jer je situacija u svijetu toliko međusobno povezana, da ne ovisi samo o euru, odnosno od ECB-a, nego i prije svega o tome što će se događati u SAD i u Kini.

Ako tamo dođe do nedostatka koordinacije tih ekonomskih politika, Europa bi mogla doživjeti relativno hladan tuš i velike poteškoće u svom gospodarskom razvoju.

Male države poput Slovenije i Hrvatske u tom slučaju nemaju značajnu ulogu, ali mogu imati značajne negativne posljedice. Zato je dobro da se i u okviru ECB-a aktivno uključuju u raspravu o monetarnoj politici i da ne prihvaćaju tezu kako je sada potrebna snažna monetarna restrikcija u Europi, jer ta će restrikcija negativno utjecati prije svega na manje države, a ne na velike.

Potrebno je postepeno prilagođavanje monetarne politike, najprije sa smanjivanjem kvantitativnih instrumenata, i tek kasnije s povećavanjem kamatnih stopa. A ako bi inflacijska kretanja iznenadila, moglo bi se dogoditi da ECB pod pritiskom Njemačke brže poveća kamatne stope, a to može biti vrlo negativno za države koje imaju veći javni dug, među njima i Slovenija i Hrvatska, jer bi troškovi tog zaduživanja iznenada snažno narasli, na što te manje države nisu spremne.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/n1

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.