Njemačka liberalna vlada u nemilosrdnoj potjeri za desničarskom strankom Alternativa za Njemačku (AfD). Vlada radi ruku pod ruku s medijima, koji desničarskoj etiketi uvijek dodaju “ekstremistički”, alarmirajući tako poštene njemačke građane koji žele stabilnost i mir.
Nakon što je u siječnju objavljen sastanak AfD-a u blizini Potsdama, na kojem se navodno raspravljalo o deportaciji nekih ilegalnih migranata, vladajuće stranke – socijalisti, zeleni i slobodni demokrati – pokrenule su profesionalno organiziranu kampanju mržnje protiv stranke. Na sastanku nije bio nitko posebno istaknut, iako je privatno bio prisutan jedan utjecajni član AfD-a koji nema nikakvu stranačku funkciju.
>Njemački medijski divovi pokrenuli veliku kampanju protiv AfD-a
Sada je na dnevnom redu potpuna zabrana stranke, piše kolumnist Péter G. Fehér, prenosi Remix.
Sredstva protiv političke oporbe
U početku se činilo da je vladina kampanja protiv AfD-a bila uspješna. Popularnost antiimigrantske stranke zabilježila je lagani pad, no trend se brzo zaustavio i AfD je ponovno iznad 20 posto na nacionalnoj razini.
Ovakvu situaciju liberalna vlast više ne može tolerirati, pa sada pribjegava raznim pravnim sredstvima koja će načela pravne države staviti na kušnju. Vrlo kontroverzna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser kročila je na pravno nesigurno tlo i otišla do ekstrema koji u Njemačkoj nisu viđeni od kraja Drugog svjetskog rata, upozoravajući da “nitko tko donira desničarskoj ekstremističkoj stranci ne može proći nezapaženo.”
>Ljevičari u Njemačkoj zazivaju zabranu AfD-a: Oni i dalje na vrhu anketa
Paket mjera stoga je politički motiviran i osmišljen kako bi vladajućim strankama pružio alat za djelovanje protiv političke oporbe. Na kraju, pitanje je koje će se stranke smatrati “desničarskim ekstremistima”? Nije poznato koji će biti kriteriji za to utvrđivanje, a kao alat koji će se koristiti najbolje je ostaviti pojedinosti nedorečenim.
Što s krajnjom ljevicom?
Ne spominje se što će biti sa strankama krajnje ljevice. Odnosno, ako ispravno shvatimo sadržaj mjera koje treba uvesti, onda se krajnje desne stranke ne mogu financijski poduprijeti, dok se krajnje lijeve političke skupine mogu financijski podupirati bez ikakvog rizika.
Uz malo logike, vidimo gdje je crta razdjelnica između stranaka koje se mogu i ne mogu financirati. Odnos prema ilegalnoj migraciji određuje koja strana izbjegava punu težinu nadzorne i obavještajne države. Oni koji se zalažu za preseljenje stranaca ili se etiketiraju kao ekstremisti ili se uopće ne etiketiraju.
>Olaf Scholz u Bundestagu podsjetio Nijemce na nacističku prošlost
Činjenica da stranka ljevice u Njemačkoj — nasljednica komunističke partije iz doba DDR-a — nije dobila tu etiketu je zato što je “pala u krevet” s liberalnim i globalističkim ideologijama. Od tada je postala prezentabilna. Bude li takva situacija nakon parlamentarnih izbora iduće godine, mogla bi postati i koalicijski partner kolegama globalističkim strankama, kao što se već dogodilo. Uostalom, mainstream stranke nemaju problema s ljevicom. Mantra je: “Pustite migrante da dođu.”
Drugim riječima, vlast je obavještajne službe učinila oruđem političkih interesa vlastite stranke, podredivši ih političkim ciljevima onih koji su na vlasti. Posljedica toga je da prema novom zakonu stranka, u ovom slučaju AfD, više ne mora imati određeni prekršaj da bi bila praćena. Bit će dovoljno da Ured za zaštitu ustava donese subjektivnu prosudbu i vidi rizik u funkcioniranju dotične stranke.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 u suradnji s medijima){kind=link}