Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila je nedavno da je tekuća godina ključna za demokraciju i time samo naznačila s kolikim su izazovima suočene europske demokracije.
Von der Leyen je na tradicionalnom godišnjem susretu vodstva bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) rekla kako je 2024. “ključna godina za demokraciju”.
“Imamo izbore u Europi, imamo izbore u Sjedinjenim Američkim Državama. I sve ćemo učiniti da pobijede otvorene slobodne demokracije”.
Von der Leyen se priprema za izbore
Početkom lipnja bit će izbori za Europski parlament, a novi predsjednik SAD-a birat će se na jesen.
Ove će godine biti i parlamentarni izbori u nekoliko članica Europske unije. Osim u Hrvatskoj, izbori će se održati i u Austriji, Belgiji, Litvi i Rumunjskoj.
>Starešina: Zašto će von der Leyen biti brzo zaboravljena
O ishodu izbora za europski parlament, kao i u nešto manjoj mjeri izbora za nacionalne parlamente, ovisit će budući odnosi snaga u Europi i u konačnici sami smjer Europske unije.
Pretpostavlja se da je von der Leyen upravo to imala u vidu kad je govorila o ključnoj godini za demokraciju, međutim, u Europi se osim izbora odvijaju mnogi procesi koji su za demokraciju ključni kao i oni koji se ne odvijaju, a trebali bi.
Prevladavajuća struja u europskoj politici, ona koja ustraje na konsenzusu o svim bitnim pitanjima i zastupa neoliberalne pozicije od opće društvenih, preko institucionalnih do gospodarskih, sebe često poistovjećuje s demokracijom.
Politički protivnici kao tobožnja prijetnja demokraciji
U skladu s time, svoje političke protivnike označava kao prijetnju demokraciji. Naposlijetku, za pripadnike te političke struje gubitak većine u europskom parlamentu značio bi poraz za demokraciju.
Demokracija je pojam koji se ne da definirati jednom rečenicom. Ona podrazumijeva čitavi niz načela, pravila i odnosa među kojima se napose ističe reprezentativnost kao legitimacija političkih odluka. A reprezentativnost nije ono čime bi se europska politika danas mogla pohvaliti.
>EU i dogovori o migrantima: Kako se to odražava na Hrvatsku?
Pritom nije toliki problem u samim izbornim procesima, nego u odlukama i postupcima izabranih političkih aktera koji često odudaraju od općeg raspoloženja među građanima.
Von der Leyen je na spomenutom skupu dodala kako se Europa mora više posvetiti obrani. “Europa mora imati zaštitu kao središnju zadaću”, rekla je.
Što ugrožava europsku demokraciju?
Time je zacijelo mislila na sigurnosnu prijetnju koja ponajprije dolazi iz Rusije, ali i iz drugih konkurentskih političkih sustava. No ako pojam sigurnosti primijenimo na demokraciju, nameće se pomisao na stabilnost demokracije i njezinu unutarnju sigurnost.
Demokracija je ugrožena čim nije stabilna, a u njezinoj je biti to da nikad nije potpuno stabilna. S tim u skladu teorija političkog sustava govori o “obrambenoj moći” demokracije, sposobnosti da se odupire unutarnjim silama koje izazivaju nestabilnost.
Zapadne demokracije u 20. stoljeću razvile su snažne obrambene mehanizme, očito do te mjere da se u 21. stoljeću čak i pluralizam sve više smatra prijetnjom demokraciji.
U Europi sve više prevladava monolitnost političkog izričaja, krajnja osjetljivost na kritiku sve do netrpeljivosti ili čak isključivanja, pa je u određenom smislu demokracija postala prijetnja samoj sebi.
Primjer Mađarske i Poljske
To se posebice može vidjeti na primjeru odnosa prema Mađarskoj i donedavno Poljskoj, jer su čelnici tih članica zbog svojih držanja često proglašavani nedemokratskim i protueuropskim.
Bez ikakvih argumenata. Doduše, nema savršene demokracije, ona je uvijek manjkava. Ali tko u ponašanju mađarskih i poljskih čelnika traži demokratske nedostatke, naći će ih u istoj mjeri kao primjerice u Njemačkoj ili Nizozemskoj.
>Mađarska i Poljska spriječile izjavu EU o migraciji; Orbán: Neće biti kompromisa
Nadalje, mađarsko i donedavno poljsko državno vodstvo veliki su zagovornici europskog zajedništva. Stoga nije razumljivo na temelju čega ih se naziva protueuropskim. Ukoliko oni koji ih tako nazivaju nisu sebi prisvojili pravo na Europu, pa su prema tome svi koji drugačije misle protivnici Europe.
Prijetnja europskoj demokraciji nadalje izvire iz napetosti izazvane priljevom migranata. Zacijelo je Ursula von der Leyen i na to mislila kad je govorila o demokraciji i sigurnosti, ali to u njezinoj poziciji nije oportuno izreći.
Najveće prijetnje demokraciji uvijek dolaze iznutra
Prijetnja europskoj demokraciji, ili europskim demokracijama, pa zatim i prijetnja europskoj sigurnosti, dolazi iz društvenih poremećaja izazvanih demografskim promjenama. Brojni useljenici nemaju razumijevanja za vrijednosti zapadne civilizacije na kojima počiva demokracija, pa time im ni demokracija ne znači ništa.
O tome svjedoče sve brojniji incidenti i nemiri u europskim gradovima, kao i javna okupljanja na kojima se zastupaju protuzapadne i protudemokratske ideje.
Von der Leyen to zna, kao što je to jasno svakom prosječnom Europljaninu, ali javno priznanje te činjenice značilo bi priznanje poraza vlastite politike. Stoga se smišljaju različite retoričke vratolomije kako bi se pokazalo da je problem poznat, ali ga se ne može imenovati.
Ugroženost u tom pogledu nije samo stvar osjećaja, ona je i konkretna. Nervoza oko europskoj migracijskog pakta, ili pakta o azilu, to najbolje pokazuje. Europski socijalni sustavi napeti su do granice pucanja.
Dvojbe europskih političkih elita: Kako problem prikazati kao rješenje
Europske političke elite u tom smislu nalaze se između čekića i nakovnja. S jedne strane pokreće ih vlastita liberalna ideja multikulturalnosti sa svim političkim, gospodarskim i kulturološkim implikacijama, a s druge strane suočeni su s činjenicom da ideja vodi u kaos.
Nervoza zbog nemogućnosti europskog dogovora o azilu povremeno poprima razmjere panike. Preciznije, članice EU i središnja administracija svako malo postižu dogovor i ponosno ga predstave, a onda se pokaže da on ništa ne vrijedi.
>EU postigla kompromis o azilu: Hoće li unijeti reda u kaotični sustav? Mađarska najavila otpor
Migranti i dalje pristižu, prošla je godina bila rekordna u nizu po broju ilegalnih pridošlica.
Prevladavajuće političke snage u Europi uplašile su se da bi mogle izgubiti izbore za Europski parlament. Umjesto njihovih predstavnika, većinu bi ondje mogli dobiti zastupnici drugačijih ideja, a to povlači za sobom čitavi niz zajedničkih i osobnih poraza, slabljenje pozicija i gubitak utjecaja.
Zato su europski čelnici u prosincu požurili predstaviti još jedan dogovor o azilu, ovog puta oštriji i konkretniji. On podrazumijeva provjeru potencijalnih azilanata već na granicama i brzo protjerivanje onih koji nemaju pravo na azil.
Tko vlada Europom?
“Mi Europljani smo oni koji odlučuju tko dolazi u Europu i u kojim okolnostima”, kaže von der Leyen. Ta izjava nije potpuno točna. Preciznije bi bilo reći: “Htjela bih da svi misle da smo mi Europljani oni koji odlučuju tko dolazi u Europu i u kojim okolnostima”.
Dogovor je postignut, ali nije jasno hoće li biti ostvariv. Za njega su nužne opsežne institucionalne pripreme, za koje nema vremena jer se izbori bliže. Istodobno, mnogi pripadnici te složene općeeuropske vladajuće koalicije, u prvom redu socijalisti i zeleni, žestoko se protive aktualnom prijedlogu dogovora.
Ukratko, koncept vladavine Europom kao vrlo složenim mehanizmom s mnoštvom elemenata i razina, ozbiljno je ugrožen.
Pitanje migracija samo je jedan od problema, zasad najvidljiviji, ali u mnogim područjima stvari nisu idealne. Posebice kad je riječ o spomenutom pitanju reprezentativnosti, o osjećaju građana da “oni gore” dosljedno i vjerodostojno zastupaju njihove interese.
Rješenje u hrvatskim rukama – zabluda tipična za Europu
Načelno gledano, ključ toga u rukama je Hrvatske. Hrvatska predstavnica Dubravka Šuica ne samo što je na visokoj dužnosti podpredsjednice Europske komisije, ona je i europska povjerenica za demokraciju i demografiju.
Dakle, upravo za to što je najveći problem. Njezina je zadaća popraviti strukturu, stabilnost, sigurnost i ugled europske demokracije i riješiti demografske probleme koji su u ovom trenutku ključni.
>Zašto nije emitirana emisija u koju se javila Dubravka Šuica i napala voditelja zbog propitivanja njezine imovine?
Kako to ona čini? Parafrazirajući izborni poklič njezine stranke HDZ-a, moglo bi se reći: “Ne zna se”. Bitno je da se zadovoljni forma i izazove dojam.
Doduše, Šuica neprestano upozorava na zabrinutost građana zbog problema s kojima se susreću europska društva. Ali to građani mogu i sami, ne trebaju za to povjerenicu.
Konferencija o budućnosti Europe: alternativa parlamentarizmu
Šuica je nakon stupanja na dužnost pokrenula Konferenciju o budućnosti Europe, koja je završila 2022. i koja se bavila pitanjima demokracije i demografije. Što je ona donijela, upitno je.
Valja napomenuti da ni sam nastup povjerenice Šuice u Europi nije odveć uvjerljiv. Odmah se pročulo da nisu poznati svi izvori njezina osobnog bogatstva, a ni u međuvremenu ih nije uspjela otkriti.
No, ima političara koji su uspješni i zaslužni, a da nisu nužno i osobno čestiti. Stoga je Šuica dobila priliku preobraziti Europu, pa bi možda u međuvremenu uspjela i dokazati da su i svi njezini dosadašnji postupci bili ispravni i pošteni.
Međutim, bez obzira koliko su iskrene namjere o strukturnoj brizi za demokraciju i demografiju, projekt Konferencije o budućnosti Europe zapravo je mazanje očiju.
>Nino Raspudić: Bilo bi pošteno na izborima političarima dodavati nadimak koji podsjeća na njihove zasluge, npr. ‘Dubravka Istanbulska Šuica’, ‘Gordan Marakeški Jandroković’
Ukratko, konferencija je završena u proljeće prošle godine, a njezin je rezultat pedesetak prijedloga, točnije 49, o mjerama o različitim područjima politike, od zdravstva, preko migracija pa sve do uloge Unije u svijetu.
Pitanje je kako je do tih prijedloga došlo i koja je njihova sudbina. Odgovor je jednostavan. Građani su mogli u različitim forumima predočiti svoje boljke i tegobe, koje su onda stručnjaci i dužnosnici razmatrali i na kraju formulirali prijedloge. A što će biti s prijedlozima? Ništa, uglavnom. Jer ne postoje institucionalne pretpostavke za njihovu provedbu.
Šuica je ponosna jer sve razumije
Na kraju krajeva, Europski parlament kao i nacionalni parlamenti mjesta su gdje se rješavaju ta pitanja. Ali parlamenti u posljednje vrijeme očito imaju važnijeg posla nego razgovarati s građanima.
Zanimljiv je pritom Šuičin komentar. “Ponosna sam”, rekla je”, što mogu reći da smo našom suradnjom u ovom inovativnom procesu deliberativne demokracije zajednički postigli konkretne rezultate”.
Koji su to rezultati, nije objavljeno. Europski parlament o tome nije donio nikakvu odluku, Europska komisija nije predstavila nikakav odgovarajući projekt.
“Naši angažirani i nadahnjujući građani pokazali su nam u kojem smjeru žele da se Europa vodi. Sad je zadaća nas, europskih institucija, to provesti u djelo“, dodala je Šuica.
>Davor Dijanović: Hrvatska stari, politika upozorava ali ne nudi rješenja
Sličan dojam ostavila je i nedavno u na konferenciji o demografiji u Zagrebu. Poručila je kako potpuno razumije demografske probleme, ali demografska kriza u Hrvatskoj se i dalje nastavlja.
Još jednu zanimljivu poruku poslala je Šuica pred Božić, najavljujući paket mjera EU protiv stranih utjecaja. To je sad već konkretnije.
Unija namjerava donijeti mjere protiv organizacija civilnog društva koje u EU zastupaju ruske i kineske interese, poglavito pri oblikovanju javnog mnijenja.
Problem unutarnje nestabilnosti
Načelno gledano, to predstavlja dobar i nužan potez u zaštiti demokracije i njezine stabilnosti.
Ali, upravo kad je riječ o udrugama civilnog društva, mnoge od njih već tradicionalno djeluju i jačaju mimo općih društvenih uzusa. Još se nije našao nitko na razini Europske unije tko bi pokušao rasvijetliti ulogu takvih udruga koje nemaju nikakvu izbornu legitimaciju, o reprezentativnosti da i ne govorimo.
Na kraju, građani u jednome trebaju biti mirni. Čelništvo Europske unije, kao i uglavnom čelništva njezinih članica, prepoznaju izazove i prijetnje s kojima se Europa suočava. Pritom je samo problem to što ne znaju kako ih riješiti. Što je tu sad ključno?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
