Organizacija za prava homoseksualaca u Berlinu namjerava pokrenuti novi pilot program sljedećeg proljeća otvaranjem dva vrtića s posebnim fokusom na pružanje obrazovanja djece o “LGBT pitanjima”. Posebno je uznemirujuće da je akademik s dugom poviješću pokušaja normaliziranja pedofilije jedan od troje ljudi u odboru koji nadziru organizaciju.
Ranije ove godine, organizacija Berliner Schwulenberatung, grupa za LGBT prava koja postoji već 40 godina, objavila je da će 2023. pokrenuti “raznoliki” životni prostor u berlinskom području Südkreuz.
U grubo prevedeno “Raznoliko životno mjesto”, bit će kompleks sa 69 stanova, namjensku gerijatrijsku ustanovu, restoran i još mnogo toga – a sve će to imati za cilj osigurati “višegeneracijsko stanovanje za homoseksualce, biseksualce, transseksualce i interseksualce (LGBTI*). Cilj inicijative je stvoriti prostor u kojem stanovnici mogu živjeti “bez straha od isključenja zbog seksualnog ili rodnog identiteta”.
Uz stambene i zajedničke prostorije, mjesto će imati i dva vrtića za ukupno oko 90 djece. Ustanove za dnevni boravak imat će poseban fokus na “LGBT obrazovanju”, piše Reduxx.
“Mnoge škole i vrtići još se uvijek muče s edukacijom djece o homoseksualnosti, transseksualnosti i interspolnosti”, stoji na stranici o vrtiću, “Želimo to promijeniti sada.”
Nastavlja se: “Tema LGBTI* nije tema koja je samo za odrasle. Svatko je odgovoran za svoj identitet, svoje želje i ideje o životu, ljubavi, prijateljstvu i partnerstvu, pa i najmanji među nama.”
Koncept pilot programa vrtića usklađen je s Odjelom za mlade, obrazovanje i obitelj Berlinskog Senata. Jedan od članova odbora koji nadzire i sponzorira organizaciju i njezin projekt je Rüdiger Lautmann, njemački sociolog i zagovornik prava homoseksualaca koji ima dugu povijest pokušaja normalizacije pedofilije.
Lautmann o pedofilima: “Oni stvarno vole djecu”
Lautmann je bivši profesor na Sveučilištu u Bremenu, gdje je predavao od 1971. do 2001. Najistaknutije, Lautmann je autor knjige pod naslovom Žudnja za djecom: Portret pedofila. Knjiga se temelji na njegovim intervjuima sa 60 muškaraca koji su priznali da su seksualno zlostavljali malu djecu, prvenstveno dječake.
“Oni stvarno vole djecu, čitaju svaku njihovu želju, organiziraju izlete, kupuju igračke i ugodno im je samo u blizini djece”, kaže Lautmann o 60 pedofila koje je intervjuirao.
Objavljena 1994., knjiga je postala popularna među pedofilima zbog svog “empatičnog” prikaza privlačnosti odraslih prema djeci, koju je Lautmann opisao kao seksualnu orijentaciju, i njezinih opetovanih tvrdnji da su djeca sposobna za seksualnu autonomiju.
“Za mene je vrlo jasno da postoje odnosi koji ne zahtijevaju nikakvu intervenciju”, napisao je Lautmann, “Djeca se drže svojih ljubavnika i mogu ih napustiti u bilo kojem trenutku ako žele.”
U svojoj knjizi Lautmann nastoji kategorizirati koje vrste djece pedofile privlače, te je proveo detaljna istraživanja pedofila o karakteristikama, tipovima tijela i osobinama ličnosti koje najviše žele.
Lautmann tvrdi da pedofilija nije perverzija već seksualnost
Sadrži desetke izravnih citata pedofila koje je intervjuirao slikovito opisujući seksualne radnje koje su izvodili s djecom koju su zlostavljali, od kojih su neka bila stara samo 4 godine.
“Čak i s četverogodišnjakom nešto se može dogoditi”, piše Lautmann, “Pedofil, naravno, želi da mu se penis stimulira ručno ili oralno. Rijetko će djeca pristati na to.”
Lautmann opisuje znakove “djetinjeg pristanka” i sugerira da pedofili ne koriste silu kako bi osigurali suglasnost djece, već im umjesto toga dopuštaju da vode seksualnu aktivnost.
Nakon izlaska knjige, Lautmann je govorio na događaju koji je organizirala organizacija koja je lobirala za pedofiliju, Grupa stručnjaka i potpore za pedofiliju (Fach Und Selbsthilfegruppe Paedophilie).
Godine 1995. Lautmann je ponovio tezu svoje knjige u članku za časopis Pro Familia, vodeće nevladine organizacije koja pruža resurse o seksualnom zdravlju. U službenom časopisu Pro Familie, Lautmann tvrdi: “Naša studija definira pojam pedofil, razlikuje ga od incesta, zlostavljanja i sadizma. Dokazujemo da takvi ljudi postoje. Teza je dakle: Želja za djetetom je samostalan i diferenciran spolni oblik. Pedofilija je stoga seksualna orijentacija kao i svaka druga, a ne više perverzija.”
Naposljetku, Lautmann je bio prisiljen distancirati se od svog rada nakon što se suočio s negativnim reakcijama. Ali je nastavio blisko surađivati s drugim istaknutim osobama u nastojanju da se pedofilija normalizira kao potlačena seksualna orijentacija.
Lautmann imao bliske odnose sa zloglasnim pedofilom, seksologom Kentlerom
Tijekom svoje karijere Lautmann je održavao blizak odnos s ozloglašenim seksologom, pedofilom Helmutom Kentlerom.
Počevši u 1969. godini, Kentlerov projekt smještao je udomljenu djecu u domove pedofila u pokušaju testiranja njegove teorije da pedofili mogu biti dobri udomitelji. Kentler je teoretizirao da bi pedofilova privlačnost prema djeci rezultirala snažnom željom da se brine o njima.
“Ti su ljudi mogli trpjeti te [mentalno] retardirane dječake samo zato što su bili zaljubljeni u njih, opsjednuti njima, njih, zaljubljeni”, tvrdio je Kentler 1970. Također je smatra da će djeca razviti smislene odnose pune ljubavi sa svojim udomiteljima pedofilima i da neće doživjeti nikakve negativne posljedice ako ih oni seksualno zlostavljaju.
Kentlerov projekt odobrio je berlinski Senat, a pedofilski udomitelji dobivali su mjesečne naknade od vlade za brigu o djeci bez roditelja. Lautmann je također bio uključen u zahtjev iz 1979. koji je pozivao na brisanje odjeljka 176 njemačkog pravnog kodeksa, čime bi se učinkovito ukinula dobna granica za pristanak na seksualni odnos – politički cilj koji je podržavao Kentler.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
