Kažu da je svaka kriza najplodnije tlo za nicanje monstruma razne vrste. Ima u tome istine, kako je već više puta pokazala povijest. Ali kriza je i razdoblje kada mnogi ljudi tresnu stražnjicom o pod i počinju preispitivati svoja prijašnja duboko utvrđena stajališta. Tako je s “običnim” ljudima, tako je i s intelektualcima. Na europskoj sceni događa se jedan zanimljiv fenomen, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Nedavno je na francuskom kanalu Arte Slavoj Žižek gorljivo branio mandat i politiku – Donalda Trumpa. Ni Steve Bannon, bivši glavni Trumpov strateg, ne bi tako gorljivo branio Trumpovu politiku kao Žižek, iako je bio jedan od važnih kreatora iste.
(…)
Dolazak nove diktature
Posebnu pozornost privukao mi je ipak Michel Onfray, ne tek ateist, već antiteist, zvijezda francuskog “guchea”, koji u svojoj knjizi “Teorija diktature” napada važne teme (dekonstrukcionističke) ljevice kojoj je dijelom i sam pripadao.
Naime, da na knjizi ne piše da je on autor, prvo biste pomislili da ju je napisao jedan od najvećih konzervativnih filozofa i autor “Konzervativnog manifesta”, nedavno preminuli Roger Scruton, a na mjestima biste pomislili da je koautor i Ivan Pavao II., njegova enciklika “Veritatis splendor” u kojoj dominiraju teme protiv relativizma, nihilizma te važnost istine utemeljene na naravnom zakonu. Kada smo kod pokojnog svetog pape, Onfray u nadolazećoj diktaturi, među sedam glavnih faza i aktera, napada omiljenu temu ljevice, LGBT i rodnu ideologiju.
Nova diktatura, po njemu, ima sljedeće faze: dokidanje pojma naravi, dokidanje pojma istine, osiromašenje i politizacija jezika (politička korektnost), preoblikovanje povijesti, dokidanje slobode i nastanak imperija koji će uništiti različitosti i suverene države nacije.
Rodnu teoriju Onfray smatra novim gnosticizmom, brisanjem tijela i prirodnih zakonitosti, jer ona tvrdi da se kao muško i žensko ne rađamo, da se rađamo neutralni, već da dječaci ili djevojčice postajemo zbog prisile kulturnih, odgojnih i inih stereotipa, a kao lijek protiv toga vidi borbu protiv brisanja pojma naravi, prirode, koje, brisanje, je takvu LGBT manipulaciju i omogućilo. Kao da ga je Ivan Pavao II. “instruirao”.
Jednako tako, da biste diktaturu mogli ostvariti, smatra Onfray, morate reći da ne postoji istina, nego samo različite perspektive od kojih su neke, onda, po naravi jednake, a neke jednakije. Istina je onda pitanje moći, bila ona politička, medijska ili biopolitička moć nad ljudima, i dodaje: “Jao onima koji odbacuju novu istinu o nepostojanju istine… laži i manipulacijama je tada utrt put.”
(…)
Sad je već kasno
Zato Onfray kritizira politizaciju jezika i političku korektnost, a Orwella ne smatra piscem, već najvećim političkim teoretičarom nakon Machiavellija. Njegova distopija se ostvaruje, a ubijanje istine te poplava nihilizma i relativizma zapravo su put u brisanje slobode, od medija do sveučilišta, kako bi se ostvario novi nadnacionalni Imperij, Europska unija.
Žestoko se obrušava na Ugovor iz Maastrichta gdje su “europski akteri pokazali otvorenu želju za brisanjem nacija”, pa potom lamentira nad ostacima ostataka francuske suverenosti s tendencijom da ju se potpuno utopi, zajedno s ostalima narodima Europe u novi, orwellovski imperij s prividom slobode, s nebitnim slobodama, konzumerističkim.
Kao i inače, od naknadne pameti i “promjene kursa” malo je koristi. Pogotovo kada je “teorija diktature” u Europi postala odavno praksa i nezaustavljiv proces. Pogotovo što je odvijeka upitno žele li ljudi više slobodu ili sigurnost, istinu ili utjehu, a nove generacije, milenijalci, erasmus djeca koja su stalno u pokretu pa im se sve više suši korijenje, a život shvaćaju kao vječitu zabavu, ovakve teme smatraju napornima, ne zanimaju ih, kao i ovaj tekst, uostalom, zaključuje Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
